Listam noviji katolički tisak. Mjesečnik Kana, što ga izdaje Kršćanska sadašnjost, ne dopušta kratko listanje. Posebno se zaustavljam na onome što piše neuništivi starac, moj prvi glavni urednik u Glasu Koncila, Vladimir Pavlinić. I kao umirovljenik u Londonu očito prati kako Crkva živi, na što vrijedi upozoriti. Ovaj put, u Kani za lipanj, zaustavio se je na u nas uglavnom nepoznatim mučenicima Sofiji i Hansu Scholl - koji su pogubljeni u veljači 1943. Vođeni duhom Isusova Evanđelja ti su mladi s još nekolicinom organizirali pokret “Bijela ruža” i pošli rušiti Hitlerovu strahovladu. Raspačavali su letke protiv nacizma. Nekoliko dana prije uhićenja Sofija je rekla prijatelju: “Toliki ljudi umiru za ovaj režim i vrijeme je već da netko umre zato što mu se odupire!”
Uhićeni su i osuđeni na smrt odsijecanjem glave. Nisu bili katolici, potjecali su iz vjerne protestantske obitelji, ali su se posebno nadahnjivali katoličkim knjigama. Pred samu smrt odustali su od prijelaza u Katoličku crkvu da još više ne rastuže vjerne protestantske roditelje. Očito su za sve kršćane sveti mučenici, premda ih nitko ne može staviti na svoj popis svetaca. Ima eto čiste vjernosti Evanđelju i u zajednicama koje nisu izravno povezane s Rimskom crkvom.
No, tu se odmah spominje i katolički svećenik Herman Jozef Wehrle - koji je bio ispovjednik atentatoru na Hitlera, pukovniku grofu Klausu von Stauffenbergu. Savjetovao je da ima slučajeva kad kršćanin mora i nasilje primijeniti - i da o tome mora sam odlučiti. U srpnju 1944. svećenik je pred sudom potvrdio da je tako rekao i da “mora svakako reći da se pojam tiranina odnosi i na Führera”. I on je osuđen na smrt vješanjem.
Očito je među njemačkim katolicima bilo hrabrih ljudi koji su postali mučenici protiv bezbožnog nacizma. Bilo je takvih i među nama, unatoč nevolji što je izjašnjavanje protiv fašističkog i nacističkog nasilja moglo značiti podupiranje nastupajućeg komunizma. Nismo još popisali sve kršćane koji su svoju vjeru tih godina posvjedočili mučeništvom protiv jednih i drugih. Jer - “na vlasti je bio krvnik, a u šumi krvavi bezbožnik” - kako mi je pred sam kraj rata šapnuo duhovnik don Joso Felicinović. Moža je u Njemačkoj bilo lakše izabrati.