Jezovite i veličanstvene balade Dunje Knebl

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 18.07.2008. u 16:46

Da je mogla birati, članica međunarodnog žirija, mlada švedska dokumentaristica Mia Egberg teško da je mogla zamisliti prikladniji ponoćni koncert nakon retrospektive svojih filmova. Kratki filmovi s kojima se počela probijati sredinom devedesetih godina redom tematiziraju teme s margine.

Snimala je po cijelom svijetu: ‘Djeca s trga’, o malim afrikanerima koji žive po ulicama Pariza ‘Cure iz Parksidea’, o tri Njujorčanke koje žive u prihvatilištu i traže šansu po audicijama, ‘Muževnost’, o spolnosti dviju Amerikanki koje izgledaju i ponašaju se kao gay muškarci, ili ‘Meso znači ubijanje’, o švedskoj tinejdžerki Anni, koja boreći se za prava životinja postaje svjesna da je taj angažmanom sve više izolira...

Britki filmovi, zavidne zanatske vještine, u pravilu ne naturaju konačni sud, ni generalni stav prema problemu, već vješto puštaju protagoniste da to uobliče umjesto autora, a velike teme postaju važne tek kad se svodu na pojedinačne, male ljudske sudbine.

A upravo je takve teme u pradavnoj međimurskoj glazbenoj baštini pronašla Dunja Knebl. Teme iz tih balada danas bi krasile stranice žutog tiska, a njihova spektakularnost nerijetko je jača od tužnih ljudskih sudbina koje ostanu neizrečene. Kod Dunje Knebl, te su teme u baladama zaodjenute u neodoljive, pjevne međimurske (rijetko i zagorske) melodije, no i dalje ostaju jezovite.

O čedomorki koju ubije odrasli sin kojega nije uspjela ubiti, (Prvoga rodila, vu vodu pustila.Drugoga rodila, med svinje hitila; A mene tretjega pod bukvom ‘stavila), o mladom paru koji se na moru utopio, o ljubavnicima koje rastavi rat, o udovici koja umire jer ne može prežaliti muža, o djevojci koja je otrovala brata da se dodvori ljubavniku, a ovaj je odbaci jer
Teme iz tih balada danas bi krasile stranice žutog tiska, a njihova spektakularnost nerijetko je jača od tužnih ljudskih sudbina koje ostanu neizrečene. Kod Dunje Knebl, te su teme u baladama zaodjenute u neodoljive, pjevne međimurske (rijetko i zagorske) melodije, no i dalje ostaju jezovite
ga to prestravi (Ej, haj, ružica ti be mene kak svega brata), o grizodušju Mare koja je naručila ubojstvo muža (Pitam tebe Maro, jel’ te boli srce?), o drugoj Mari koju muž ubije kad je nađe s ljubavnikom, o mužu koji nađe ženu sa šogorom a ne usudi se prigovorit (Šogoru se pile peče, a ja jadan niš ne reče), o bračnom trokutu u kojemu se stari muž ne srdi na mladog ljubavnika (Dok sam bio ja tak mlad, bio sam još vekši vrag), pa čak i o Najnči koja je nasmrt zacoprala ljubavnika kad je oženio drugu (Nisam niš napravila, nisam ga ni vidla).

Ipak, možda je od svih najnevjerojatnija bila ‘nemoralna ponuda’ iz balade ‘Đuro imal mladu lubu’ u kojoj od siromašnog Đure bogati gospon kupi lubu za jednu noć, što završi tako da se ovoj kod gospona svidi (Ki me kupil, naj me ljubi, ki me prodal, naj me zgubi). Po svim ovim baladama, koje kao da su ispale iz torbe nekog sakupljača filmskih sinopsisa, život nije baš mazio glavne junake. ‘Oj ti tožni čovek, zakaj si na svetu?’, pjevalo se s pozornice, nakon svake čemerne balade, iznad nekog novog leša, no koncert je Dunja Knebl završila vjerom u ljudsku dobrotu.

Stihovi koji propituju suštinu ljubavi: Ti si meni po sredini srca, kak v črljeni jabuki koščica, još dugo su odjekivali dvorcem a zajedničkom pjevu izvođača i festivalske publike kojoj su se pridružili i mnogi koji su iz Zagreba potegli samo radi koncerta. I nisu požalili. Bio je to koncert tematski sjajno uklopljen u festival, muzički na mjestima briljantan, na mjestima malko i trapav, no vrlo upečatljiv, a materijali koji su publici predstavljeni obećavaju i zaslužuju (nadajmo se) veličanstveni album, uz koji bi dobrodošlo bilo i neko ambicioznije scensko uobličenje od ovog koje je u poluamaterskoj maniri režijski potpisao Mario Kovač.


U programu naših filmova prikazani su animirani Homo volans Darka Bakliže, dokumentarci Zvjezdano nebo Svena Fabića Gorjanca, Starac i more Slavena Žimbreka i 38 Baba Višnjina ulica Ivana Ramljaka, eksperimentalni Hotel za pse Mirande Herceg, i igrani film Ukradeno Ivane Škrabalo.

U stranom natjecateljskom programu prikazan je nagrađivan ozbiljno produciran slovenski igrani film Agape Slobodana Maksimovića, o ženskom samostanu u koji časne uvode internet, sa sjajnom kamerom našeg Svena Pepeonika i glazbom Saše Lošića, višestruko nagrađivan, neodoljiv slovački crtić Ljubavna bol Špele Čadež, poljski igrani Vilinski vojnici Justyne Nowak, iznimno erotični crtić Pasta Tomasa Wellsa u kojemu jedan par jede špagete, ambiciozni, animirani Yar turskog autora Merta Kizilaya u maniri braće Quay, te začudni kineski dokumentarac U izgradnji Zhenchena Liua o starim kvartovima koji se ruše u Šangaju.
Prikazano od filmova iz konkurencije


Saša Drach

Izdvajamo