Stranka Pametno nastala je kao izvedenica lokalne liste Pametni grad koju je uoči lokalnih izbora 2013. u Splitu oformila bankovna informatičarka i dugogodišnja predsjednica velikog gradskog kotara Žnjan Marijana Puljak. Okupivši oko sebe nekoliko desetaka sveučilišnih nastavnika i kotarskih vijećnika, ona je te 2013. izišla na izbore i ušla u Gradsko vijeće s četiri vijećnika. Kako se Pametni grad nerijetko suprotstavljao “business as usual” politici stranačke diobe fotelja, zaposlenja, parking mjesta i kioska, ubrzo su postali najmrskiji neprijatelj i splitskoj pseudoljevici i lokalnoj pseudodesnici.
Pametni grad u međuvremenu je prebrisao iz imena (meni milu) riječ “grad”, transformirao se u stranku, pa kao stranka izlazi na ove parlamentarne izbore. Puljak i njen think tank učenih profesora napisali su program koji moji kolege ovih dana sveudilj hvale kao najbolji stranački program koji je Hrvatska zadnjih godina imala. Program Pametnih - odmah ću reći - nije program koji bih bezuvjetno potpisao. Riječ je o čvrsto liberalnom programu koji pokatkad nije svjestan vlastite ideologije te ideološke odabire nerijetko poistovjećuje sa znanstvenim uvidima. No, taj program svakako je najdosljedniji i - nomen est omen - najpametniji liberalni program koji se na ovim izborima u tom ideološkom polju nudi.
Liberali iz Pametnog - međutim - najvjerojatnije neće ući u budući Hrvatski sabor. U Hrvatski sabor umjesto njih će ući druge dvije liberalne stranke: HNS - liberalni demokrati te HSLS. Ući će zato što će ih u Sabor uvesti koaliranje s velikim stranačkim baobabima s ljevice i desnice. Jedna od te dvije liberalne stranke ući će u Sabor na leđima SDP-a, stranke koja baš i nije (bar ne više) oličenje prokapitalističkog laissez fairea te koja je u posljednjih godinu dana torpedirala nekoliko liberalnih zakonskih inicijativa HNS-a. Druga od dvije - HSLS - ući će u Sabor u džepiću HDZ-a, stranke koja ne može više otjelovljivati ono što liberal mora prezirati. To je stranka koja se, da od tog tek počnemo, obrušava na manjinska prava i sekularnost. Unatoč tome, HNS i HSLS koaliraju s njima. Zahvaljujući tom oportunizmu, i jedni i drugi ući će u Sabor. Pametno, međutim, neće.
Stranka ORaH nastala je 2012. godine kad je SDP-ova saborska zastupnica i bivša ministrica Mirela Holy napustila matičnu stranku jer se ona nije pridržavala vlastitog programa. Holy je osnovala lijevu, zelenu stranku koja se u posljednje dvije godine uspela do nevjerojatno visokih rejtinga, da bi se u izbornoj godini njeni glasači, zaplašeni plinskim bocama, šatorima i čekićima, opet vratili u skute SDP-a. Stranka ORaH u novine je zadnjih godina uglavnom dospijevala kada bi netko od stranačkih prvoboraca napuštao stranku nezadovoljan Holynim liderskim stilom i masom karijerista koji su se oko stranke obavili. U međuvremenu je, međutim, ORaH ispisao na desetine i desetine izuzetno iscrpnih sektorskih politika, programskih dokumenata koji često imaju i stotine kartica, a neki od njih - poput programa za kulturu - deset su puta bolji nego išta što genijalci iz SDP-a i HDZ-a mogu proizvesti. ORaH je uza sve mane i mušice prava, moderna zelena ljevica, dosljedno antinacionalistička, dosljedno antiklerikalna, dosljedno feministička i dosljedno hipsterska.
ORAH, međutim, ako se baš nešto ludo ne dogodi, neće ući u budući Hrvatski sabor. Umjesto njih, u Sabor će ući jedna druga lijeva stranka, a to su Laburisti. U Sabor će ući lijeva stranka bez ikakvog ozbiljnog identiteta, stranka čije se djelovanje svodi na pseudosindikalno socijalno zdvajanje te koja nikad nije ozbiljno prozborila riječ oko nekih imanentno lijevih tema, kao što su nacionalizam, prava rodnih i nacionalnih manjina, odnos države i Crkve. Laburisti će u Sabor ući zato što će ih na leđima tamo uvesti SDP, stranka s kojom su se tri godine ljuto svađali oko Zakona o radu, autsorsinga, privatizacije cesta i položaja javnog sektora.
Pametno i ORaH su - ukratko - dvije stranke koje su se svaka u svom ideološkom polju ponašale principijelno i dosljedno. Zato će biti kažnjene i neće ući u parlament. HNS, HSLS i Laburisti su, pak, stranke koje su pristale na doličnoj osobi nezamisliv oportunistički ustupak: koaliranje s ideološkim nekompatibilnim i kompromitiranim orijašima. Za to će biti nagrađene parlamentarnim statusom.
Što iz ovog političkog igrokaza možemo zaključiti? Možemo zaključiti da imamo politički sustav koji favorizira beskičmenjake.
Što još izrečenog možemo zaključiti? Recimo ovo: da bi jedna od prvih reformi koju bi prava reformska vlast trebala uvesti trebao bi novi izborni zakon. Izborni zakon koji bi (kao u Njemačkoj) zabranio predizborno koaliranje.
Zabrana predizbornog koaliranja bila je - ako se itko toga sjeća - sastavni dio prijedloga izmjena izbornog zakona koje je pred godinu dana pokušala kroz referendumsku peticiju progurati udruga Za obitelj i njezina čelnica (a sada izborna kandidatkinja) Željka Markić. Kako Crkva nikad neće ništa napraviti što bi naudilo HDZ-u, tako nije podržala ni svoju omiljenu laičku primadonu onako kako ju je zdušno podržavala kad je trebalo nauditi pederima i lezbama. Bez infrastrukturnog suporta klera Markićkina se peticija nasukala i pala u zaborav. Doista sam posljednji čovjek u ovoj zemlji koji bi za zagrebačku trgovkinju lijekovima imao i najmanjih simpatija, a ideologija Željke Markić - mizantropska, arogantna, puna nadmenog prijezira prema drukčijima i slabima - čista je kristalizacija onoga čega se osobno gnušam. No, čak i Željka Markić može koji put biti u pravu, a u ovom slučaju bila je u pravu.
Proporcionalni izborni sustav u spoju s pravom predizbornog koaliranja u Hrvatskoj je postalo predvorje političke korupcije. Spoj tih dviju nesretnih zakonskih odredbi stvorio je u Hrvatskoj de facto duopol vazalnih stranaka-lišajeva koji su obješeni o monstruozne političke baobabe, i to iz prijesnih, nedoličnih interesnih razloga. Mi - da se izrazim nimalo diplomatski - imamo politički sistem koji pogoduje šupcima.
Razlog zašto većina malih i mladih demokracija (od Slovenije do Izraela) odabire proporcionalni sustav jest taj da se spriječi stvaranje angloameričkog dvostranačkog političkog sistema. No, na ovaj način na koji je taj proporcionalni sustav kod nas evoluirao, mi smo dobili upravo ono što je on trebao spriječiti. Dobili smo dva stranačka koncerna sa snažnim identitetnim bazama i paraideološkim korijenima u dva konstitutivna rata (partizanskom i Domovinskom), koncerna koji oko sebe grupiraju roj pseudostranaka koje fingiraju pseudoideologije, no zapravo služe za mobiliziranje druge decimale postotka i bušenje rupica kroz koje bi - D’Hondtu hvala - glasovi građana propali kroz pod.
Zabrana predizbornih koalicija u spoju s razumno sniženim izbornim pragom otvorila bi prolaz u parlament strankama koje imaju identitet i koje se ne boje vlastite ideologije, umjesto idejno bezobličnim stranačkim rojevima koji se bezidejno grupiraju oko banalnog repertoara političkih klišeja: domoljublje, Tuđmanov aerodrom, stručnost, reforme, investicije, start-upi… Građani Hrvatske ne bi bili dovedeni u situaciju da biraju između liste na kojoj su drug do druga podsljemenski salonski liberali i punokrvni fašisti te liste na kojoj su rame uz rame oni koji bi autsorsali čistačice i oni koji bi ukinuli kapitalizam.
Reći ćete da je moj prijedlog utopijski? Iz nutrine politike, on to jest - jer, ovakav prijedlog izborne reforme sigurno neće podržati parlamentarni zastupnici kojima bi takav prijedlog oteo kruh, margarin i motiku. Ali, možda je vrijeme da se ovakvu inicijativu potpali izvana, iz civilnog društva. Nažalost, iskustvo ovog desetljeća naučilo nas je da su u Hrvatskoj samo ekstremna desnica i Crkva sposobne aktivirati civilno društvo i masovnu građansku mobilizaciju za postizanje (obično gnusnih) političkih ciljeva. Civilizirana Hrvatska, nažalost, tu se pokazala puno tromijom, zalijepljenom za svoj kauč.
Ovi izbori proteći će kako će proteći. No, oni moraju biti i pouka. Pouka da još jedne ovakve ne trebamo. Pouka da do onih idućih politički sustav treba prekrojiti iz korijena. Izvana. Jer, oni iznutra to neće napraviti - njima ovako paše.