Prošle godine u Hrvatskoj je potrošeno više od 4,2 milijarde kuna za bolničke lijekove i one koji se izdaju na recept, premda se vjerovalo da će sniženje cijene lijekova smanjiti potrošnju.
Lani je za lijekove na recept potrošeno samo malo manje nego godinu prije, unatoč snižavanju cijena generičkih lijekova. Da zbog toga ne bi bili na gubitku, proizvođači su jednostavno povećali prodaju po količini. Tako su ljekarne izdale gotovo 60 milijuna kutija raznih lijekova na liječnički recept, što je deset posto više nego godinu prije. U kunama je za lijekove na recept potrošeno samo neznatno manje nego 2006. godine. U potrošnji prednjače lijekovi za visoki krvni tlak, astmu, želudac, živce, antibiotici te oni za liječenje raka.
Ovom iznosu valja pribrojiti i potrošeno u bolnicama, i to oko 750 milijuna, što je također na razini 2006. godine. No, potrošeno je još oko 310 milijuna za posebno skupe lijekove, gotovo dvostruko više nego godinu prije. Skupi su lijekovi dosegnuli deset posto ukupnih troškova za lijekove, što govori da se dio terapije daje "za svaki slučaj" ili pod pritiskom obitelji, o čemu tiho, ali ne i za javnost, govore i liječnici koji propisuju te lijekove.
Dodatni izdatak za lijekove su ljekarnički troškovi koji iznose sedam kuna po receptu ili ukupno oko 280 milijuna kuna za više od 40 milijuna recepata. Sve u svemu, lani je četvrtina zdravstvenog proračuna potrošena za lijekove, što potvrđuje da su nužne nove mjere kojima bi se ova polipragmazija (prekomjerno korištenje lijekova) zaustavila.
Da nisu uvedene dvije liste lijekova, potrošnja bi i novčano bila znatno veća. Naime, više generičkih lijekova i spuštanje njihovih cijena djelomično su smanjili potrošnju.
Osnovno je pitanje koji su sve razlozi što potrošnja lijekova iz godine u godinu raste, i to ne samo u kunama, nego i kvantitativno, unatoč istoj stopi pobolijevanja i podjednakom broju pacijenata. Stručnjaci tvrde da je, među ostalim, razlog to što pacijente sve manje liječe njihovi liječnici primarne zdravstvene zaštite, a sve više specijalisti.
Posljedica toga jest da svaki specijalist propiše svoj lijek, pa nije rijetkost da jedan pacijent dobije i desetak raznih lijekova koji već i zbog toga teško mogu pomoći. Osim toga, samo će rijetki pacijenti tu količinu lijekova uzimati dulje od desetak dana u dozi koja im je propisana. Nakon toga sami odlučuju koliko će i koji lijek nastaviti uzimati te se, naravno, neprimjereno liječiti.
Za to nisu krivi samo liječnici opće medicine, nego i pacijenti koji ih nerijetko ucjenjuju odlaskom drugom doktoru "ako ne dobiju recept, uputnicu..." Zbog toga se predlaže promjena plaćanja glavarine tako da se barem 30 posto plaća po učinjenom poslu, što će povećati i broj kućnih posjeta ne samo liječnika obiteljske medicine, nego i pedijatara. Od 1990. do 2004. godine broj kućnih posjeta liječnika opće medicine smanjen je 35 posto, a pedijatara 90 posto, dok je upućivanje u bolnice povećano 30 posto.
Jedan od razloga povećanja potrošnje lijekova jest i to što liječnike o "novostima u liječenju" uglavnom educira farmaceutska industrija. Zato nije rijetkost "kolektivni prijelaz s jednog na drugi lijek", kod dijela liječnika, nerijetko skuplji, bez obzira na to što je pacijentova bolest već bila dobro regulirana.
Također je upitno kako u Hrvatskoj čak 50 posto stanovništva može biti oslobođeno bilo kakve participacije u zdravstvu, a u Sloveniji ih je oslobođeno samo tri posto. Osim toga, u troškovima za lijekove naša država sudjeluje 90 posto, a u Poljskoj je to 37, Češkoj 45, Mađarskoj 60 i Sloveniji 65 posto.
Nema dvojbe da će i u Hrvatskoj, i to već najavljenom zdravstvenom reformom, biti promjena. To znači da bi se barem 20 posto usluga trebalo staviti na tržište, odnosno dopunskim zdravstvenim osiguranjem pokrio bi se dio troškova liječenja i lijekova.
Objektivno, generički lijekovi u Hrvatskoj mogli bi biti još jeftiniji. Naime, činjenica je da u cijelom svijetu raste potrošnja generičkih lijekova zbog bitno niže cijene od originalnih. Generičke tvrtke samo čekaju da istekne patent originalnim proizvođačima kako bi uzele svoj dio kolača. Istina, od te činjenice originatore boli glava jer manji profit znači i manje ulaganja u nove lijekove s još manjim šansama da se uskoro pojavi neki novi "blockbuster".
U toj se priči originalni proizvođači lijekova sve teže snalaze jer je novih molekula, odnosno lijekova sve manje. Nerijetko pokušavaju od već viđenog napraviti novo, zaštićeno patentnim pravima, premda se vrlo brzo pokaže da bolesnici nisu profitirali, iako su lijek platiti dva ili tri puta više. Rijetkost nisu ni "nove" dijagnoze za koje je "baš taj novi lijek idealan". Liječnici svoju promjenu mišljenja brane "novim smjernicama, evidence base medicinom, kliničkim studijama...", nerijetko ne vodeći brigu o novcu koji će se potroštiti bez razloga ili s vrlo malo koristi nerazmjerne utrošenim sredstvima za liječenje.
Toj modi podliježu i hrvatski liječnici, pa i oni koji sjede u povjerenstvima za lijekove. Vrlo promptno predlažu HZZO-u stavljanje na listu novih lijekova. U prvih deset najprodavanijih lijekova došlo je do smjene, a donedavno dvije prve farmaceutske tvrtke ne samo da su svrgnute s vrha liste, nego su zabilježile znatan pad. Proizvođači su nakon tih poraznih poslovnih podataka odustali od doplate i sad su oba na besplatnoj listi po novim, naravno nižim, cijenama.
Što se tiče lanjskog povećanja broja kutija prodanih lijekova, HZZO bi trebao povećati kontrolu propisivanja i konačno primijeniti kazne za liječnike kojima se olovka pretvorila u perpetum mobile kad je riječ o receptima. Farmaceutskoj Hidri uvijek će narasti nova glava, ma koliko se trudili zaustaviti njezin rast. No, ne drži li se na oku, moguće je da će progutati mnogo više kuna nego što je potrebno za učinkovito liječenje pacijenata.
Goranka Jureško
Lani je za lijekove na recept potrošeno samo malo manje nego godinu prije, unatoč snižavanju cijena generičkih lijekova. Da zbog toga ne bi bili na gubitku, proizvođači su jednostavno povećali prodaju po količini. Tako su ljekarne izdale gotovo 60 milijuna kutija raznih lijekova na liječnički recept, što je deset posto više nego godinu prije. U kunama je za lijekove na recept potrošeno samo neznatno manje nego 2006. godine. U potrošnji prednjače lijekovi za visoki krvni tlak, astmu, želudac, živce, antibiotici te oni za liječenje raka.
Ovom iznosu valja pribrojiti i potrošeno u bolnicama, i to oko 750 milijuna, što je također na razini 2006. godine. No, potrošeno je još oko 310 milijuna za posebno skupe lijekove, gotovo dvostruko više nego godinu prije. Skupi su lijekovi dosegnuli deset posto ukupnih troškova za lijekove, što govori da se dio terapije daje "za svaki slučaj" ili pod pritiskom obitelji, o čemu tiho, ali ne i za javnost, govore i liječnici koji propisuju te lijekove.
Dodatni izdatak za lijekove su ljekarnički troškovi koji iznose sedam kuna po receptu ili ukupno oko 280 milijuna kuna za više od 40 milijuna recepata. Sve u svemu, lani je četvrtina zdravstvenog proračuna potrošena za lijekove, što potvrđuje da su nužne nove mjere kojima bi se ova polipragmazija (prekomjerno korištenje lijekova) zaustavila.
Da nisu uvedene dvije liste lijekova, potrošnja bi i novčano bila znatno veća. Naime, više generičkih lijekova i spuštanje njihovih cijena djelomično su smanjili potrošnju.
Osnovno je pitanje koji su sve razlozi što potrošnja lijekova iz godine u godinu raste, i to ne samo u kunama, nego i kvantitativno, unatoč istoj stopi pobolijevanja i podjednakom broju pacijenata. Stručnjaci tvrde da je, među ostalim, razlog to što pacijente sve manje liječe njihovi liječnici primarne zdravstvene zaštite, a sve više specijalisti.
Posljedica toga jest da svaki specijalist propiše svoj lijek, pa nije rijetkost da jedan pacijent dobije i desetak raznih lijekova koji već i zbog toga teško mogu pomoći. Osim toga, samo će rijetki pacijenti tu količinu lijekova uzimati dulje od desetak dana u dozi koja im je propisana. Nakon toga sami odlučuju koliko će i koji lijek nastaviti uzimati te se, naravno, neprimjereno liječiti.
Za to nisu krivi samo liječnici opće medicine, nego i pacijenti koji ih nerijetko ucjenjuju odlaskom drugom doktoru "ako ne dobiju recept, uputnicu..." Zbog toga se predlaže promjena plaćanja glavarine tako da se barem 30 posto plaća po učinjenom poslu, što će povećati i broj kućnih posjeta ne samo liječnika obiteljske medicine, nego i pedijatara. Od 1990. do 2004. godine broj kućnih posjeta liječnika opće medicine smanjen je 35 posto, a pedijatara 90 posto, dok je upućivanje u bolnice povećano 30 posto.
Jedan od razloga povećanja potrošnje lijekova jest i to što liječnike o "novostima u liječenju" uglavnom educira farmaceutska industrija. Zato nije rijetkost "kolektivni prijelaz s jednog na drugi lijek", kod dijela liječnika, nerijetko skuplji, bez obzira na to što je pacijentova bolest već bila dobro regulirana.
Također je upitno kako u Hrvatskoj čak 50 posto stanovništva može biti oslobođeno bilo kakve participacije u zdravstvu, a u Sloveniji ih je oslobođeno samo tri posto. Osim toga, u troškovima za lijekove naša država sudjeluje 90 posto, a u Poljskoj je to 37, Češkoj 45, Mađarskoj 60 i Sloveniji 65 posto.
Nema dvojbe da će i u Hrvatskoj, i to već najavljenom zdravstvenom reformom, biti promjena. To znači da bi se barem 20 posto usluga trebalo staviti na tržište, odnosno dopunskim zdravstvenim osiguranjem pokrio bi se dio troškova liječenja i lijekova.
Objektivno, generički lijekovi u Hrvatskoj mogli bi biti još jeftiniji. Naime, činjenica je da u cijelom svijetu raste potrošnja generičkih lijekova zbog bitno niže cijene od originalnih. Generičke tvrtke samo čekaju da istekne patent originalnim proizvođačima kako bi uzele svoj dio kolača. Istina, od te činjenice originatore boli glava jer manji profit znači i manje ulaganja u nove lijekove s još manjim šansama da se uskoro pojavi neki novi "blockbuster".
U toj se priči originalni proizvođači lijekova sve teže snalaze jer je novih molekula, odnosno lijekova sve manje. Nerijetko pokušavaju od već viđenog napraviti novo, zaštićeno patentnim pravima, premda se vrlo brzo pokaže da bolesnici nisu profitirali, iako su lijek platiti dva ili tri puta više. Rijetkost nisu ni "nove" dijagnoze za koje je "baš taj novi lijek idealan". Liječnici svoju promjenu mišljenja brane "novim smjernicama, evidence base medicinom, kliničkim studijama...", nerijetko ne vodeći brigu o novcu koji će se potroštiti bez razloga ili s vrlo malo koristi nerazmjerne utrošenim sredstvima za liječenje.
Toj modi podliježu i hrvatski liječnici, pa i oni koji sjede u povjerenstvima za lijekove. Vrlo promptno predlažu HZZO-u stavljanje na listu novih lijekova. U prvih deset najprodavanijih lijekova došlo je do smjene, a donedavno dvije prve farmaceutske tvrtke ne samo da su svrgnute s vrha liste, nego su zabilježile znatan pad. Proizvođači su nakon tih poraznih poslovnih podataka odustali od doplate i sad su oba na besplatnoj listi po novim, naravno nižim, cijenama.
Što se tiče lanjskog povećanja broja kutija prodanih lijekova, HZZO bi trebao povećati kontrolu propisivanja i konačno primijeniti kazne za liječnike kojima se olovka pretvorila u perpetum mobile kad je riječ o receptima. Farmaceutskoj Hidri uvijek će narasti nova glava, ma koliko se trudili zaustaviti njezin rast. No, ne drži li se na oku, moguće je da će progutati mnogo više kuna nego što je potrebno za učinkovito liječenje pacijenata.
Goranka Jureško