Glas za Mirelu Holy glas je za HDZ, izjavio je ministar Gordan Maras nakon što je propao njegov pokušaj da šeficu OraH-a nagovori na koaliciju sa SDP-om. S košaricom koju je dobio i koja je u međuvremenu postala javna činjenica, što vjerojatno nije ugodno, Maras okreće pilu naopako i javno opanjkavajući Holy kopira nikog drugog nego Ivu Sanadera.
U namjeri da pokupi sve glasove desnice, bivši je premijer svojedobno neposredno uoči izbora bio ispalio da glas za HSP i Antu Đapića zapravo predstavlja glas za SDP. Njemu je upalilo. Dotad nabujali pravaši doživjeli su potop, sva je desna Hrvatska ubacila listić u Sanaderov koš i bez rasipanja glasova donijela mu izbornu pobjedu. Na isti način Maras sada pokušava dezavuirati OraH i obeshrabriti sve koji bi mu dali glas. Ali, dometi njegova propagandnog udara vrlo su upitni. Ministar Arsen Bauk, posve suprotno, tvrdi da koalicija Mirele Holy sa SDP-om ne bi bila korisna, jer dio OraH-ova elektorata za takvu kombinaciju nikako ne bi glasao. Premda velikim dijelom dolazi s ljevice, iz redova nekadašnjih, danas teško razočaranih SDP-ovih glasača. Ali, teško je znati što bi oni napravili u slučaju da se Holy opet uhvati u kolo sa SDP-om. Poklonili joj glas ili bi ostali doma? Da su htjeli glasati za Milanovića i društvo, ne bi pobjegli OraH-u.
Dio tih otpalih glasova spreman se, izgleda, vratiti pod SDP-ove skute, ali to je zasluga prije svega načina na koji Tomislav Karamarko vodi HDZ. Ako se to i dogodi, po svoj će prilici glasati protiv, a ne za. Glasat će protiv HDZ-a, a neće glasati za SDP, čak ni kad mu daju glas. Maras svojim napadom na OraH igra upravo na kartu straha od HDZ-a. To je prostor u kojem pecaju oni koji nemaju nikakvih drugih argumenata, koji se sami ničim ne mogu preporučiti. Nije SDP-u problem jedva stasala alternativna ljevica, nego je SDP problem sam sebi. Jer, citirana izjava da glas za Holy radi za HDZ mogla bi se, s mnogo više točnosti, drukčije preformulirati. Na primjer, da je glas za SDP istodobno i glas za ministra Gordana Marasa. To je slijed koji je vjerojatno mnoge birače udaljio od SDP-a. Činjenica da birajući SDP kupuju ulaznicu u vlast likovima koji se za te odgovorne dužnosti ničim ne mogu kvalificirati. Konkretno, za Marasa je ministarsko mjesto izmišljeno, a on se danas producira kao Djed Mraz, kupujući svoju popularnost državnim parama.
Način na koji je Zoran Milanović kadrovirao svoju vladu i cijelu arhitekturu državnih i javnih poduzeća i ustanova uvreda je svim SDP-ovim glasačima. Umjesto sposobnih, uzeo je osobno mu podobne. Često ljude koji ništa važno ni ozbiljno u životu nisu radili, ali cirkuliraju partijskim ili prijateljskim mu kružocima. Na ministarskim mjestima odrađuju pripravnički staž, uče se abecedi u svojim resorima. Za povjerenje koje je stranci na izborima poklonjeno kupili su svoje funkcije, kabinete, materijalne benefite i statusnu važnost. Izborne rezultate koriste kao monetu za uhljeb i vlastite karijerne probitke. Takvom, po biračko tijelo lošom trgovinom - naši glasovi za njihove položaje! - aktualna se vlast teško kompromitirala. Birači su uskoro pred teškom odlukom žele li svoje povjerenje i dalje investirati u ministarske gigante poput Gordana Marasa i hoće li nasjesti na taktiku da se panikom od HDZ-a kamufliraju i skrivaju njihovi kapaciteti i dometi.