SPLIT - Da je
Lepa Brena zvijezda i dandanas, pokazalo je Stankovićevo “Nedjeljom u 2”. Emisija u kojoj je ugostio jednu od najvećih pjevačkih zvijezda bivše države probila je sve rekorde. Gledalo ju je 1,2 milijuna ljudi. Gledanost je iznosila 25 posto, a udio u gledanosti u pojedinim dijelovima penjao se i na nevjerojatnih 75 posto - kaže
Aleksandar Stanković.
Lepa Brena: Napunit ću Arenu u Zagrebu
Stanković prenosi i atmosferu koju je Brenin dolazak izazvao na Prisavlju: - Na moje veliko čuđenje, oko Brene se okupilo dvadesetak djelatnika HTV-a koji su se poželjeli slikati s njom i zatražili autograme. Neki moji kolege čak su doveli i supruge - ističe Stanković.
rubrike
VIJESTI
Fahreta Jahić alias Lepa Brena prvi se put jugoslavenskoj javnosti ukazala krajem sedamdesetih u popularnom “Nedjeljnom popodnevu” koje je iz beogradskog studija za osam federalnih etera vodio Milovan Ilić Minimaks.
U studiju TVB-a pojavila se visoka, nezgrapna djevojčura u trikvartačama na šljokice, koja je pjevala refren komične pjesme “Čačak, Čačak, šumadijski rokenrol...” Cinični voditelj pustio bi malo refren pjesme i neobičnu, visoku djevojku, a onda bi se slika vratila u studio gdje je na licima svih prisutnih titrao podrugljiv smiješak.
Tako je Lepa Brena ušla prvi put u jugoslavenske domove. Nije dospjela na televiziju da bi je se promoviralo u zvijezdu. Brena je na TV dospjela prvi put kao anonimka na koju je izvršen medijski atentat.
- Iznenađen sam, ali koliko znam cajke su i kod nas jako popularne. Hrvatska pop-glazba je ishlapjela jer je zadnji veliki koncert napravilo Prljavo kazalište koje je na vrhuncu bilo prije 15-ak godina. Mislim da su za popularnost Brene razlozi primarno sociološki, ali i neka radoznalost. Turbofolk scena je jako bogata, a Brena je njezin simbol. Njezin dolazak u Zagreb bio bi kao da Mišo Kovač dođe u Beograd. Ali primarno je da ne postoji dovoljno jak hrvatski pop, tako da je Brena regionalni, glazbeni i masovno muzički poriv.
- Iako su goleme brojke očiti dokaz fenomena, nema ništa misteriozno u činjenici da je živa metafora narodnjačkog šlageraja ponovo u žarištu pažnje i hrvatske javnosti. Naime, ako već i medije i pažnju javnosti plijene petparačke ‘pevaljke’ turbofolka, zašto se onda i ‘kapitalac’ iz nostaligijom podgrijanih 80-ih poput Lepe Brene ne bi ponovo ukazao kao zvijezda blistavog sjaja? Ako su Brenu u 80-ima neki sociolozi držali ‘ministricom optimizma’, aludirajući na njezinu eskapističku glazbu kao logičan odraz gospodarske i političke krize, tada su aktualna pojava i zanimanje za Lepu Brenu ne samo razumljivi nego i logični.
No, medijske manipulacije često se okrenu u smjeru koji njihovi tvorci nisu predvidjeli. U Splitu je javna tajna da su Marka Perkovića Thompsona zapravo “stvorili” feralovci kojima se bezubi Vlaj iz Čavoglavih (opravdano) činio kao zdravi kontrapunkt estradnoj patriotskoj kuruzi iz programa “Za slobodu”. Na isti je način beogradska TV u eter pustila Lepu Brenu.
Ostalo je, kako se obično kaže, legenda. Lepa Brena je tih osamdesetih bila balkanska megazvijezda koja je punila dvorane i stadione od Ljubljane do rumunjskog Temišvara. Goran Vučević pričao je kako se Hristo Stojičkov u doba kad je harao u dresu Barcelone, nije odvajao od walkmana s Breninim albumima.
Brenin side-projekt “Hajde da se volimo” i dandanas je najgledaniji film u povijesti splitskih kina: šiša ga jedino Bulajićeva “Neretva”, i to tek ako se dodaju školske projekcije. Vrhunac toga balkanskog “stardoma” bio je Brenin brak s lijepim, golemim tenisačem Živojinovićem.
Mlađa ekipa često mitologizira jugoslavenske osamdesete i krivo misli da je to doba bilo samo doba Haustora, Azre, Quoruma i Novog kvadrata. Krivo je, međutim, misliti da ta kasnosocijalistička epoha nije imala svoj trash, svoje Nives Celzijus, Big Brothere i Simone Gotovac. Ispod tanke koprene “visoke pop- kulture” i tada je kuljao plebejski ukus, samo što su se Partija i mediji pretvarali da on ne postoji. Lepu Brenu, međutim, nije se moglo suzbiti.
Prva je izvela tzv. novokomponiranu muziku iz geta kafana i fuzirala ga sa srednjom strujom pop-industrije. Prva je probila barijeru i postala poznata na zapadu SFRJ gdje su se “narodnjaci” tada slušali malo i isključivo u četiri zida. Na koncu je otpočela karijeru poslovne žene. Koji je misterij visoke, pristale Brčanke? Kako je moguće da je nakon tolikih desetljeća ona našoj šutljivoj većini i dalje toliko zanimljiva? Istina, publika koja gleda televiziju nedjeljom oko ručka nije mlađa publika, to su obiteljski ljudi koji se Brenine ere sjećaju. Ali - što ih toliko magnetski privlači davnoj megazvijezdi, ostaje misterij. Oko Brene, naime, jedva da ima išta kontroverzno.
U ratu se držala povučeno i oprezno, svjesna da je ipak muslimanka u Beogradu. Nije imala privatnih skandala. Njezin pop-kulturni opus benigni je šund, hrpa feel-good trivijale oko koje ima malo što provokativno. Brena odavno više nije nekakvo zabranjeno voće. Što su, dakle, taj dan milijuni htjeli vidjeti i čuti?
Jesu li željeli vidjeti kako danas izgleda negdašnja ljepojka? Puca li ih nostalgija za mladošću? Ili je Brenina kultura još uvijek dominantni kulturni kod, ono što hrvatski common sense želi slušati i gledati, a kod kuće to ne dobiva? Ili je - napokon - odgovor smjesa svega toga?
- Političari su kao gosti, što se tiče gledanosti, uvijek dobrodošli. Rijetko koji njihov nastup bilježi manje od 14 posto gledanosti, što je prosječna gledanost ‘Nedjeljom u 2’. Interes ovisi i o dobu godine jer su najgledanija zimska izdanja emisije - kaže Stanković koji ne krije da postotak gledanosti ovisi i o - sreći.
- Zvonimir Hodak upravo je meni dao prvi televizijski intervju nakon ubojstva njegove kćeri, a tog dana bilo je loše vrijeme pa su mnogi ostali kod kuće. Lina Červara ugostio sam kad je vani bilo poprilično hladno, a ne treba zaboraviti ni da je u vrijeme emitiranja bio u svađi s Božom Sušecom - kaže Stanković. ( Kl. R.)
Jurica Pavičić
Lepa Brena: Napunit ću Arenu u Zagrebu
Stanković prenosi i atmosferu koju je Brenin dolazak izazvao na Prisavlju: - Na moje veliko čuđenje, oko Brene se okupilo dvadesetak djelatnika HTV-a koji su se poželjeli slikati s njom i zatražili autograme. Neki moji kolege čak su doveli i supruge - ističe Stanković.
rubrike
VIJESTI
|
više iz
|
U studiju TVB-a pojavila se visoka, nezgrapna djevojčura u trikvartačama na šljokice, koja je pjevala refren komične pjesme “Čačak, Čačak, šumadijski rokenrol...” Cinični voditelj pustio bi malo refren pjesme i neobičnu, visoku djevojku, a onda bi se slika vratila u studio gdje je na licima svih prisutnih titrao podrugljiv smiješak.
Tako je Lepa Brena ušla prvi put u jugoslavenske domove. Nije dospjela na televiziju da bi je se promoviralo u zvijezdu. Brena je na TV dospjela prvi put kao anonimka na koju je izvršen medijski atentat.
- Iznenađen sam, ali koliko znam cajke su i kod nas jako popularne. Hrvatska pop-glazba je ishlapjela jer je zadnji veliki koncert napravilo Prljavo kazalište koje je na vrhuncu bilo prije 15-ak godina. Mislim da su za popularnost Brene razlozi primarno sociološki, ali i neka radoznalost. Turbofolk scena je jako bogata, a Brena je njezin simbol. Njezin dolazak u Zagreb bio bi kao da Mišo Kovač dođe u Beograd. Ali primarno je da ne postoji dovoljno jak hrvatski pop, tako da je Brena regionalni, glazbeni i masovno muzički poriv.
- Iako su goleme brojke očiti dokaz fenomena, nema ništa misteriozno u činjenici da je živa metafora narodnjačkog šlageraja ponovo u žarištu pažnje i hrvatske javnosti. Naime, ako već i medije i pažnju javnosti plijene petparačke ‘pevaljke’ turbofolka, zašto se onda i ‘kapitalac’ iz nostaligijom podgrijanih 80-ih poput Lepe Brene ne bi ponovo ukazao kao zvijezda blistavog sjaja? Ako su Brenu u 80-ima neki sociolozi držali ‘ministricom optimizma’, aludirajući na njezinu eskapističku glazbu kao logičan odraz gospodarske i političke krize, tada su aktualna pojava i zanimanje za Lepu Brenu ne samo razumljivi nego i logični.
|
|
|
Denis Kuljiš, novinar i publicist
|
Zlatko Gall, glazbeni kritičar
|
No, medijske manipulacije često se okrenu u smjeru koji njihovi tvorci nisu predvidjeli. U Splitu je javna tajna da su Marka Perkovića Thompsona zapravo “stvorili” feralovci kojima se bezubi Vlaj iz Čavoglavih (opravdano) činio kao zdravi kontrapunkt estradnoj patriotskoj kuruzi iz programa “Za slobodu”. Na isti je način beogradska TV u eter pustila Lepu Brenu.
Ostalo je, kako se obično kaže, legenda. Lepa Brena je tih osamdesetih bila balkanska megazvijezda koja je punila dvorane i stadione od Ljubljane do rumunjskog Temišvara. Goran Vučević pričao je kako se Hristo Stojičkov u doba kad je harao u dresu Barcelone, nije odvajao od walkmana s Breninim albumima.
Brenin side-projekt “Hajde da se volimo” i dandanas je najgledaniji film u povijesti splitskih kina: šiša ga jedino Bulajićeva “Neretva”, i to tek ako se dodaju školske projekcije. Vrhunac toga balkanskog “stardoma” bio je Brenin brak s lijepim, golemim tenisačem Živojinovićem.
Mlađa ekipa često mitologizira jugoslavenske osamdesete i krivo misli da je to doba bilo samo doba Haustora, Azre, Quoruma i Novog kvadrata. Krivo je, međutim, misliti da ta kasnosocijalistička epoha nije imala svoj trash, svoje Nives Celzijus, Big Brothere i Simone Gotovac. Ispod tanke koprene “visoke pop- kulture” i tada je kuljao plebejski ukus, samo što su se Partija i mediji pretvarali da on ne postoji. Lepu Brenu, međutim, nije se moglo suzbiti.
Prva je izvela tzv. novokomponiranu muziku iz geta kafana i fuzirala ga sa srednjom strujom pop-industrije. Prva je probila barijeru i postala poznata na zapadu SFRJ gdje su se “narodnjaci” tada slušali malo i isključivo u četiri zida. Na koncu je otpočela karijeru poslovne žene. Koji je misterij visoke, pristale Brčanke? Kako je moguće da je nakon tolikih desetljeća ona našoj šutljivoj većini i dalje toliko zanimljiva? Istina, publika koja gleda televiziju nedjeljom oko ručka nije mlađa publika, to su obiteljski ljudi koji se Brenine ere sjećaju. Ali - što ih toliko magnetski privlači davnoj megazvijezdi, ostaje misterij. Oko Brene, naime, jedva da ima išta kontroverzno.
U ratu se držala povučeno i oprezno, svjesna da je ipak muslimanka u Beogradu. Nije imala privatnih skandala. Njezin pop-kulturni opus benigni je šund, hrpa feel-good trivijale oko koje ima malo što provokativno. Brena odavno više nije nekakvo zabranjeno voće. Što su, dakle, taj dan milijuni htjeli vidjeti i čuti?
Jesu li željeli vidjeti kako danas izgleda negdašnja ljepojka? Puca li ih nostalgija za mladošću? Ili je Brenina kultura još uvijek dominantni kulturni kod, ono što hrvatski common sense želi slušati i gledati, a kod kuće to ne dobiva? Ili je - napokon - odgovor smjesa svega toga?
- Političari su kao gosti, što se tiče gledanosti, uvijek dobrodošli. Rijetko koji njihov nastup bilježi manje od 14 posto gledanosti, što je prosječna gledanost ‘Nedjeljom u 2’. Interes ovisi i o dobu godine jer su najgledanija zimska izdanja emisije - kaže Stanković koji ne krije da postotak gledanosti ovisi i o - sreći.
- Zvonimir Hodak upravo je meni dao prvi televizijski intervju nakon ubojstva njegove kćeri, a tog dana bilo je loše vrijeme pa su mnogi ostali kod kuće. Lina Červara ugostio sam kad je vani bilo poprilično hladno, a ne treba zaboraviti ni da je u vrijeme emitiranja bio u svađi s Božom Sušecom - kaže Stanković. ( Kl. R.)
Mišo, Hodak i političariNajgledanije emisije Aleksandar Stanković dosad je imao s Mišom Kovačom, Linom Červarom, Zvonimirom Hodakom, Zoranom Milanovićem i Ivom Sanaderom. |
Jurica Pavičić