Ovih dana po Zagrebu se na biciklima vozi izuzetan mladi par: vrlo visoka, vrlo zgodna djevojka i visoki, odlično građeni Afroamerikanac. To su Gordana Bedalov i Dejon Prejean, koje je prvo spojila košarka, a potom i ljubav. Proteklu košarkašku sezonu proveli su u Dubrovniku. Gordana je igrala za Ragusu, a Dejon je došao za njom, i u drugoj polovici sezone zaigrao je za Dubrovnik.
- Upoznali smo se na sveučilištu FIU, Florida International University, u Miamiju, prvo smo bili prijatelji, pa smo se zaljubili, i veza traje od tada - kaže Gordana, koja je rođena Zagrepčanka. - Prethodno sam igrala u Croatiji, i paralelno sam pokušavala studirati, ali fakultet je zaostajao, pa sam prihvatila ponudu iz Amerike jer sam uvijek željela imati diplomu.
U takvim, specifičnim, okolnostima veza ne može funkcionirati besprijekorno.
- Kad sam diplomirala, preselila sam se u Los Angeles, odakle je Dejon, i godinu dana sam radila kao menadžer u jednoj tekstilnoj tvrtki, jer sam završila financije. No, daljnji put nam je odredilo Dejonovo bavljenje košarkom - nastavlja Gordana.
Mala pomoć tate Joze
- Imam ambicija igrati košarku na visokoj razini, mislim da to mogu, mislim da mogu usput nešto i zaraditi, i igrao sam na Ljetnim ligama, čak i potpisao za jednu momčad u razvojnoj NBDL ligi, dobio sam puno obećanja, ali se sve izjalovilo - dodaje Prejean.
Kad su se našli u “slijepoj ulici”, Gordana je nazvala oca u Zagrebu da provjeri treba li neki hrvatski klub “playa”. Tata Jozo je skupa s bratom Goranom svojedobno “žario i palio” nižerazrednim košarkaškim ligama. Umjesto angažmana za Dejona, ispostavilo se da Ragusa traži igračicu.
- Dejon je došao za mnom, jer uvjet mog dolaska u Ragusu bio je da Dejonu Dubrovnik pruži šansu ‘na neviđeno’, što se i realiziralo. Od mog bavljenja košarkom teško ću živjeti, i idealna kombinacija za mene bila bi da se zaposlim i paralelno igram košarku, jer je volim i bilo bi mi zadovoljstvo nastaviti sa sportom - kaže Gordana.
- Ostao sam u Hrvatskoj nakon sezone čekajući neku eventualnu ponudu hrvatskih klubova, bilo bi fantastično ostati u ovoj lijepoj zemlji opuštenih ljudi i zarađivati igranjem košarke, a s vremenom pokušati naći svoje mjesto i u Euroligi. Ako ne bude odgovarajućih ponuda, vratit ću se u Ameriku, i ponovno pokušati s igranjem na Ljetnim ligama - dodaje Dejon.
Mladi par ima dugoročne zajedničke planove, koji uključuju i vjenčanje. Jednog dana...
- Prije vjenčanja želimo se materijalno stabilizirati, ne bismo željeli to raditi na tuđi račun...
Oboje su bili u situaciji “pogodi tko dolazi na večeru”.
- Živim s bakom, koja mi je odmah rekla, ‘što je dobro tebi, dobro je i meni’, a kad je prvi put vidjela Gordanu - bila je to ‘ljubav na prvi pogled’. Sad moja obitelj više vodi računa o njoj nego o meni, a svi su mi prijatelji zavidni na tako zgodnoj djevojci - smije se Dejon, dok je kod Gordane situacija slična, a opet drugačija.
Pogledi na crno-bijeli par
- Odmah sam svojima prijavila vezu s Afroamerikancem, nisam im to mogla skrivati. Ispočetka su bili skeptični, prvi susret im je razbio taj dojam, a sad kažu da ga smatraju svojim trećim djetetom. Pomažu nam kad god nam ikakva pomoć zatreba.
Diskusija o odnosu okoline prema ‘crno-bijelom paru’ je neizbježna.
- Na sreću, sve je dosad ostajalo na čudnim pogledima, što nije ništa novo za mene, i samo dokazuje da rasizma ima i ovdje, kao što ga ima i u Americi. No, nikakvih većih problema nismo imali, i te poglede smatram ljubomorom što jedan Afroamerikanac ima ovako lijepu bijelu djevojku - završio je Dejon.
Na vratu tamnoputog košarkaša vidi se ružan ožiljak. Ako se kaže da je odrastao u Komptonu, dijelu LA koji je vrlo opasan, sve je jasnije.
- Sve se dogodilo ni iz čega... Imao sam 19 godina, i s prijateljima sam došao u klub zabavljati se. No, pred ulazom je, nakon slučajnog dodira, počelo prepiranje koje je nastavljeno na taj način da nas je ta druga skupina pratila autom i zapucala na nas. Dobio sam metak u vrat, otišao u bolnicu, tamo bio dva dana, ali nisu mi izvadili metak jer mi obitelj nije mogla to platiti. S vremenom više nisam ni osjećao zaostali metak u vratu, i priključio sam se treninzima sveučilišta, pa su mi ga tek tada izvadili, a na taj je događaj ostalo samo sjećanje u vidu ovog ožiljka - kaže Prejean.
U Dubrovniku je Prejeanu trener bio Darko Kunce, koji misli da bi mu trebalo dati šansu.
- Došao je iz neobavezne košarke, u Americi nije igrao na visokom sveučilišnom nivou. Taktički je bio loš, tehnički dobar, tjelesno dominantan i dosta nam je pomogao u domaćoj ligi. U Ligi za prvaka, bilo mu je teže. Treba mu još jedna sezona za prilagodbu. No, zaslužuje šansu, jer je jedan od boljih Amerikanaca koji su se uopće pojavili u hrvatskoj košarci - kaže Kunce.
Zoran Čutura
- Upoznali smo se na sveučilištu FIU, Florida International University, u Miamiju, prvo smo bili prijatelji, pa smo se zaljubili, i veza traje od tada - kaže Gordana, koja je rođena Zagrepčanka. - Prethodno sam igrala u Croatiji, i paralelno sam pokušavala studirati, ali fakultet je zaostajao, pa sam prihvatila ponudu iz Amerike jer sam uvijek željela imati diplomu.
U takvim, specifičnim, okolnostima veza ne može funkcionirati besprijekorno.
- Kad sam diplomirala, preselila sam se u Los Angeles, odakle je Dejon, i godinu dana sam radila kao menadžer u jednoj tekstilnoj tvrtki, jer sam završila financije. No, daljnji put nam je odredilo Dejonovo bavljenje košarkom - nastavlja Gordana.
Mala pomoć tate Joze
- Imam ambicija igrati košarku na visokoj razini, mislim da to mogu, mislim da mogu usput nešto i zaraditi, i igrao sam na Ljetnim ligama, čak i potpisao za jednu momčad u razvojnoj NBDL ligi, dobio sam puno obećanja, ali se sve izjalovilo - dodaje Prejean.
Kad su se našli u “slijepoj ulici”, Gordana je nazvala oca u Zagrebu da provjeri treba li neki hrvatski klub “playa”. Tata Jozo je skupa s bratom Goranom svojedobno “žario i palio” nižerazrednim košarkaškim ligama. Umjesto angažmana za Dejona, ispostavilo se da Ragusa traži igračicu.
- Dejon je došao za mnom, jer uvjet mog dolaska u Ragusu bio je da Dejonu Dubrovnik pruži šansu ‘na neviđeno’, što se i realiziralo. Od mog bavljenja košarkom teško ću živjeti, i idealna kombinacija za mene bila bi da se zaposlim i paralelno igram košarku, jer je volim i bilo bi mi zadovoljstvo nastaviti sa sportom - kaže Gordana.
- Ostao sam u Hrvatskoj nakon sezone čekajući neku eventualnu ponudu hrvatskih klubova, bilo bi fantastično ostati u ovoj lijepoj zemlji opuštenih ljudi i zarađivati igranjem košarke, a s vremenom pokušati naći svoje mjesto i u Euroligi. Ako ne bude odgovarajućih ponuda, vratit ću se u Ameriku, i ponovno pokušati s igranjem na Ljetnim ligama - dodaje Dejon.
Mladi par ima dugoročne zajedničke planove, koji uključuju i vjenčanje. Jednog dana...
- Prije vjenčanja želimo se materijalno stabilizirati, ne bismo željeli to raditi na tuđi račun...
Oboje su bili u situaciji “pogodi tko dolazi na večeru”.
- Živim s bakom, koja mi je odmah rekla, ‘što je dobro tebi, dobro je i meni’, a kad je prvi put vidjela Gordanu - bila je to ‘ljubav na prvi pogled’. Sad moja obitelj više vodi računa o njoj nego o meni, a svi su mi prijatelji zavidni na tako zgodnoj djevojci - smije se Dejon, dok je kod Gordane situacija slična, a opet drugačija.
Pogledi na crno-bijeli par
- Odmah sam svojima prijavila vezu s Afroamerikancem, nisam im to mogla skrivati. Ispočetka su bili skeptični, prvi susret im je razbio taj dojam, a sad kažu da ga smatraju svojim trećim djetetom. Pomažu nam kad god nam ikakva pomoć zatreba.
Diskusija o odnosu okoline prema ‘crno-bijelom paru’ je neizbježna.
- Na sreću, sve je dosad ostajalo na čudnim pogledima, što nije ništa novo za mene, i samo dokazuje da rasizma ima i ovdje, kao što ga ima i u Americi. No, nikakvih većih problema nismo imali, i te poglede smatram ljubomorom što jedan Afroamerikanac ima ovako lijepu bijelu djevojku - završio je Dejon.
Na vratu tamnoputog košarkaša vidi se ružan ožiljak. Ako se kaže da je odrastao u Komptonu, dijelu LA koji je vrlo opasan, sve je jasnije.
- Sve se dogodilo ni iz čega... Imao sam 19 godina, i s prijateljima sam došao u klub zabavljati se. No, pred ulazom je, nakon slučajnog dodira, počelo prepiranje koje je nastavljeno na taj način da nas je ta druga skupina pratila autom i zapucala na nas. Dobio sam metak u vrat, otišao u bolnicu, tamo bio dva dana, ali nisu mi izvadili metak jer mi obitelj nije mogla to platiti. S vremenom više nisam ni osjećao zaostali metak u vratu, i priključio sam se treninzima sveučilišta, pa su mi ga tek tada izvadili, a na taj je događaj ostalo samo sjećanje u vidu ovog ožiljka - kaže Prejean.
Metak u vrat
|
U Dubrovniku je Prejeanu trener bio Darko Kunce, koji misli da bi mu trebalo dati šansu.
- Došao je iz neobavezne košarke, u Americi nije igrao na visokom sveučilišnom nivou. Taktički je bio loš, tehnički dobar, tjelesno dominantan i dosta nam je pomogao u domaćoj ligi. U Ligi za prvaka, bilo mu je teže. Treba mu još jedna sezona za prilagodbu. No, zaslužuje šansu, jer je jedan od boljih Amerikanaca koji su se uopće pojavili u hrvatskoj košarci - kaže Kunce.
Darko Kunce: Prejean svakako zaslužuje šansu
|
Zoran Čutura