Na Dugom otoku vrijeme kao da je stalo. Ljudi tamo žive opuštenim ritmom, ne mareći za sve što se oko njih događa. Dugi otok je onakav kakav je Jadran nekad bio. Kapaciteti su ograničeni, ali polako se i tamo događa turizam. Ipak, otočani još uvijek odolijevaju komercijalizaciji i profanizaciji, koje zatiru tradicijski način života. Zbog toga Dugi otok možemo nazvati prvenstveno obiteljskim, ali i odredištem za aktivni odmor.
Potencijali su, naravno, daleko veći, posebno u aktivnom turizmu. Primjerice, biciklističke su staze označene na raskršćima puteva i to samo neke, ali nema onih oznaka koje vam pokazuju koliko još do kraja rute. No prednost je što zbog izuzetno rijetkog prometa za bicikliranje slobodno možete koristiti i glavnu prometnicu.
Počasno mjesto
Također, ako poželite autom zastati na nekom od vidikovaca, koji pružaju pogled na otočiće s obje strane otoka, ostat ćete razočarani. Ugibališta ili parking s pokojom klupicom čine se kao daleka budućnost.
Dugi otok svoju povijest piše tisućama godina, a da je bio naseljen od najranijih vremena svjedoče ostaci građevina, kao što su crkvice ili sarkofazi, razasuti širom otoka. I utvrda Grpaščak, sagrađena za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije 1911. godina, koja je služila isključivo kao Vojna izvidnica Austrougarske ratne mornarice, sada je samo nijemi svjedok prošlih vremena.
Svejedno, Dugi otok ima počasno mjesto među jadranskim otocima zbog brojnih posebnosti. Pozornost plijeni najvišim svjetionikom na Jadranu, a u Parku prirode Telašćica, čiji su česti gosti i dupini, nalazi se slano jezero Mir, jedno od rijetkih takvih u Europi. Mozaik savršenog jadranskog odredišta upotpunjuje i kristalno čisto more, što Dugi otok čini idealnim mjestom za bijeg od civilizacije.
Noćni život Dugog otoka samo je naizgled mrtav. U stvarnosti je raznovrstan i drukčiji od uniformirane turističke ponude našeg Jadrana, upravo čudi da takvo nešto još uvijek postoji.
Omiljeno mjesto okupljanja za lokalce, ali i turiste je mala knjižnica u najvećem mjestu na otoku, Sali, koja je zapravo mnogo više od toga. Njezino je vođenje prije nekoliko godina preuzeo Ante Mihić, koji je radio kao vjeroučitelj, pekar i novinar, a potom se vratio na svoj otok i od knjižnice napravio pravi multimedijalni centar.
Knjižnica, ispred koje ima više ljudi nego u kafićima, opremljena je računalima, televizorom, glazbenim instrumentima, teleskopom i velikim brojem djece koji neprestano ulaze i izlaze.
Sakarun najljepši?
Ispred knjižnice su stariji mještani, koji gledaju kultne, nerijetko crno-bijele filmove na velikom platnu. I to besplatno. Tu možete zaigrati šah, a knjige se posuđuju i strancima. Kao “zakasninu” oni će sljedeće godine donijeti neke nove filmove i knjige. Pozitivna energija i entuzijazam Ante Mihića i svih koji sudjeluju u ovom projektu je zarazna.
Na otočkim turističkim kartama ponosno stoji da je uvala Sakarun najljepša na svijetu. Kada smo stigli na nju, razočaranje je bilo veliko. Pomalo provokativno pitali smo konobara: pa gdje je ta najljepša plaža? “Di bi bila, stojite na njoj.” Pa baš najljepša? “A to mislite”, kroz smiješak je rekao, “mi smo takav narod. Naša srdela je najbolja. A i ovo naše sunce, pa nema boljeg na cijelom svijetu.”
Zaista, Sakarun ne izgleda loše. Vjerojatno je dok je bio divlji izgledao još bolje. Na Dugom otoku ima i ljepših plaža i uvala, a u svijetu da i ne govorimo. Trenutno se Sakarun nalazi negdje između divljeg i komercijalnog. Naplaćuje se parking.
Vlakić iz hotela u Božavi dovozi goste. Iznajmljuju se plastične ležaljke i postavljeni su suncobrani od trstike. S druge strane, u tri popodne u restoranu na plaži pola stvari s menija više nije dostupno, nema ni cole. Baš je nestalo. A morska trava, koju je nanijelo more, njiše se u plićaku u nepreglednim plahtama. Čeka se nevera da je izbaci na obalu.
Tovareća muzika
Uz sve nedostatke, duh otoka i otočana presudni su za budućnost destinacije. Tradicija koju nosi nevjerojatni duh njegovih stanovnika mogla bi od otoka napraviti čudesnu destinaciju.
Tovareća muzika ili maslinarstvo su tradicija od koje se ne odustaje.Dugi otok s nizom autentičnih mjesta pruža posjetiteljima putovanje kroz svijet tradicije, ali i trenutke odmora.
Špilja Strašna peć je sve samo ne strašna
Dugootočka špilja Strašna peć nalazi se kraj naselja Savar na središnjem dijelu Dugog otoka. Stalaktiti i stalagniti tvore svakojake reljefe na zidovima, ali i prave gotičke stupove po galerijama. Karbonizirani ostaci ložišta nesumnjivo dokazuju da je pećina nekad bila nastanjena. Špilja potpuno neprimjerenog imena nalazi se na vanjskoj strani otoka. Interijer je sve samo ne strašan, takav je tek put do nje. Tek kasnije djelatnica turističkog ureda napominje da je preporuka da se špilja posjeti pješice ili na biciklu. Vjerojatno ju je pješice posjetio i Franc Jozef 1904., pa ako je mogao car, valjda možemo i mi.
Cijena: 40 kuna