Ovisi li Hrvatska o šest akrobatskih pilota i hoće li se njihovim odlaskom raspasti borbena sprema ionako klimavog ratnog zrakoplovstva? Promatrajući javnu raspravu i medijske napise o odlasku šest pripadnika akro grupe “Krila Oluje” u inozemstvo jer su dobili dobru financijsku ponudu, čini se da je nastupio smak svijeta. Preko noći su postali heroji o kojima ovisi nacionalna sigurnost i kojima bi ministar obrane i Vrhovna zapovjednica odmah trebali potpisati mjesečnu plaću od 100 tisuća kuna i predati ključeve novih stanova i automobila.
A riječ je o vojnim pilotima koji nikad nisu letjeli borbenim avionima, nisu obavljali medicinske letove, gasili požare ili izvlačili unesrećene s poplavljenih područja. Povremeno su obučavali mlade pilote i, točno, bavili su se izuzetno opasnim akrobacijama u zraku. Ali na to ih nitko nije prisilio. Sami su odabrali da će ih izvoditi. Neki su ih proglašavali luđacima, a neki cirkusantima čije guštanje u zraku svi mi plaćamo. Jesu li zato najbolji piloti? Naravno da nisu. Zbog čega bi ijedan pilot akro grupe bio bolji pilot od brigadira Ivana Selaka koji je spustio MiG bez poklopca kabine ili pilota helikoptera koji su prije godinu dana izvlačili nesretne ljude iz vodenih bujica u Bosni. Njih šestorica godišnje obave 500 sati naleta, o čemu neki pilot borbenog aviona može samo maštati. Bolje je pitanje što je država koja je godinama ulagala u njihovu obuku dobila od njihovih figura po zraku?
OK, lijepo ih je za vidjeti, za svoje nastupe dobili su više prestižnih nagrada, i što još? Reklamirali su Hrvatsku! U redu. Ali čini mi se da su Hrvatsku više popularizirali piloti kanadera koji su gasili požare u Grčkoj, Portugalu i BiH. Popularizirali su letački poziv? Nekako sumnjam. Svake godine sve je manje mladih ljudi koji žele postati piloti. Danas ih možete izbrojati na prste dvije ruke.
Proteklih godina iz vojnog sustava u civilno zrakoplovstvo otišlo je oko 50 pilota, uglavnom borbenih aviona. I nitko nije pričao o ugrožavanju nacionalne sigurnosti ili sramoti za vojsku. Sada je odlazak šestorice akrobatskih pilota najteži udarac za vojno zrakoplovstvo u posljednjih 20 godina. Čak i teži od trošenja 160 milijuna kuna za osposobljavanje aviona starih 40 godina.