Pitoreskni povijesni grad Vrbnik na otoku Krku mogao bi uskoro dobiti novu turističku atrakciju. Naime, vrbnički poduzetnik Željko Juranić u potpunosti je obnovio staru obiteljsku kuću obitelji Bozanić, u kojoj je djetinjstvo proveo kardinal Josip Bozanić, te od nje stvorio svojevrsnu spomen-kuću na minula vremena.
No, nije riječ o "klasičnom" muzeju koji će gosti posjećivati i razgledavati, nego više o pokušaju stvaranja novoga turističkog proizvoda, temeljenog na autentičnosti i usmjerenog na privlačenje ekskluzivne klijentele.
- Kuća je bila napuštena i u njoj se nije živjelo. Kupio sam je prije nekoliko godina, i to prvenstveno zbog vrta koji se naslanja na moj posjed. Ove zime krenuli smo u adaptaciju, ali nismo htjeli napraviti obične apartmane kakvih je ionako previše. Željeli smo napraviti nešto posebno, uz naglašavanje poštovanja povijesne uloge kuće jer je za nas velika čast što kardinal dolazi upravo iz Vrbnika - rekao je Juranić.
Kućica se nalazi u nizu od osam gotovo identičnih, naslonjenih jedna na drugu. Iako ima tri kata, ukupna površina iznosi samo 60-ak četvornih metara. Sagrađena je prije 200 godina, a obitelj Bozanić kupila ju je i uselila se 1950., godinu dana nakon rođenja kardinala Bozanića. U njoj su živjeli sve do 1968. kada su se odselili u novu kuću u Vrbniku. Prema riječima kardinalove sestre Marije Vitezić, život je u tih 60-ak četvornih metara bio ispunjen toplinom i smijehom.
- Provodili smo mnogo vremena vani i u prirodi, tako da nam manjak prostora nije predstavljao problem. Svi su tada tako živjeli, a vrata su bila gotovo uvijek otvorena. Kako su kuće spojene, a zidovi tanki, čulo se sve što se događa kod susjeda - otkrila je Marija Vitezić dok smo kroz minijaturna vrata ulazili u dom gdje je provela djetinjstvo. Ona i brat Nikola rođeni su tu, a Josip i Antun u Rijeci.
- Ovdje u kuhinji pisali smo zadaće i tu je znala vladati poprilična gužva jer je Josip bio glavni za instrukcije. Mi smo manje-više svi bili dobri u školi, ali je Josip, koji je uvijek bio odličan, pokazivao zadaće drugoj djeci. Tu je bilo i ognjište oko kojega smo se okupljali - dodala je Marija Vitezić.
U prizemlju se nalaze kuhinjica i mala dnevna soba, a na katu je smještena spavaća soba. Ispod razine zemlje nalazi se konoba koja je ujedno i najveća prostorija.
-To je bilo očevo carstvo vina - rekla je sa sjetom Marija. Istaknula je kako je zadovoljna što je kuću kupio domaći čovjek, a posebno je impresionirana uređenjem.
- Mislim da će i Josip biti zadovoljan - dodala je kardinalova sestra.
Napomenula je kako njezin brat Josip zna da je kuću kupio Juranić te da se preuređuje i bilo mu je drago kada je čuo da je novi vlasnik domaći čovjek.
Svaki detalj u kući napravljen je i uređen u rustikalnom stilu - od lampi i kvaka na prozorima do keramike, stolarije i namještaja koji je prikupljen iz kuća po otoku. Zid dnevne sobe krase crno-bijelo fotografija obitelji Bozanić te još nekoliko kardinalovih fotografija. Zbog dimenzija kuće gotovo ništa nije promijenjeno u rasporedu, čak su i neki dijelovi namještaja na istome mjestu.
- Bio bi grijeh ne iskoristiti i ne sačuvati ovakvo bogatstvo. Naravno, ne možemo zanemariti činjenicu da živimo u 21. stoljeću pa su tijekom adaptacije morali biti napravljeni određeni kompromisi, pogotovo što se tiče infrastrukture. U uređenje je uloženo mnogo truda jer treba znati pomiriti dva vremena - rekao je Juranić.
"Pomirenje vremena" se, uz infrastrukturu, ogleda i u klima-uređajima i televizorima, koji su vještim uređenjem skriveni u zidu.
Juraniću kuća ujedno predstavlja svojevrsni pilot-projekt novog vrbničkog turizma koji bi se temeljio na autentičnosti i ekskluzivnosti.
- Goste treba impresionirati, a to ne možemo napraviti pivom i kobasicama jer to već imaju. U Vrbniku moramo ponuditi žlahtinu, pjenušac, povijest, domaći pršut i ostale posebnosti - naglasio je Juranić.
On se već više od 30 godina bavi turističkim radom. Uz vinariju Nada, smještenu u neposrednoj blizini stare kuće Bozanićevih, u kojoj za grupe turista organizira degustacije vina i obilazak proizvodnih pogona, u Vrbniku vodi restoran i konobu.
U vinariji, koja spaja tradiciju i suvremenu tehnologiju, proizvodi, među ostalim, žlahtinu i pjenušac. Kuću namjerava iznajmljivati za 50 eura po osobi, ali ne bilo kome jer smatra da bi onaj tko želi boraviti u takvoj kući, morao znati cijeniti njezinu povijest i posebnost.
Iako ne namjerava raditi muzej, na kuću će vjerojatno staviti manju spomen-ploču.
- Nadam se da će kardinal tijekom sljedećeg posjeta rodnom kraju obići kuću te biti zadovoljan onime što smo napravili - zaključio je Juranić.
okvir: Kardinal i pjenušac mogli bi biti novi brend Vrbnika. Taj je gradić, inače, kroz povijest dao četri biskupa ( dva Bozanića, Feretić i Vitezić) i naravno jednog kardinala. Na oko 900 stanovnika ima 20-tak svećenika od kojih je daleko najpoznatiji vlč. Zlatko Sudac. Tradicija pravljenja pjenušca u Vrbniku je iznimno duga jer je sorta žlahtine savršena za pjenušac. U podrumu Željka Juranića nalazi se i nekoliko boca s početka 20.stoljeća.
-Otvorio sam nekoliko tih boca u posebnim prigodama. Tijekom svih tih godina izgubuila su se svojstva pjenušca jer tada jednostavno nije bilo tehnologije koja bi to mogla sačuvati tako da se pretvorilo u slatko vino, nešto kao prošek, ali je još uvijek "zdravo" i pitko.
Vrbnički morski šampanjac
okvir :Nedavno su vrbnički vinari osmislili i novu atrakciju. Prvi su u u svijetu proizveli šampanjac koji je "dozrijevao" pod morem punih godinu dana. Prve botilje tog jedinstvenog pića nazvanog Valomet, nedavno su izvađene i svi koji su degustirali kažu da je odličan. Tehnologija je jednostavna, napunjene botilje stavljaju se u žičane kaveze te spuštaju na 30-tak metara dubine, i tamo ostaju punih 12 mjeseci.
Marmelada od žlahtine
okvir3: Osim što proizvodi vino, pjenušac, sir, pršut i med, što se već može nazvati i klasičnom ponudom, Željko Juranić u svojoj ponudi ima jedinstveni specijalitet. Svojim gostima nudi marmeladu od žlahtine.
-Ljudi se uglavnom zbune kada čuju za marmeladu od žlahtine, ali je većina njih oduševljene okusom. Prilikom registracije proizvoda također je bilo nedoumica pa su u Zavodu za javno zdravstvo marmeldu registrirali kao "niskokalorični voćni namaz od grožđa"-kaže Juranić.
Jasmin Đečević
No, nije riječ o "klasičnom" muzeju koji će gosti posjećivati i razgledavati, nego više o pokušaju stvaranja novoga turističkog proizvoda, temeljenog na autentičnosti i usmjerenog na privlačenje ekskluzivne klijentele.
- Kuća je bila napuštena i u njoj se nije živjelo. Kupio sam je prije nekoliko godina, i to prvenstveno zbog vrta koji se naslanja na moj posjed. Ove zime krenuli smo u adaptaciju, ali nismo htjeli napraviti obične apartmane kakvih je ionako previše. Željeli smo napraviti nešto posebno, uz naglašavanje poštovanja povijesne uloge kuće jer je za nas velika čast što kardinal dolazi upravo iz Vrbnika - rekao je Juranić.
Kućica se nalazi u nizu od osam gotovo identičnih, naslonjenih jedna na drugu. Iako ima tri kata, ukupna površina iznosi samo 60-ak četvornih metara. Sagrađena je prije 200 godina, a obitelj Bozanić kupila ju je i uselila se 1950., godinu dana nakon rođenja kardinala Bozanića. U njoj su živjeli sve do 1968. kada su se odselili u novu kuću u Vrbniku. Prema riječima kardinalove sestre Marije Vitezić, život je u tih 60-ak četvornih metara bio ispunjen toplinom i smijehom.
- Provodili smo mnogo vremena vani i u prirodi, tako da nam manjak prostora nije predstavljao problem. Svi su tada tako živjeli, a vrata su bila gotovo uvijek otvorena. Kako su kuće spojene, a zidovi tanki, čulo se sve što se događa kod susjeda - otkrila je Marija Vitezić dok smo kroz minijaturna vrata ulazili u dom gdje je provela djetinjstvo. Ona i brat Nikola rođeni su tu, a Josip i Antun u Rijeci.
- Ovdje u kuhinji pisali smo zadaće i tu je znala vladati poprilična gužva jer je Josip bio glavni za instrukcije. Mi smo manje-više svi bili dobri u školi, ali je Josip, koji je uvijek bio odličan, pokazivao zadaće drugoj djeci. Tu je bilo i ognjište oko kojega smo se okupljali - dodala je Marija Vitezić.
U prizemlju se nalaze kuhinjica i mala dnevna soba, a na katu je smještena spavaća soba. Ispod razine zemlje nalazi se konoba koja je ujedno i najveća prostorija.
-To je bilo očevo carstvo vina - rekla je sa sjetom Marija. Istaknula je kako je zadovoljna što je kuću kupio domaći čovjek, a posebno je impresionirana uređenjem.
- Mislim da će i Josip biti zadovoljan - dodala je kardinalova sestra.
Napomenula je kako njezin brat Josip zna da je kuću kupio Juranić te da se preuređuje i bilo mu je drago kada je čuo da je novi vlasnik domaći čovjek.
Svaki detalj u kući napravljen je i uređen u rustikalnom stilu - od lampi i kvaka na prozorima do keramike, stolarije i namještaja koji je prikupljen iz kuća po otoku. Zid dnevne sobe krase crno-bijelo fotografija obitelji Bozanić te još nekoliko kardinalovih fotografija. Zbog dimenzija kuće gotovo ništa nije promijenjeno u rasporedu, čak su i neki dijelovi namještaja na istome mjestu.
- Bio bi grijeh ne iskoristiti i ne sačuvati ovakvo bogatstvo. Naravno, ne možemo zanemariti činjenicu da živimo u 21. stoljeću pa su tijekom adaptacije morali biti napravljeni određeni kompromisi, pogotovo što se tiče infrastrukture. U uređenje je uloženo mnogo truda jer treba znati pomiriti dva vremena - rekao je Juranić.
"Pomirenje vremena" se, uz infrastrukturu, ogleda i u klima-uređajima i televizorima, koji su vještim uređenjem skriveni u zidu.
Juraniću kuća ujedno predstavlja svojevrsni pilot-projekt novog vrbničkog turizma koji bi se temeljio na autentičnosti i ekskluzivnosti.
- Goste treba impresionirati, a to ne možemo napraviti pivom i kobasicama jer to već imaju. U Vrbniku moramo ponuditi žlahtinu, pjenušac, povijest, domaći pršut i ostale posebnosti - naglasio je Juranić.
On se već više od 30 godina bavi turističkim radom. Uz vinariju Nada, smještenu u neposrednoj blizini stare kuće Bozanićevih, u kojoj za grupe turista organizira degustacije vina i obilazak proizvodnih pogona, u Vrbniku vodi restoran i konobu.
U vinariji, koja spaja tradiciju i suvremenu tehnologiju, proizvodi, među ostalim, žlahtinu i pjenušac. Kuću namjerava iznajmljivati za 50 eura po osobi, ali ne bilo kome jer smatra da bi onaj tko želi boraviti u takvoj kući, morao znati cijeniti njezinu povijest i posebnost.
Iako ne namjerava raditi muzej, na kuću će vjerojatno staviti manju spomen-ploču.
- Nadam se da će kardinal tijekom sljedećeg posjeta rodnom kraju obići kuću te biti zadovoljan onime što smo napravili - zaključio je Juranić.
okvir: Kardinal i pjenušac mogli bi biti novi brend Vrbnika. Taj je gradić, inače, kroz povijest dao četri biskupa ( dva Bozanića, Feretić i Vitezić) i naravno jednog kardinala. Na oko 900 stanovnika ima 20-tak svećenika od kojih je daleko najpoznatiji vlč. Zlatko Sudac. Tradicija pravljenja pjenušca u Vrbniku je iznimno duga jer je sorta žlahtine savršena za pjenušac. U podrumu Željka Juranića nalazi se i nekoliko boca s početka 20.stoljeća.
-Otvorio sam nekoliko tih boca u posebnim prigodama. Tijekom svih tih godina izgubuila su se svojstva pjenušca jer tada jednostavno nije bilo tehnologije koja bi to mogla sačuvati tako da se pretvorilo u slatko vino, nešto kao prošek, ali je još uvijek "zdravo" i pitko.
Vrbnički morski šampanjac
okvir :Nedavno su vrbnički vinari osmislili i novu atrakciju. Prvi su u u svijetu proizveli šampanjac koji je "dozrijevao" pod morem punih godinu dana. Prve botilje tog jedinstvenog pića nazvanog Valomet, nedavno su izvađene i svi koji su degustirali kažu da je odličan. Tehnologija je jednostavna, napunjene botilje stavljaju se u žičane kaveze te spuštaju na 30-tak metara dubine, i tamo ostaju punih 12 mjeseci.
Marmelada od žlahtine
okvir3: Osim što proizvodi vino, pjenušac, sir, pršut i med, što se već može nazvati i klasičnom ponudom, Željko Juranić u svojoj ponudi ima jedinstveni specijalitet. Svojim gostima nudi marmeladu od žlahtine.
-Ljudi se uglavnom zbune kada čuju za marmeladu od žlahtine, ali je većina njih oduševljene okusom. Prilikom registracije proizvoda također je bilo nedoumica pa su u Zavodu za javno zdravstvo marmeldu registrirali kao "niskokalorični voćni namaz od grožđa"-kaže Juranić.
|
K
ardinal i pjenušac novi vrbnički brend
|
Jasmin Đečević