Ovih sparnih dana rusku književnu, ali i društvenu scenu dodatno je podgrijao 37-godišnji Turkmen Eduard Bagirov romanom "Gastarbajter", provokativnom pričom o svakodnevnim problemima stranih radnika, "bauštelaca" iz bivših sovjetskih republika, uglavnom s Kavkaza i iz srednje Azije, u turbulentnom moskovskom megapolisu.
To je nova situacija za suvremenu Rusiju. Za samo nekoliko dana knjiga je zasjela na vrh top-liste bestselera te postala senzacija jer je to prvi roman te tematike u ruskoj književnosti. Bagirov je dezerter iz nemilosrdne turkmenske armije kojom su harali doušnici svemoćnoga srednjoazijskog satrapa Saparmurata Nijazova.
- U Turkmenistanu je pola države cinkalo onu drugu polovicu - rekao je u jednom razgovoru Bagirov. Bilo mu je neizdrživo pa je otišao u Rusiju, a želio je u samo jedno središte - Moskvu, cilj svih prebjega i radnika na crno. Svi oni žele u moskovski gastarbajterski eldorado, kako Bagirov kaže, "u potrazi za srećom i preživljavanjem u nemilosrdnom gradu iluzija".
Moskva je u posljednjih 15-ak godina, pogotovo nakon vrtoglavih cijena nafte i plina, postala grad blještavila, nade i napretka, ali košmara i nedosanjanih snova. Ruska prijestolnica je jedno od najvećih gradilišta svijeta. Trenutačno radovi u glavnom ruskom gradu vrijede više od 15 milijardi eura, a među Moskovljanima, kaže Bagirov, više nećete naći onoga koji bi za 300-400 dolara bio smetlar ili na svojim plećima prenosio vreće cementa.
Moskovsko tržište jeftine i (ne)kvalificirane radne snage preplavili su strani radnici iz pauperiziranih nekadašnjih sovjetskih republika. Oni su ponižavani, diskriminirani, često prevareni, trče s posla na posao, žive jeftino i jadno da kući pošalju što više zarađenih rubalja. Oni su, ističe Bagirov, ovamo došli zarađivati, a ne živjeti. Sukobljavaju se i s nadobudnim mjesnim skvoterima po napuštenim zgradama predviđenima za rušenje.
No, dječje bolesti tranzicijske Rusije su sve češći sukobi na nacionalnoj i rasnoj osnovi. Uvriježeno je mišljenje da stranci zauzimaju i otimaju posao Rusima. Bande neonacista, skinheadsa i pravoslavnih fanatika pod geslom "Rusija Rusima" tumaraju Moskvom i napadaju došljake. Policija je već nekoliko puta uspjela spriječiti dogovorene tučnjave s Kavkažanima.
Svako malo neki "gastić" podlegne ranama od "skakavca" ili bejzbolske palice, a nedavno je senzaciju izazvao 18-godišnji skinhead koji se pohvalio s 20-ak ubojstava nepoželjnih došljaka. No, oporavak ruske ekonomije ide i na račun tih Uzbeka, Turkmena, Tadžika, Gruzina, Armena...
Bagirov je rekao kako se 90 posto onoga što je opisao u "Gastarbajteru" dogodilo njemu, ali to je samo deset posto onoga što bi još mogao ispričati.
Junak njegova romana stiže u Moskvu bez novca, rođaka i prijatelja. Njegov osnovni cilj jest preživjeti. - U Moskvi je zapravo vrlo lako preživjeti ako si beskrupulozan i bezosjećajan, ali moj je junak više-manje moralan čovjek, a takvima je uglavnom teže - objasnio je Bagirov.
To je klasična priča o provincijalcu koji dolazi u Moskvu misleći da tamo teku med i mlijeko, a zapravo toliko radi da toga nije ni svjestan. To je priča o susretu došljaka i domaćih. Jedni druge ne razumiju, ne vide i međusobno su sumnjičavi. Žali se i na Moskovljane koji često nepravedno gledaju gastarbajtere, iako je većina stigla iz provincije.
1. Eduard Bagirov - Gastarbeiter (roman)
2. Viktor Suvorov - Rekonstuiranje povijesti Drugog svjetskog rata ( publicistika)
3. Vladimir Solovjov - Mi i oni - kratki tečaj preživljavanja u Rusiji (roman)
4. Darija Doncova - Zimsko ljeto proljeća (roman)
5. Mihail Veller - Mahno (publicistika)
Vlado Vurušić
To je nova situacija za suvremenu Rusiju. Za samo nekoliko dana knjiga je zasjela na vrh top-liste bestselera te postala senzacija jer je to prvi roman te tematike u ruskoj književnosti. Bagirov je dezerter iz nemilosrdne turkmenske armije kojom su harali doušnici svemoćnoga srednjoazijskog satrapa Saparmurata Nijazova.
- U Turkmenistanu je pola države cinkalo onu drugu polovicu - rekao je u jednom razgovoru Bagirov. Bilo mu je neizdrživo pa je otišao u Rusiju, a želio je u samo jedno središte - Moskvu, cilj svih prebjega i radnika na crno. Svi oni žele u moskovski gastarbajterski eldorado, kako Bagirov kaže, "u potrazi za srećom i preživljavanjem u nemilosrdnom gradu iluzija".
Moskva je u posljednjih 15-ak godina, pogotovo nakon vrtoglavih cijena nafte i plina, postala grad blještavila, nade i napretka, ali košmara i nedosanjanih snova. Ruska prijestolnica je jedno od najvećih gradilišta svijeta. Trenutačno radovi u glavnom ruskom gradu vrijede više od 15 milijardi eura, a među Moskovljanima, kaže Bagirov, više nećete naći onoga koji bi za 300-400 dolara bio smetlar ili na svojim plećima prenosio vreće cementa.
Moskovsko tržište jeftine i (ne)kvalificirane radne snage preplavili su strani radnici iz pauperiziranih nekadašnjih sovjetskih republika. Oni su ponižavani, diskriminirani, često prevareni, trče s posla na posao, žive jeftino i jadno da kući pošalju što više zarađenih rubalja. Oni su, ističe Bagirov, ovamo došli zarađivati, a ne živjeti. Sukobljavaju se i s nadobudnim mjesnim skvoterima po napuštenim zgradama predviđenima za rušenje.
No, dječje bolesti tranzicijske Rusije su sve češći sukobi na nacionalnoj i rasnoj osnovi. Uvriježeno je mišljenje da stranci zauzimaju i otimaju posao Rusima. Bande neonacista, skinheadsa i pravoslavnih fanatika pod geslom "Rusija Rusima" tumaraju Moskvom i napadaju došljake. Policija je već nekoliko puta uspjela spriječiti dogovorene tučnjave s Kavkažanima.
Svako malo neki "gastić" podlegne ranama od "skakavca" ili bejzbolske palice, a nedavno je senzaciju izazvao 18-godišnji skinhead koji se pohvalio s 20-ak ubojstava nepoželjnih došljaka. No, oporavak ruske ekonomije ide i na račun tih Uzbeka, Turkmena, Tadžika, Gruzina, Armena...
Bagirov je rekao kako se 90 posto onoga što je opisao u "Gastarbajteru" dogodilo njemu, ali to je samo deset posto onoga što bi još mogao ispričati.
Junak njegova romana stiže u Moskvu bez novca, rođaka i prijatelja. Njegov osnovni cilj jest preživjeti. - U Moskvi je zapravo vrlo lako preživjeti ako si beskrupulozan i bezosjećajan, ali moj je junak više-manje moralan čovjek, a takvima je uglavnom teže - objasnio je Bagirov.
To je klasična priča o provincijalcu koji dolazi u Moskvu misleći da tamo teku med i mlijeko, a zapravo toliko radi da toga nije ni svjestan. To je priča o susretu došljaka i domaćih. Jedni druge ne razumiju, ne vide i međusobno su sumnjičavi. Žali se i na Moskovljane koji često nepravedno gledaju gastarbajtere, iako je većina stigla iz provincije.
1. Eduard Bagirov - Gastarbeiter (roman)
2. Viktor Suvorov - Rekonstuiranje povijesti Drugog svjetskog rata ( publicistika)
3. Vladimir Solovjov - Mi i oni - kratki tečaj preživljavanja u Rusiji (roman)
4. Darija Doncova - Zimsko ljeto proljeća (roman)
5. Mihail Veller - Mahno (publicistika)
|
Top lista najtraženijih knjiga u Moskvi prema izboru nekoliko književnih web siteova
|
Vlado Vurušić