Osim što ima razlika u samoj proceduri otvaranja, ova odluka može uvelike utjecati i na samu zaradu, jer nije svejedno na koji ćete način plaćati poreze. Različiti učinci koji proizlaze iz odabira okvira poslovanja mogu se pokazati presudnima u izboru.
Svakom je poduzetniku cilj na legalan način smanjiti porezna opterećenja kojima je izložen, ostvariti sve potencijalne porezne uštede koje mu sustav dopušta kako bi u konačnici poslovao što profitabilnije. Stoga treba istaći razlike između poreznih obveza koje imaju trgovačka društva nasuprot obrta.
Prema Zakonu o porezu na dobit, trgovačka su društva (d.o.o. kao najrašireniji oblik) obveznici poreza na dobit koji vode dvojno knjigovodstvo u skladu sa Zakonom o računovodstvu, dok su obrtnici obveznici poreza na dohodak, prema Zakonu o porezu na dohodak, i trebaju voditi jednostavno knjigovodstvo. Odabirom ustrojstva bira se i oblik neposrednog poreza.
No, ne treba smetnuti s uma da porezni teret po osnovi dohotka uvijek pada na pleća investitora, tj. fizičke osobe bez obzira radi li se o osnivaču trgovačkog društva ili obrtniku. Naime, dobit trgovačkog društva, tj. razlika prihoda i rashoda, određuje se temeljem nastanka poslovnog događaja (npr. izvršenja usluge i ispostave računa), dok se u slučaju obrtnika utvrđuje načelom blagajne, tj. na novčanoj osnovi.
Kako različito priznavanje poreznih osnovica za iste stvari u poreznim razdobljima može dovesti do velikih razlika u obavezama, potrebno je dobro razmisliti koji organizacijski oblik osnovati. Ne manje važne su i različite porezne stope koje se primjenjuju na priznate porezne osnovice.
U slučaju poreza na dobit nominalna je porezna stopa od 20 posto na poreznu osnovicu (računovodstvena dobit uvećana i umanjena prema odredbama Zakona o porezu na dobit). Od 1. siječnja 2005. isplaćena neto-dobit članovima d.o.o.-a (fizičkim osobama) ostvarena za 2005. i nadalje (nakon oporezivanja dobiti sa stopom od 20 posto) više se ne smatra dohotkom pa se i ne oporezuje. Do kraja 2004. isplaćena neto-dobit dooporezivala se porezom na dohodak od kapitala (po stopi od 15 posto i mogućim prirezom). Primjerice, ako je neto-dobit isplaćena fizičkoj osobi - članu društva koji ima prebivalište u Zagrebu (prirez od 18 posto) - tada je ukupno porezno opterećenje iznosilo 34,16 posto ukupne bruto-dobiti (20-postotni porez na dobit, 15-postotni porez na dohodak na isplaćenu dobit i 18-postotni prirez porezu na dohodak).
U oporezivanju poreza na dohodak od samostalne djelatnosti (obrta) primjenjuju se progresivne porezne stope od 15, 25, 35 i 45 posto, ovisno o visini godišnje porezne osnovice (to je dohodak kao razlika između primitaka i izdataka koji se umanjuje za poticaje, preneseni gubitak i osobni odbitak), koja se utvrđuje rješenjem porezne uprave koje se donosi na temelju obvezno podnesene godišnje porezne prijave obrtnika.
Prema Zakonu o porezu na dobit, ako obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti (npr. obrtnik) ostvari u prethodnom razdoblju dohodak veći od 400.000 kn, onda on po sili zakona postaje obveznik poreza na dobit, što ne znači da u prvoj godini obavljanja djelatnosti poduzetnik (koji planira ostvariti dohodak veći od 400.000 kn) mora osnovati d.o.o. nego može biti obrtnik. Osnivanjem d.o.o.-a poduzetnik može besporezno isplaćivati predujam dobiti (vodeći računa da isplaćeni predujmovi ne budu veći od ostvarene neto-dobiti), čime se u dobroj mjeri eliminira temeljni razlog zbog čega su se dosad poduzetnici češće opredjeljivali za obrt i oporezivanje porezom na dohodak jer tada mogu tijekom poslovne godine slobodno i besporezno raspolagati gotovim novcem, odnosno dohotkom.
Zaključak bi bio da se, gledano prema poreznoj stopi, više isplati osnovati trgovačko društvo u slučaju da je porezna osnovica viša od 100 tisuća kuna, ali treba uzeti u obzir i ostale važne faktore poput učinaka PDV-a, mogućnosti raspolaganja gotovinom, odgovornost prema trećim osobama osobnom imovinom (u slučaju osnivanja obrta) i slično, te tek tada donijeti odluku o organizacijskom obliku novog poslovnog subjekta.
NT
Svakom je poduzetniku cilj na legalan način smanjiti porezna opterećenja kojima je izložen, ostvariti sve potencijalne porezne uštede koje mu sustav dopušta kako bi u konačnici poslovao što profitabilnije. Stoga treba istaći razlike između poreznih obveza koje imaju trgovačka društva nasuprot obrta.
Prema Zakonu o porezu na dobit, trgovačka su društva (d.o.o. kao najrašireniji oblik) obveznici poreza na dobit koji vode dvojno knjigovodstvo u skladu sa Zakonom o računovodstvu, dok su obrtnici obveznici poreza na dohodak, prema Zakonu o porezu na dohodak, i trebaju voditi jednostavno knjigovodstvo. Odabirom ustrojstva bira se i oblik neposrednog poreza.
No, ne treba smetnuti s uma da porezni teret po osnovi dohotka uvijek pada na pleća investitora, tj. fizičke osobe bez obzira radi li se o osnivaču trgovačkog društva ili obrtniku. Naime, dobit trgovačkog društva, tj. razlika prihoda i rashoda, određuje se temeljem nastanka poslovnog događaja (npr. izvršenja usluge i ispostave računa), dok se u slučaju obrtnika utvrđuje načelom blagajne, tj. na novčanoj osnovi.
Kako različito priznavanje poreznih osnovica za iste stvari u poreznim razdobljima može dovesti do velikih razlika u obavezama, potrebno je dobro razmisliti koji organizacijski oblik osnovati. Ne manje važne su i različite porezne stope koje se primjenjuju na priznate porezne osnovice.
U slučaju poreza na dobit nominalna je porezna stopa od 20 posto na poreznu osnovicu (računovodstvena dobit uvećana i umanjena prema odredbama Zakona o porezu na dobit). Od 1. siječnja 2005. isplaćena neto-dobit članovima d.o.o.-a (fizičkim osobama) ostvarena za 2005. i nadalje (nakon oporezivanja dobiti sa stopom od 20 posto) više se ne smatra dohotkom pa se i ne oporezuje. Do kraja 2004. isplaćena neto-dobit dooporezivala se porezom na dohodak od kapitala (po stopi od 15 posto i mogućim prirezom). Primjerice, ako je neto-dobit isplaćena fizičkoj osobi - članu društva koji ima prebivalište u Zagrebu (prirez od 18 posto) - tada je ukupno porezno opterećenje iznosilo 34,16 posto ukupne bruto-dobiti (20-postotni porez na dobit, 15-postotni porez na dohodak na isplaćenu dobit i 18-postotni prirez porezu na dohodak).
U oporezivanju poreza na dohodak od samostalne djelatnosti (obrta) primjenjuju se progresivne porezne stope od 15, 25, 35 i 45 posto, ovisno o visini godišnje porezne osnovice (to je dohodak kao razlika između primitaka i izdataka koji se umanjuje za poticaje, preneseni gubitak i osobni odbitak), koja se utvrđuje rješenjem porezne uprave koje se donosi na temelju obvezno podnesene godišnje porezne prijave obrtnika.
Prema Zakonu o porezu na dobit, ako obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti (npr. obrtnik) ostvari u prethodnom razdoblju dohodak veći od 400.000 kn, onda on po sili zakona postaje obveznik poreza na dobit, što ne znači da u prvoj godini obavljanja djelatnosti poduzetnik (koji planira ostvariti dohodak veći od 400.000 kn) mora osnovati d.o.o. nego može biti obrtnik. Osnivanjem d.o.o.-a poduzetnik može besporezno isplaćivati predujam dobiti (vodeći računa da isplaćeni predujmovi ne budu veći od ostvarene neto-dobiti), čime se u dobroj mjeri eliminira temeljni razlog zbog čega su se dosad poduzetnici češće opredjeljivali za obrt i oporezivanje porezom na dohodak jer tada mogu tijekom poslovne godine slobodno i besporezno raspolagati gotovim novcem, odnosno dohotkom.
Zaključak bi bio da se, gledano prema poreznoj stopi, više isplati osnovati trgovačko društvo u slučaju da je porezna osnovica viša od 100 tisuća kuna, ali treba uzeti u obzir i ostale važne faktore poput učinaka PDV-a, mogućnosti raspolaganja gotovinom, odgovornost prema trećim osobama osobnom imovinom (u slučaju osnivanja obrta) i slično, te tek tada donijeti odluku o organizacijskom obliku novog poslovnog subjekta.
NT