Suđenje Tomislavu Horvatinčiću za pomorsku nesreću u kojoj je poginuo talijanski bračni par Salpietro pretvara se, nažalost, u još jednu od sudskih travestija na koje smo se - kad su bogati i moćni u pitanju - u Hrvatskoj navikli.
U posljednjih nekoliko mjeseci iz šibenske su sudnice stizale vijesti o kontradiktornim sudskim vještačenjima i svjedočenjima tijekom kojih se sud iscrpljivao u analiziranju neuro-fizičkog stanja zagrebačkog “kapetana” te onog što jesu ili nisu napravili usmrćeni talijanski nautičari. Tako se stvorio namjerni komunikacijski šum u kojem se postupno počelo gubiti iz vida ono što je bitno, i što je neosporno.
Naime, Tomislav Horvatinčić vozio je morem monstruozno velik i jak brod. Vozio ga je izuzetno velikom brzinom (najmanje 20 čvorova). U takvoj golemoj brzini koristio je autopilot. A sve to skupa zbivalo se u prometno gustom akvatoriju Primoštena, akvatoriju s puno otočića, akvatoriju u kojem je ljeti takva brodska gužva da to katkad izgleda kao morska verzija kolone u Lučkom.
Svakom tko je ikad plovio potpuno je jasno što to znači. Horvatinčićevo ponašanje na moru otprilike je isto kao da sjednete u terenac Hummer i u 11 ujutro vozite Massarykovom, Ilicom ili Praškom brzinom od 140 kilometara na sat i da pritom ne držite ruke na upravljaču!
Postupci Tomislava Horvatinčića uoči i nakon nesreće do te su mjere bili nesmotreni, opasni, bezobzirni i protiv civiliziranih običaja mora da je u moralnom smislu potpuno nebitno što jesu ili nisu napravili siroti padovanski turisti.
Ako se Horvatinčić nakon ovakvog maritimnog barbarstva izvuče bez kazne, hrvatski će sudovi još jednom odaslati “sjajnu” društvenu poruku. Poručit će da na Jadranu - koji je u ljetnoj špici zastrašujuće prenapučen i doslovce opasan - smijete naprosto sve. Dakako, smijete ako ste dovoljno jaki. Ili dovoljno bogati.