Kad je zapravo vrag šalu odnio?

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 22.11.2008. u 12:25

Svjetska ekonomska kriza, koja se poput zakotrljane grude s visina nezaustavljivo pretvara u lavinu, došla je kao naručena političarima u nekim zemljama, poput Hrvatske ili Italije. Nadaju se i trse prikazati kako je to ključan, dapače jedini uzrok nevolja koje će nas zadesiti - u proturječju s tvrdnjama vladinih stručnjaka koji kažu (i u Hrvatskoj i u Italiji) da će kriza prispjela iz Amerike samo ovlaš dotaknuti realne nacionalne ekonomije tih zemalja.

Zaista je potrebno razdvojiti dva impulsa.

Pucanje mjehura sapunice koji je otvorio Pandorinu kutiju zala tek je prvi impuls. Živopisno je, ali realno, ta zla opisao Berlusconijev ekonomski guru Giulio Tremonti, korifej podjednako opasnih “kreativnih financija” u Italiji, ali britak analitičar kada su tuđe svinjarije na tapetu. Njemu je ekonomsko-financijska kriza koja se valja slična “životu unutar video igre koja još nije došla do riječi: game over. Kao i u video igri, čim svladaš jedno čudovište, evo još gorega”.

Prvo čudovište bili su “subprimarni” zajmovi, dakle odobravani bez obzira na dvojben bonitet zajmoprimca. Pošto je ono svladano, na sljedećem nivou pojavilo se “čudovište krize međubankarskih kredita, pa je i ono svladano”, kaže Tremonti (u Hrvatskoj baš i ne, ako je vjerovati najavama u našem listu o napuhavanju međubankarskih kamata). Slijede, veli Tremonti, “čudovište bankovnih kriza, pa kolaps burzi. Slijede nova čudovišta, poput kolapsa kreditnih kartica, te stečajeva poduzeća uslijed korporativnih obveznica, a onda stiže monster nad monstrumima: derivati s neuračunjivim i nepredvidivim učinkom”.

Tko makar ovlaš pozna strukturu hrvatske privrede, pa čak i financija, vidi da se tih čudovišta u nas valja bojati koliko i mečka rešeta. Ona imaju što plašiti čak i Italiju, gdje jadni ulagači u dionice i obveznice ni danas pojma nemaju u kojem omjeru derivati sudjeluju u vrednosnim papirima koje im je banka od povjerenja podvalila kao osiguranje za stare dane. Nisu ih opametile ni milijarde eura koje su im banke skurile prodajući im svojedobno argentinske ili Parmalatove obveznice.

Našim političarima je svjetska ekonomska kriza došla u pravi čas kao izlika za unutrašnju strukturnu krizu
Sve kad bi to u Hrvatsku i stiglo - teško da bi se učinak osjetio prije proljeća 2009. Zašto je onda u Hrvatskoj dosta toga pošlo k vragu već 2008., i prije negoli su počele štucati burze u New Yorku, Tokyu, pa onda i drugdje?

Zašto su, na primjer, naglo i dramatično presušile investicije u osvajanje novih kupaca odnosno klijenata kroz ekonomsku propagandu? Zašto je Italija u recesiji još od samog početka ove godine, već tri kvartala uzastopce, a četvrti će biti još i gori?

Zato što su građani obiju tih zemalja - i još poneke u Evropi - žrtve posve internih kriza izazvanih lošim procjenama, nesposobnošću, ili čak lopovlukom svojih vlastodržaca, kriza koje u talijanskom i u hrvatskom slučaju prerastaju u strukturalne, premda na bitno različitim razinama. One su drugi, opasniji impuls.

Pisali smo u ovim novinama već mnogo puta o elementima koji su Italiju satjerali u klinč, tako da je već godinama po stopi rasta nacionalnoga brutoproizvoda na začelju kolone članica Evropske unije, nesposobna odoljeti konkurenciji azijskih mladih velesila, nevoljna ustrajati na stazi odricanja kojom su prva Amatova te Ciampijeva vlada počele smanjivati enorman (i preskup) javni dug, naslijeđen još od Craxijeve nacionalne megalomanije.

Hrvatski vanjski dug iznosio je oko 9 milijardi dolara u času smrti predsjednika Tuđmana, popeo se na 15 milijardi predzadnje godine mandata premijera Račana, a sada je oko 35 milijardi eura, tj. gotovo 44 milijarde (malčice usahlih) dolara. Kamate dospjele ove (a kamoli sljedeće) godine veće su od realnog rasta nacionalnoga brutoproizvoda, što znači da je Hrvatska poslije njihove otplate objektivno u recesiji. A dug je samo šlag na gorkome kolaču privrede orijentirane na uvoz i trgovinu, bez uravnoteženja proizvodnjom i izvozom (koliko je na to utjecao tečaj kune, neka procijene pozvaniji od mene).

Ekonomisti su o tome trubili po Opatiji godinama, novinari su to proricali - ali političari su barem u tome vješti da se prave kako je dosad sve bilo u redu i da za izliku dograbe svjetsku ekonomsko-financijsku krizu, koja još nije stigla do Hrvatske.
Inoslav Bešker

Izdvajamo