Klan Rodićevih: 'Mi nismo mafijaši'

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 24.02.2008. u 09:00

ZAGREB  - Obitelj Rodić javnosti je postala poznata nakon što je u lokalu NK Dubrava 15. srpnja 1998. ubijen Zlatko Bagarić, koji je slovio kao mafijaški kum, predvodnik "knežijske skupine". On je u njihov lokal došao u društvu Ante Gucića, sina tajkuna Josipa Gucića, te Nikice Jelavića, Miljenka Žaje Krojfa i Hrvatka Šimunića. Rodići su tog jutra obranili ugled, tradicionalno poimanje morala, ali bio je to dan koji će dati pečat cijeloj obitelji. Rodići su svjesni priča da i Vinkovo ubojstvo ima prizvuk osvete, no ona je samo jedna od pretpostavki.

Rodići su stanovnici zagrebačke Dubrave nešto više od četiri desetljeća. Glava obitelji, Josip, iz rodnog je Janjeva stigao u Zagreb 1965. Zaposlio se u tadašnjoj "Sigurnosti" i radio kao portir, uz ostalo i u Jadran-filmu. Njegova supruga Ruža, rođena Karamatić, s Kosova je stigla godinu dana kasnije sa sedmero djece. U Zagrebu ih se rodilo još troje.

Kao djeca prodavali  balone

- Sa šest godina počeo sam prodavati balone na ulazu u ZOO i po maksimirskom parku. Otac je jedini radio, živjeli smo u sobičku, a kuća se nadograđivala. Odmalena smo radili, išli po sajmovima, izrađivali igračke - kaže Roko. I on i braća Petar i Sebo te sestra Anka prisjetili su se i reportaže o DC-10. Nisu htjeli puno pričati o tome, no bila je riječ o tome kako živi zagrebačka obitelj sa desetero djece. I prije nego što su krenuli u školu, morali su raditi kako bi se mnogočlana obitelj mogla prehraniti.

- Ja sam kao klinac od šest godina mogao napuhati 300 balona. Nije se mogla kupiti pumpa jer je koštala 300 maraka - priča Sebo. Kao i mnoge janjevačke obitelji, i Rodići su živjeli od galanterije. Bilo je to 80-ih. Kao osmoškolci Lazar, Vinko i Zoran počeli su se baviti hrvanjem.

- Vinko je bio sedmerostruki prvak bivše države u hrvanju, od 1973. do 1980. Išli smo u Osnovnu školu Vjenceslav Novak, gdje smo i pohađali školu hrvanja - priča Roko.

- S osam godina počeo sam šivati kožne novčanike na mašini Pfaff. Roko je morao napraviti 80 novčanika, Lazar i Pero po 100. Radili su kao na tekućoj traci i krojili ih od komada kože, a svaki je imao po 20 dijelova. Ma kakvi Kinezi - kaže Sebo, aludirajući na konkurenciju s Dalekog istoka od koje danas i sve više janjevačkih trgovaca nabavlja robu za veleprodaju. Posao kojim su se bavili Rodići ovisio je o sezoni, pa su se uoči Svih Svetih radili cvjetni aranžmani. Ljeti bi se "posao" s galanterijom selio na štandove na obali, uglavnom u Zadar, Pag i Novalju.
 
 
Pekli vola za Tuđmana

- U jedan u noći bi kretao na put da roba ujutro stigne na odredište i vraćao se u Zagreb. Četiri puta sam zaspao na karlovačkoj autocesti i jedva izvukao živu glavu - prisjeća se  Petar Rodić.

    Na prvim višestranačkim izborima Dubrava je bila izborna jedinica Franje Tuđmana. Rodići se prisjećaju slavlja u Konjščinskoj ulici u povodu izborne pobjede.

- Ja sam dovezao vola i pekao ga na ražnju. Upoznao sam tada predsjednika Tuđmana - rekao nam je Roko, koji se 80-ih godina bavio autoprijevozništvom.

- Imao sam TAM kljunaš. Bilo je situacija kad sam Janjevcima koji su se doselili u Zagreb i koji su se kućili besplatno vozio građevinski materijal. Pomagali smo jedni druge i možda su nam zato ljudi bili zavidni - kaže Roko.         

Obiteljsku povezanost potvrđuje i Petar, koji kaže da je to dio tradicije, način života. I nakon Vinkova pogreba u kuću navraćaju rođaci, bratić Andrija stigao je iz Bjelovara. Privatne obiteljske istrage o Vinkovu ubojstvu, tvrde, nema. Vjeruju da će policija naći ubojicu, ali će reći da su mnogi ubojice još na slobodi ili neotkriveni. I opet se vraćamo na događaj od 15. srpnja 1998.

- Ante Gucić nam je doveo Bagarića. Htjeli smo  zatvoriti lokal kada su oni došli. Počeo je razbijati čaše, ali kad bi on razbio jednu, Gucić bi razbio dvije. Kao tko je veći "frajer". Bagarić nas je htio poniziti i to je platio glavom. Njegovo društvo je pobjeglo, a nisu ni platili ceh. Nikad nam se Gucić ili njegova obitelj nisu ispričali za to što nam je učinio. Jednom smo se slučajno sreli kod odvjetnika Miljevića. Pružio mi je ruku, prihvatio sam . Takav sam čovjek - ispričao nam je Sebastijan Rodić i dodao:

- Specijalci su tada osiguravali Hondu u kojoj je bio velik bunt novčanica. Bio je to Gucićev novac. No, došao je neki čovjek koji se predstavio da je iz tajne službe i "pokupio" taj novac - prisjetio se jutra 15. srpnja 1998. Sebastijan Rodić.

Narodnjaci u NK Dubrava

Rodiće od tog jutra uvijek dovode u vezu s "mafijaškim obračunima".

- Dođem kod doktora i on me pita jesam li jedan od braće Rodić koji su ubili Bagarića. I tako nas to prati. Sjećam se da je moja majka tada, kad su joj neki ljudi rekli da će ipak sve biti dobro, rekla: "Kako može biti dobro kad je čovjek mrtav. I on je nečije dijete i sada nečija majka plače!" - prisjetio se Sebastijan Rodić.

I on i braća tvrde da do tog kobnog jutra u NK Dubrava nije bilo incidenata. No, mnogi nisu u to vrijeme blagonaklono gledali na narodnjački lokal. Roko Rodić o tome ima svoje mišljenje.

- Znam da ima puno ljudi koji ne slušaju i ne vole tu glazbu. No, ima i onih koji to vole i zašto im to onemogućiti. I ja volim poslušati Pavarottija. U tom lokalu bilo je po 200 gostiju. Nikad u njemu policija nije našla nikoga s oružjem, iako su znali provesti sate ispred lokala od kojeg je živjelo 60 ljudi - rekao je Roko Rodić. Autoprijevozništvo i galanterija kao glavni izvor prihoda za obitelj Rodić danas su uglavnom prošlost, iako se dio obitelji bavi i time. Jedna od sestara zaposlena je u zdravstvenoj ustanovi, ali zbog tog "javnog pečata" ne želi navesti gdje radi. Od ugostiteljstva je ostao lokal Bugzy, koji je zatvoren. On je mjesto zločina i u njega nitko nema pristup.

- Mafijaši! Pogledaj žuljeve! Živimo pošteno. Sve smo stekli radom, ali trpaju nas u kriminalce. Kuće mafijaša imaju kamere, visoke ograde, a pogledaj naše. Gdje si vidio kamere, slobodno šećemo. Pisalo se da smo iznuđivači. U oba slučaja oslobođeni smo optužbi.
  
Godinu i sedam dana proveo sam u zatvoru u Puli i ustanovilo se da je Đulaga Alekić nas četvoricu optužio da smo mu uzeli isti novac. Ali njemu su vjerovali. Sve je to bilo zato jer mi Rodići nismo htjeli svjedočiti u korist optužbe na suđenju tzv. zločinačkoj organizaciji - temperamentno tvrdi Roko Rodić.

- Policija ima neke indicije, no zasad ništa u interesu istrage ne mogu reći - to je sve što je bio spreman reći Roko Rodić o ubojstvu 42-godišnjeg brata Vinka koji je prošle nedjelje 17. veljače izrešetan za bilijarskim stolom lokala Bugzy u Novoselskoj 75 u zagrebačkoj Dubravi. Roko, vlasnik tvrtke Consisto za proizvodnju garažnih vrata i metalnih ograda, bio je puno spremniji reći više o okolnostima koje su prethodile Vinkovu pogrebu.

Htjeli otkazati sprovod

 On i brat Sebastijan Sebo slove kao obiteljski "glasnogovornici". Ogorčeni su na medijske napise o mafijaškom obračunu kao povodu Vinkova ubojstva i najavljuju tužbe. No, neće osporiti da je ubojstvo imalo rukopis "mafijaške egzekucije". Muči ga motiv zbog kojeg je ubojica u njegova brata, dok se bilijarskim štapom spremao za udarac, ispalio desetak hitaca u leđa.

- Da je nekoga ponizio i pretukao i da je nekome učinio što je nama učinio Bagarić i da ga je zato netko ubio, oprostio bih mu. Pravna država mu ne bi oprostila, ali ja i braća bi. I neka se zna, najviše nas smeta što se reklo da smo lopovi, a Rodići to nisu - ogorčen je Roko. U garaži njegove kuće u Novoselskoj 75 još su stolovi gdje su sjedili prijatelji i rođaci koji su ovih dana dolazili izraziti sućut obitelji. Otkrio je da se umalo dogodio i skandal.

- Vinku je došlo na pogreb oko pet tisuća ljudi. No bili smo spremni otkazati sprovod da našem Lazi nisu dopustili da iz Remetinca dođe bratu na pogreb.

U utorak popodne proveo sam pet sati na telefonu. Prvo su rekli da policija ne dopušta njegov izlazak zbog sigurnosnih razloga, a kad sam pitao policiju, rekli su da je to stvar Ministarstva pravosuđa i Uprave za zatvorski sustav. Zvao sam i Ured premijera i predsjednika i na kraju je Lazar pušten na pogreb. Samo smo to i tražili, i ništa više. U srijedu je konačno stiglo odobrenje od upravitelja zatvora i na tome sam mu zahvalan - rekao nam je Roko pokazujući dopis koji je uputio premijeru.

Rodići će, kaže, i dalje biti povezani prema janjevačkoj tradiciji. Opovrgava da bi obitelj mogla osvetiti Vinka. Ubojici javno poručuje:

- Želim mu da bude u zatvoru 40 godina, da se svakog jutra budi s likom moga brata. To će mu biti najveća kazna!


Roditelji Josip i Ruža, rođena Karamatić. Porijeklom iz Janjeva na Kosovu, gdje još žive bratići pokojno oca i njihove obitelji.

1966 - doselili u Zagreb

1970. poč. 1980. - obitelj se povećava, braća pohađaju osnovnu školu Vjenceslav Novak, Lazar i Vinko postaju hrvači, a Vinko osvaja naslove prvaka bivše države

1984. -1990. - obitelj živi uglavnom od proizvodnje i trgovine galanterijom, Roko ima autoprijevoznički obrt

19 90. - angažiraju se u prvim višestranačkim izborima, organiziraju pečenje janjaca i volova u Konjšćinskoj ulici u Dubravi koja je bila izborna jedinica dr Franje Tuđmana

1994. - od grada uzimaju u zakup lokal NK Dubrava, koji je sredinom 90-ih jedan od rijetkih sa živom narodnjačkom glazbom

15. 8. 1998. - nakon višesatnog verbalnog i fizičkog zlostavljanja Lazar Rodić ubija Zlatka Bagarića, Vinko Rodić puca u već mrtvog Bagarića i za njegovim pratiteljem Nikicom Jelavićem i M. Žajom Krojfom, ali ih ne pogađa

15. 2. 1998. - nakon gotovo sedam mjeseci pritvora Vinka i Zorana Rodića puštaju na slobodu iz pritvora, Lazar ostaje

Kraj 2005. Roko, Vinko i Sebastijan oslobođeni u Puli za iznudu nad Đulagom Alekićem

29. 5. 2006. Sebastijan i Vinko Rodić oslobođeni 

Obiteljska geneza


Dušan Miljuš

Izdvajamo