Hrvatski financijski sustav još relativno normalno funkcionira. U Hrvatskoj nije propala niti jedna banka, građani mogu do svog novca kad god požele, čak ni država nije blizu bankrotu, a kuna je jača i čvršća nego ikad.
Top 10 skandala u Hrvatskoj
Top 10 najvećih investicija
Top 10 TV trenutaka
Top 10 drastičnih presuda
Top 10 građevina u Hrvatskoj
Top 10 reklamnih slogana
Top 10 najvećih nagrada u kvizovima
Top 10 novih proizvoda
Uz sve goleme probleme u kojima se ova zemlja nalazi, što zbog globalne krize, što zbog strukturalnih problema hrvatskoga gospodarstva, naš je financijski sustav zasad daleko od sloma.
Za takvo stanje ponajviše je zaslužan Željko Rohatinski, guverner Hrvatske narodne banke.
Neovisan od politike
Rohatinski i njegov najbliži suradnik, dugogodišnji viceguverner Boris Vujčić, već se godinama tvrdo i dosljedno odupiru čitavom nizu pritisaka, bilo da je riječ o pritiscima koji su katkad dolazili iz Vlade (Sanader i Rohatinski svojedobno su bili u vrlo zategnutim odnosima), bilo da je riječ o pritiscima iz Ureda predsjednika (odakle se u redovitim razmacima lansirala ideja o deprecijaciji kune), bilo da se radilo o pritisku komercijalnih banaka.
Hrvatska narodna banka, koju vode Rohatinski i Vujčić, pokazala se jedinom politički neovisnom institucijom tako značajnog ranga u cijeloj Hrvatskoj. Što je, naravno, jedan od razloga njezina uspjeha.
Priznanja iz svijeta
Hrvatska narodna banka u posljednje je vrijeme za svoju monetarnu politiku dobila čitav niz neformalnih priznanja; strani poslovni magazini o njoj su pisali kao o uzornoj središnjoj banci na čije bi se ponašanje trebale ugledate centralne banke zemalja koje su mnogo teže pogođene krizom.
Željko Rohatinski stoga je, sasvim očekivano, postao jedan od ljudi s najvišim stupnjem vjerodostojnosti i integriteta na hrvatskoj javnoj sceni.
Rohatinskom se vjeruje, sluša ga se pažljivo i s poštovanjem.
Vjerodostojnost, autoritet i poštovanje; što bi više jedan bankar mogao poželjeti? I to u zemlji gdje nitko nikome ne vjeruje i gdje se malokoga respektira.
Željko Rohatinski prirodni je izbor za čovjeka 2008. godine.
Slaven Bilić - Mesija hrvatskog nogometa
Slaven Bilić u jednom je trenutku, valjda prije teškog domaćeg poraza od Capellove Engleske, bio, bez ikakve sumnje, najpopularniji Hrvat.
Bilićeva popularnost ne proizlazi samo iz relativno dobrih rezultata i solidne igre naše nogometne reprezentacije (koja je, uz sasvim malo sreće, mogla nastupati u finalu Europskog prvenstva), nego iz njegova osobnog stila, koji se drastično razlikuje od svega na što smo navikli u domaćem nogometu.
Pristojan čovjek
Hrvati obožavaju nogomet. No, gotovo svi glavni protagonisti hrvatskog nogometa, i igrači, i treneri, i klupski šefovi, uglavnom su slabo obrazovani, s golemim talentom za ulizivanje određenim političkim opcijama, s manjkom elementarne kulture i sa sklonošću prema kriminalnom miljeu (što je i normalno jer su neki hrvatski nogometni menadžeri, nažalost, registrirani kriminalci).
Nogomet, dakle, podjednako pripada i najširoj javnosti i najgorem polusvijetu, a neki od najutjecajnijih nogometnih aktivista u Hrvatskoj ljudi su koji se zbog svog ponašanja ili zbog svoje prošlosti naprosto ne bi smjeli baviti niti jednim javnim poslom.
Takvoj se, morbidnoj, duboko zagađenoj nogometnoj ”močvari” suprotstavio pametan i pristojan Slaven Bilić.
Bez afera
Bilić je čovjek koji jasno i precizno govori, koji nije upleten u sve moguće namještaljke u hrvatskom nogometu, koji se doslovno drastično razlikuje od, primjerice, Mamića, Štimca ili Markovića i koji je, naposljetku, postigao vrlo dobre rezultate.
Slaven Bilić postao je propovjednik vjere u pošten i dobar nogomet. Bilić je, potpuno sam, uspostavio novi, masovno prihvatljiv model ponašanja u hrvatskom vrhunskom sportu.
Nadamo se da će rezultati hrvatske nogometne reprezentacije u 2009. godini opravdati Bilićevu popularnost.
Kristo Laptalo - Hrabri čovjek koji nije izgubio ponos
Cijela je Hrvatska godinu i pol pratila sudbinu dubrovačkog kapetana Laptala, uhićenog zbog navodne umiješanosti u krijumčarenje kokaina.
Laptalu je grčko pravosuđe više puta odgađalo suđenje, nije ga puštalo da se brani sa slobode te ga je naposljetku osudilo na dugogodišnju zatvorsku kaznu.
I onda je, kada se to više nije ni očekivalo, uslijedio preokret.
Sama činjenica da je grčko tužiteljstvo odustalo od Laptalova progona pokazuje da je dubrovački kapetan nepravedno proveo predugo vremena u zatvoru: to mu vrijeme nitko nikada neće moći nadoknaditi.
Nije izgubio dostojanstvo
Čvrstoća karaktera ono je što izdvaja Laptala od drugih ljudi koji se se našli u tako tragičnim, naizgled bezizlaznim situacijama.
Kristo Laptalo bio je razmjerno često u medijima, ali niti jednom se nije doimao slomljeno. Niti jednom nije izgubio dostojanstvo. Niti jednom nije izgubio samokontrolu.
Besprijekorno ponašanje
Njegovo je javno ponašanje u iznimno teškim okolnostima u kojima se zatekao bilo gotovo besprijekorno.
Zato što je hrabro, inteligentno i suzdržano podnosio svoju žrtvu, kapetan Kristo Laptalo zaslužuje nominaciju za čovjeka godine.
Blanka Vlašić - Prva na svijetu u svom poslu
Iako je propustila pobijediti na dva najvažnija natjecanja godine, Blanka Vlašić dokazala je da je najveća hrvatska atletičarka svih vremena.
Još će se dugo raspravljati o uzrocima poraza na Olimpijskim igrama i u finalu Grand prix mitinga. U oba je slučaja izgubila od slabijih protivnica.
No, Blanka je jedna od rijetkih svjetskih sportašica, koja je cijelu sezonu suvereno dominirala u svojoj disciplini.
Autentična šampionka
Blanka Vlašić, neovisno o dvama važnim porazima, jest najbolja na svijetu u poslu kojim se bavi. To su, sasvim sigurno, spremne potpisati i jedine dvije žene koje su je ove godine, spletom za Blanku nesretnih okolnosti, uspjele svladati.
Blanka Vlašić autentična je šampionka. Jedina koju hrvatski sport ima od preranog povlačenja Janice Kostelić.
Primjer izvrsnosti
Blanka Vlašić primjer je izvrsnosti i nevjerojatnog uspjeha u sportu u kojem je Hrvatska oduvijek bila izrazito inferiorna. Utoliko su njezini rezultati još značajniji.
Blanka Vlašić već je danas jedna od najvažnijih figura u povijesti hrvatskog sporta.
Fascinantno je kako je dobro podnosila poraze. Bez histerije, omalovažavanja ili optuživanja suparnica.
Takvo njezino ponašanje pokazuje da Blanka Vlašić posjeduje karakter autentične sportske zvijezde, koja je kadra apstrahirati pojedine, pa i najteže poraze u korist budućih pobjeda.
Hrvatska je s pravom ponosna na Blanku Vlašić.
Igor Rađenović i Duško Miljuš - Riskirali živote da prokažu kriminal
Borba protiv korupcije i organiziranog kriminala nesporno je jedan od hrvatskih prioriteta. Podzemlje u toj borbi, naravno, ne popušta.
Među poznatijim mafijaškim žrtvama u ovoj godini bili su i Igor Rađenović, lokalni političar koji je upozoravao na korupciju u Bandićevu okruženju, kao i naš novinar Dušan Miljuš, jedan od najboljih poznavatelja kriminalnog miljea u Hrvatskoj.
Nisu zašutjeli
I Rađenović i Miljuš teško su pretučeni (u Miljuševu se slučaju definitivno radilo o pokušaju ubojstva). U oba slučaja naručitelji napada ostali su nepoznati.
U Miljuševu slučaju nisu otkriveni čak ni napadači iako policija raspolaže snažnim indicijama da se radi o kriminalcima knežijske grupe.
Ono što posebno izdvaja Rađenovića i Miljuša i što ih stavlja u uzak krug kandidata za ljude godine jest činjenica da nisu zašutjeli.
Građanska hrabrost
Rađenović i Miljuš zadržali su svoj osobni i profesionalni integritet i pokazali iznimnu osobnu čvrstoću tako što su nastavili upirati prstom u neka od središta organiziranog kriminala.
Kolega Miljuš danas piše još utemeljenije i još razornije tekstove o hrvatskoj mafiji nego što je to činio prije napada.
Dušan Miljuš i Igor Rađenović primjer su građanske hrabrosti u sukobu s podzemljem.
Mirko Kovač - Pisac čiju veličinu već dugo prešućuju
Iako je jedan od rijetkih europski relevantnih pisaca južnoslavenskih jezika, Mirko Kovač od 1991. u Hrvatskoj je tretiran kao književno neprisutna i kulturno marginalizirana pojava. Nacionalisti i ognjištari nisu ga prihvaćali, iako je optirao za pripadnost hrvatskoj književnosti, dok je kosmopolitima i slobodarima bio važan samo kao protivnik Miloševićeva režima.
Bez obzira na vrijednost “Grada u zrcalu”, bilo bi pošteno priznati kako pisac mjesto na listi osoba godine djeli s nepoznatim nekim, čija ga je nevidljiva volja najednom uprisutnila u hrvatskoj kulturi i književnosti. Kovač naglo stečeno uvažavanje duguje milosti Velikoga Ignoranta hrvatske kulture koji ga je godinama činio nevidljivim. Donedavno se činilo kako nitko u Hrvatskoj Kovača nije čitao, a od 2008. čini se kako se svi koji drže do sebe prave da su ga čitali.
Eduard Vrdoljak - Onkolog koji se izborio za humanost
Centar od ljubavi onkološki je odjel KBC-a Split, čiji je “krsni kum” prof. dr. Eduard Vrdoljak. Taj splitski liječnik i znanstvenik, začetnik ideje humanog bolničkog života teških pacijenata, uspio je prikupiti 20 milijuna kuna u dvije godine i obnoviti onkološki odjel.
Zahvaljujući Vrdoljaku i donatorima, pacijenti u splitskoj bolnici danas ostaju iznenađeni kad im ujutro ponude dnevne novine ili kavu. “Možda biste svježe pecivo ili voćni sok”, pitaju medicinske sestre začuđene pacijente. Nije, međutim, začuđen doktor Vrdoljak koji je duh dobro opremljenih američkih klinika htio prenijeti u Hrvatsku i u tome je uspio.
Vrdoljak je u Hrvatsku dovodio prva imena američke onkologije. Klinička ispitivanja koja je radio u Hrvatskoj, omogućila su da najnoviji lijekovi budu dostupni i hrvatskim pacijentima.
Vinko Penezić i Krešimir Rogina - Zvijezde svjetske digitalne arhitekture
Hrvatska je dobila arhitektonske superstarove, to su Vinko Penezić i Krešimir Rogina. Njih dvojica sudjelovanjem na venecijanskom bijenalu arhitekture svrstali su se u svjetsku elitu digitalne, ekspresivno-kognitivne arhitekture.
Njihova instalacija “Tko se boji vuka još u digitalnoj eri” na centralnoj izložbi Arsenala u Veneziji ravnopravno se nosila s instalacijama Franka Gehryja, Zahe Hadid, Herzoga & de Meurona i MVRDV-a.
Ova je godina za Penezića i Roginu bila značajna i po knjizi “Tko se boji vuka još”. Predgovor i tekstove napisali su najutjecajniji arhitekti današnjice poput Kazuyo Sejime, Bernarda Tschumija, Toyo Itoa te Grega Lynna. Prezaposlenu 2008. pamtit će po brojnim projektima na kojima rade, poput Rukometnog doma Svetice, shopping centra u Šibeniku, stambenih i obiteljskih kuća u Zagrebu...
Upoznali su se na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Riječanin Rogina i Zagrepčanin Penezić počeli su surađivati na arhitektonskim natječajima, a ubrzo su počeli osvajati međunarodne nagrade, čak šest u Japanu. Tijekom 30-godišnje suradnje realizirali su niz ostvarenja: Plivalište i atletski stadion Mladost u Zagrebu, sakralne komplekse u Dubrovniku, zagrebačkom Trnju i Dugavama, zgrade za zbrinjavanje stradalnika rata u Vukovaru i Novoj Gradiški, zgradu POS-a u Križevcima, kuću Majetić u Sesvetama, Poslovnu zgradu Velebit u Zagrebu i Dječji vrtić u naselju Jarun u Zagrebu.
Nenad Ban - Biolog sa 42 godine u vrhu je znanosti
Iako je karijera prof. Nenada Bana, koji ima tek 42 godine, toliko briljantna da za njega ne postoji osrednja, a kamoli loša godina, 2008. će tom molekularnom biologu biti godina velikog postignuća prezentiranog na naslovnici časopisa Science.
Skupina Nenada Bana sa Švicarskog federalnog tehnološkog instituta (ETH) objavila je u rujnu strukturu sintetaze masnih kiselina, jedne od najkompleksnijih “molekularnih tvornica u stanici”. Otkriće hrvatskog znanstvenika važno je za razvoj lijekova protiv pretilosti i tumora, zbog čega su interes pokazale brojne farmaceutske kompanije.
To je peti rad Banove skupine objavljen u posljednje dvije godine u Scienceu. Nenad Ban ove je godine postao član Leopoldine, njemačke akademije znanosti koja slovi kao jedna od najstarijih i najuglednijih znanstvenih institucija u svijetu čiji su članovi bili velikani poput Goethea, Darwina, Rutherforda, Plancka i Einsteina, ali i hrvatski nobelovci Ružička i Prelog.
Svoj izvanredan profesionalani rad Nenad Ban uspješno usklađuje s obiteljskim životom. Oženjen je njemačkom znanstvenicom Eilikom Weber s kojom ima dva sina, Arvida i Ivu. Iako već 18 godina živi u inozemstvu, Nenad Ban održava stalne kontakte s hrvatskim znanstvenicima na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) u Zagrebu, a član je Znanstvenog vijeća splitskog MedILS-a.
Hrvati u Afganistanu - Cijenjeni vojnici koji znaju što je rat
Ukupno 276 pripadnika Oružanih snaga RH diljem Afganistana pokuša stanovnicima olakšati život. Prije pet godina angažman je počeo sa 50 vojnih policajaca u Kabulu. Danas su hrvatski vojnici u Mazar-e Sharifu, Changcharanu, kod Kunduza.
Odavno je prošlo vrijeme kad su hrvatski vojnici samo patrolirali ulicama i osiguravali promet. U zapovjedništvu ISAF-a shvatili da su dobili iskusne vojnike koji znaju što je rat i kako se odnositi prema lokalnom stanovništvu.
Kada su prilikom intervencije kod američke ambasade talijanski vojnici okretali vozila i bježali s mjesta pucnjave, hrvatskim vojnicima nije bilo teško ući u središte sukoba. Već godinu nakon dolaska prvih vojnika hrvatski časnici dobili su mjesta u zapovjedništvima, obavještajci su uz rame s pripadnicima CIA-e i DEA-e. Vojni policajci su postali najtraženiji vojnici za poslove čuvanja značajnih svjetskih političara koji su dolazili u posjet Afganistanu.
Iako je riječ o jednom od najopasnijih zadataka, Hrvatska je u područje Chancharana poslala pripadnike Obavještajne bojne. Zadatak im je patroliranje oko kampa, pribavljanje obavještajnih podataka i praćenje talibana. Hrvatska je jedina zemlja koja osim SAD-a, V. Britanije i Kanade ima takvu postrojbu.
Iako brojčano mali, hrvatski kontingent u Afganistanu iznimno je cijenjen. Možda je najveće dao američki predsjednik George Bush kad se prije odlaska iz Zagreba fotografirao s Hrvatima koji su potom otputovali u Afganistan.
Top 10 skandala u Hrvatskoj
Top 10 najvećih investicija
Top 10 TV trenutaka
Top 10 drastičnih presuda
Top 10 građevina u Hrvatskoj
Top 10 reklamnih slogana
Top 10 najvećih nagrada u kvizovima
Top 10 novih proizvoda
|
Top 10 osoba u Hrvatskoj
|
Za takvo stanje ponajviše je zaslužan Željko Rohatinski, guverner Hrvatske narodne banke.
Neovisan od politike
Rohatinski i njegov najbliži suradnik, dugogodišnji viceguverner Boris Vujčić, već se godinama tvrdo i dosljedno odupiru čitavom nizu pritisaka, bilo da je riječ o pritiscima koji su katkad dolazili iz Vlade (Sanader i Rohatinski svojedobno su bili u vrlo zategnutim odnosima), bilo da je riječ o pritiscima iz Ureda predsjednika (odakle se u redovitim razmacima lansirala ideja o deprecijaciji kune), bilo da se radilo o pritisku komercijalnih banaka.
Hrvatska narodna banka, koju vode Rohatinski i Vujčić, pokazala se jedinom politički neovisnom institucijom tako značajnog ranga u cijeloj Hrvatskoj. Što je, naravno, jedan od razloga njezina uspjeha.
Priznanja iz svijeta
Hrvatska narodna banka u posljednje je vrijeme za svoju monetarnu politiku dobila čitav niz neformalnih priznanja; strani poslovni magazini o njoj su pisali kao o uzornoj središnjoj banci na čije bi se ponašanje trebale ugledate centralne banke zemalja koje su mnogo teže pogođene krizom.
Željko Rohatinski stoga je, sasvim očekivano, postao jedan od ljudi s najvišim stupnjem vjerodostojnosti i integriteta na hrvatskoj javnoj sceni.
Rohatinskom se vjeruje, sluša ga se pažljivo i s poštovanjem.
Vjerodostojnost, autoritet i poštovanje; što bi više jedan bankar mogao poželjeti? I to u zemlji gdje nitko nikome ne vjeruje i gdje se malokoga respektira.
Željko Rohatinski prirodni je izbor za čovjeka 2008. godine.
Slaven Bilić - Mesija hrvatskog nogometa
Slaven Bilić u jednom je trenutku, valjda prije teškog domaćeg poraza od Capellove Engleske, bio, bez ikakve sumnje, najpopularniji Hrvat.
Bilićeva popularnost ne proizlazi samo iz relativno dobrih rezultata i solidne igre naše nogometne reprezentacije (koja je, uz sasvim malo sreće, mogla nastupati u finalu Europskog prvenstva), nego iz njegova osobnog stila, koji se drastično razlikuje od svega na što smo navikli u domaćem nogometu.
Pristojan čovjek
Hrvati obožavaju nogomet. No, gotovo svi glavni protagonisti hrvatskog nogometa, i igrači, i treneri, i klupski šefovi, uglavnom su slabo obrazovani, s golemim talentom za ulizivanje određenim političkim opcijama, s manjkom elementarne kulture i sa sklonošću prema kriminalnom miljeu (što je i normalno jer su neki hrvatski nogometni menadžeri, nažalost, registrirani kriminalci).
Nogomet, dakle, podjednako pripada i najširoj javnosti i najgorem polusvijetu, a neki od najutjecajnijih nogometnih aktivista u Hrvatskoj ljudi su koji se zbog svog ponašanja ili zbog svoje prošlosti naprosto ne bi smjeli baviti niti jednim javnim poslom.
Takvoj se, morbidnoj, duboko zagađenoj nogometnoj ”močvari” suprotstavio pametan i pristojan Slaven Bilić.
Bez afera
Bilić je čovjek koji jasno i precizno govori, koji nije upleten u sve moguće namještaljke u hrvatskom nogometu, koji se doslovno drastično razlikuje od, primjerice, Mamića, Štimca ili Markovića i koji je, naposljetku, postigao vrlo dobre rezultate.
Slaven Bilić postao je propovjednik vjere u pošten i dobar nogomet. Bilić je, potpuno sam, uspostavio novi, masovno prihvatljiv model ponašanja u hrvatskom vrhunskom sportu.
Nadamo se da će rezultati hrvatske nogometne reprezentacije u 2009. godini opravdati Bilićevu popularnost.
Kristo Laptalo - Hrabri čovjek koji nije izgubio ponos
Cijela je Hrvatska godinu i pol pratila sudbinu dubrovačkog kapetana Laptala, uhićenog zbog navodne umiješanosti u krijumčarenje kokaina.
Laptalu je grčko pravosuđe više puta odgađalo suđenje, nije ga puštalo da se brani sa slobode te ga je naposljetku osudilo na dugogodišnju zatvorsku kaznu.
I onda je, kada se to više nije ni očekivalo, uslijedio preokret.
Sama činjenica da je grčko tužiteljstvo odustalo od Laptalova progona pokazuje da je dubrovački kapetan nepravedno proveo predugo vremena u zatvoru: to mu vrijeme nitko nikada neće moći nadoknaditi.
Nije izgubio dostojanstvo
Čvrstoća karaktera ono je što izdvaja Laptala od drugih ljudi koji se se našli u tako tragičnim, naizgled bezizlaznim situacijama.
Kristo Laptalo bio je razmjerno često u medijima, ali niti jednom se nije doimao slomljeno. Niti jednom nije izgubio dostojanstvo. Niti jednom nije izgubio samokontrolu.
Besprijekorno ponašanje
Njegovo je javno ponašanje u iznimno teškim okolnostima u kojima se zatekao bilo gotovo besprijekorno.
Zato što je hrabro, inteligentno i suzdržano podnosio svoju žrtvu, kapetan Kristo Laptalo zaslužuje nominaciju za čovjeka godine.
Blanka Vlašić - Prva na svijetu u svom poslu
Iako je propustila pobijediti na dva najvažnija natjecanja godine, Blanka Vlašić dokazala je da je najveća hrvatska atletičarka svih vremena.
Još će se dugo raspravljati o uzrocima poraza na Olimpijskim igrama i u finalu Grand prix mitinga. U oba je slučaja izgubila od slabijih protivnica.
No, Blanka je jedna od rijetkih svjetskih sportašica, koja je cijelu sezonu suvereno dominirala u svojoj disciplini.
Autentična šampionka
Blanka Vlašić, neovisno o dvama važnim porazima, jest najbolja na svijetu u poslu kojim se bavi. To su, sasvim sigurno, spremne potpisati i jedine dvije žene koje su je ove godine, spletom za Blanku nesretnih okolnosti, uspjele svladati.
Blanka Vlašić autentična je šampionka. Jedina koju hrvatski sport ima od preranog povlačenja Janice Kostelić.
Primjer izvrsnosti
Blanka Vlašić primjer je izvrsnosti i nevjerojatnog uspjeha u sportu u kojem je Hrvatska oduvijek bila izrazito inferiorna. Utoliko su njezini rezultati još značajniji.
Blanka Vlašić već je danas jedna od najvažnijih figura u povijesti hrvatskog sporta.
Fascinantno je kako je dobro podnosila poraze. Bez histerije, omalovažavanja ili optuživanja suparnica.
Takvo njezino ponašanje pokazuje da Blanka Vlašić posjeduje karakter autentične sportske zvijezde, koja je kadra apstrahirati pojedine, pa i najteže poraze u korist budućih pobjeda.
Hrvatska je s pravom ponosna na Blanku Vlašić.
Igor Rađenović i Duško Miljuš - Riskirali živote da prokažu kriminal
|
|
Borba protiv korupcije i organiziranog kriminala nesporno je jedan od hrvatskih prioriteta. Podzemlje u toj borbi, naravno, ne popušta.
Među poznatijim mafijaškim žrtvama u ovoj godini bili su i Igor Rađenović, lokalni političar koji je upozoravao na korupciju u Bandićevu okruženju, kao i naš novinar Dušan Miljuš, jedan od najboljih poznavatelja kriminalnog miljea u Hrvatskoj.
Nisu zašutjeli
I Rađenović i Miljuš teško su pretučeni (u Miljuševu se slučaju definitivno radilo o pokušaju ubojstva). U oba slučaja naručitelji napada ostali su nepoznati.
U Miljuševu slučaju nisu otkriveni čak ni napadači iako policija raspolaže snažnim indicijama da se radi o kriminalcima knežijske grupe.
Ono što posebno izdvaja Rađenovića i Miljuša i što ih stavlja u uzak krug kandidata za ljude godine jest činjenica da nisu zašutjeli.
Građanska hrabrost
Rađenović i Miljuš zadržali su svoj osobni i profesionalni integritet i pokazali iznimnu osobnu čvrstoću tako što su nastavili upirati prstom u neka od središta organiziranog kriminala.
Kolega Miljuš danas piše još utemeljenije i još razornije tekstove o hrvatskoj mafiji nego što je to činio prije napada.
Dušan Miljuš i Igor Rađenović primjer su građanske hrabrosti u sukobu s podzemljem.
Mirko Kovač - Pisac čiju veličinu već dugo prešućuju
Iako je jedan od rijetkih europski relevantnih pisaca južnoslavenskih jezika, Mirko Kovač od 1991. u Hrvatskoj je tretiran kao književno neprisutna i kulturno marginalizirana pojava. Nacionalisti i ognjištari nisu ga prihvaćali, iako je optirao za pripadnost hrvatskoj književnosti, dok je kosmopolitima i slobodarima bio važan samo kao protivnik Miloševićeva režima.
Bez obzira na vrijednost “Grada u zrcalu”, bilo bi pošteno priznati kako pisac mjesto na listi osoba godine djeli s nepoznatim nekim, čija ga je nevidljiva volja najednom uprisutnila u hrvatskoj kulturi i književnosti. Kovač naglo stečeno uvažavanje duguje milosti Velikoga Ignoranta hrvatske kulture koji ga je godinama činio nevidljivim. Donedavno se činilo kako nitko u Hrvatskoj Kovača nije čitao, a od 2008. čini se kako se svi koji drže do sebe prave da su ga čitali.
Eduard Vrdoljak - Onkolog koji se izborio za humanost
Centar od ljubavi onkološki je odjel KBC-a Split, čiji je “krsni kum” prof. dr. Eduard Vrdoljak. Taj splitski liječnik i znanstvenik, začetnik ideje humanog bolničkog života teških pacijenata, uspio je prikupiti 20 milijuna kuna u dvije godine i obnoviti onkološki odjel.
Zahvaljujući Vrdoljaku i donatorima, pacijenti u splitskoj bolnici danas ostaju iznenađeni kad im ujutro ponude dnevne novine ili kavu. “Možda biste svježe pecivo ili voćni sok”, pitaju medicinske sestre začuđene pacijente. Nije, međutim, začuđen doktor Vrdoljak koji je duh dobro opremljenih američkih klinika htio prenijeti u Hrvatsku i u tome je uspio.
Vrdoljak je u Hrvatsku dovodio prva imena američke onkologije. Klinička ispitivanja koja je radio u Hrvatskoj, omogućila su da najnoviji lijekovi budu dostupni i hrvatskim pacijentima.
Vinko Penezić i Krešimir Rogina - Zvijezde svjetske digitalne arhitekture
Hrvatska je dobila arhitektonske superstarove, to su Vinko Penezić i Krešimir Rogina. Njih dvojica sudjelovanjem na venecijanskom bijenalu arhitekture svrstali su se u svjetsku elitu digitalne, ekspresivno-kognitivne arhitekture.
Njihova instalacija “Tko se boji vuka još u digitalnoj eri” na centralnoj izložbi Arsenala u Veneziji ravnopravno se nosila s instalacijama Franka Gehryja, Zahe Hadid, Herzoga & de Meurona i MVRDV-a.
Ova je godina za Penezića i Roginu bila značajna i po knjizi “Tko se boji vuka još”. Predgovor i tekstove napisali su najutjecajniji arhitekti današnjice poput Kazuyo Sejime, Bernarda Tschumija, Toyo Itoa te Grega Lynna. Prezaposlenu 2008. pamtit će po brojnim projektima na kojima rade, poput Rukometnog doma Svetice, shopping centra u Šibeniku, stambenih i obiteljskih kuća u Zagrebu...
Upoznali su se na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Riječanin Rogina i Zagrepčanin Penezić počeli su surađivati na arhitektonskim natječajima, a ubrzo su počeli osvajati međunarodne nagrade, čak šest u Japanu. Tijekom 30-godišnje suradnje realizirali su niz ostvarenja: Plivalište i atletski stadion Mladost u Zagrebu, sakralne komplekse u Dubrovniku, zagrebačkom Trnju i Dugavama, zgrade za zbrinjavanje stradalnika rata u Vukovaru i Novoj Gradiški, zgradu POS-a u Križevcima, kuću Majetić u Sesvetama, Poslovnu zgradu Velebit u Zagrebu i Dječji vrtić u naselju Jarun u Zagrebu.
Nenad Ban - Biolog sa 42 godine u vrhu je znanosti
Iako je karijera prof. Nenada Bana, koji ima tek 42 godine, toliko briljantna da za njega ne postoji osrednja, a kamoli loša godina, 2008. će tom molekularnom biologu biti godina velikog postignuća prezentiranog na naslovnici časopisa Science.
Skupina Nenada Bana sa Švicarskog federalnog tehnološkog instituta (ETH) objavila je u rujnu strukturu sintetaze masnih kiselina, jedne od najkompleksnijih “molekularnih tvornica u stanici”. Otkriće hrvatskog znanstvenika važno je za razvoj lijekova protiv pretilosti i tumora, zbog čega su interes pokazale brojne farmaceutske kompanije.
To je peti rad Banove skupine objavljen u posljednje dvije godine u Scienceu. Nenad Ban ove je godine postao član Leopoldine, njemačke akademije znanosti koja slovi kao jedna od najstarijih i najuglednijih znanstvenih institucija u svijetu čiji su članovi bili velikani poput Goethea, Darwina, Rutherforda, Plancka i Einsteina, ali i hrvatski nobelovci Ružička i Prelog.
Svoj izvanredan profesionalani rad Nenad Ban uspješno usklađuje s obiteljskim životom. Oženjen je njemačkom znanstvenicom Eilikom Weber s kojom ima dva sina, Arvida i Ivu. Iako već 18 godina živi u inozemstvu, Nenad Ban održava stalne kontakte s hrvatskim znanstvenicima na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) u Zagrebu, a član je Znanstvenog vijeća splitskog MedILS-a.
Hrvati u Afganistanu - Cijenjeni vojnici koji znaju što je rat
Ukupno 276 pripadnika Oružanih snaga RH diljem Afganistana pokuša stanovnicima olakšati život. Prije pet godina angažman je počeo sa 50 vojnih policajaca u Kabulu. Danas su hrvatski vojnici u Mazar-e Sharifu, Changcharanu, kod Kunduza.
Odavno je prošlo vrijeme kad su hrvatski vojnici samo patrolirali ulicama i osiguravali promet. U zapovjedništvu ISAF-a shvatili da su dobili iskusne vojnike koji znaju što je rat i kako se odnositi prema lokalnom stanovništvu.
Kada su prilikom intervencije kod američke ambasade talijanski vojnici okretali vozila i bježali s mjesta pucnjave, hrvatskim vojnicima nije bilo teško ući u središte sukoba. Već godinu nakon dolaska prvih vojnika hrvatski časnici dobili su mjesta u zapovjedništvima, obavještajci su uz rame s pripadnicima CIA-e i DEA-e. Vojni policajci su postali najtraženiji vojnici za poslove čuvanja značajnih svjetskih političara koji su dolazili u posjet Afganistanu.
Iako je riječ o jednom od najopasnijih zadataka, Hrvatska je u područje Chancharana poslala pripadnike Obavještajne bojne. Zadatak im je patroliranje oko kampa, pribavljanje obavještajnih podataka i praćenje talibana. Hrvatska je jedina zemlja koja osim SAD-a, V. Britanije i Kanade ima takvu postrojbu.
Iako brojčano mali, hrvatski kontingent u Afganistanu iznimno je cijenjen. Možda je najveće dao američki predsjednik George Bush kad se prije odlaska iz Zagreba fotografirao s Hrvatima koji su potom otputovali u Afganistan.