Ljubo Jurčić imao je informaciju da je Ivica Račan jako loše u trenutku dok smo, u četvrtak u jedanaest sati, započinjali intervju u njegovom uredu na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. U skladu s odlukom stranke, čiju je pristupnicu netom bio potpisao, da o Račanovom stanju izvještava samo Kampa - Ured za odnose s javnošću SDP-a, nije ni "zucnuo". Odradio je intervju mirno, staloženo, kao da se ništa ne događa i tek nakon svega, kada je SDP već pustio priopćenje, priznao da je cijelo vrijeme znao da je Račanovo stanje kritično.
Veći dio intervjua posvećen je političkim odnosima u SDP-u, Jurčićevu stavu prema novopečenim stranačkim kolegama te tome kako bi Ljubo Jurčić - premijer rješavao neke probleme koji nisu gospodarskog karaktera. Tijekom intervjua sam je Jurčić ipak osjetio potrebu da ispriča poneki detalj iz razgovora koje je s Ivicom Račanom vodio u posljednje tri godine.
- Ono što se definitivno osjetilo u razgovoru s njim u proteklih mjesec dana jest to da je živio za stranku, da je stranka njegov život. On je imao žarku želju, još dok nije imao dijagnozu, voditi SDP prema suvremenoj socijaldemokratskoj stranci koja će moći raditi bez njega. Kako je i javno govorio, tako je i meni pričao da se namjerava povući na sljedećoj konvenciji. U razgovorima koji su bili privatnije naravi, kazao mi je kako bi želio imati više vremena za prijatelje kojima se nije dosad mogao dovoljno posvetiti, kako želi napisati memoare jer je bio sudionik suvremenih događanja te kako ga opušta slikanje.
• Jedini ste, odmah nakon što je Račan dao ostavku, pa i prije, jasno naznačili koje su vam ambicije u SDP-u, da vas zanima mjesto premijera. Ostali se zasad ne izjašnjavaju. Štoviše, ističu da je to neprimjereno. Koje biste argumente dali 'običnim' SDP-ovcima kako bi odlučili dati povjerenje Ljubi Jurčiću koji tek sada ulazi u SDP, a ne, na primjer, Željki Antunović koja zajedno s njima gradi stranku 15 godina?
- Nisam svoju ambiciju ni za premijersko, ni za ministarsko mjesto izrazio direktno, nego se, jednostavno, takva mogućnost izrodila u procesu kreiranja socijaldemokratske politike i politike SDP-a. Kada se o tome promišljalo, utvrdilo se dva prioriteta: kada SDP dođe na vlast, mora znati u kakvoj se situaciji nalazi Hrvatska i što poduzeti od prvog dana. Zato smo dovoljno rano pristupili izradi gospodarske strategije u sklopu SDP-ova Savjeta za gospodarstvo i pod mojim rukovodstvom. Dogovor s predsjednikom Račanom bio je sljedeći: on treba dati politički okvir u kojemu ćemo mi dati gospodarski sadržaj. I tu se ništa nije promijenilo, osim okolnosti da Račan u tome više ne može sudjelovati. Dakle, postavila su se pitanja tko će voditi stranku, tko će voditi Vladu kada se dobiju izbori i bih li to mogao biti ja. Tek tada došao je moj odgovor: ako se prihvati moja gospodarska strategija, koja je više-manje dobro odrađena pa i prihvaćena, i ako se napravi korak dalje te izgradi politički okvir u kojemu će funkcionirati ta strategija, onda sam spreman pristati na tu soluciju.
• Dakle, sažeto: SDP ocjenjuje da je gospodarstvo prioritet u Hrvatskoj i da vi kao idejni tvorac SDP-ove gospodarske strategije trebate biti osoba koja će ju provoditi i voditi Vladu?
- To je tako dobro sažeto. Ako je osnovna strategija napraviti snažniju Hrvatsku u kojoj će temelj biti snažno hrvatsko gospodarstvo, i ako je tu strategiju SDP prihvatio i ocijenio ispravnom, onda se nameće rješenje da premijer treba biti onaj tko poznaje najvažnije područje u budućem razdoblju. Ako je najvažnije područje u budućem razdoblju gospodarstvo, onda ima elemenata da bi premijer mogao biti onaj tko ima gospodarski background.
• Otkad se pojavila priča o vama kao potencijalnom kandidatu, spekulira se kako vam je tu poziciju obećao sam Račan. Je li vam Račan u nekom od razgovora izričito kazao: Ljubo, želim da ti budeš premijer?
- Zapravo, nikad se nije direktno razgovaralo o tome. Razgovori između Račana i mene traju tri godine, od prelaska u oporbu. To su bili razgovori o politici i ekonomiji. Kao što sam prije rekao, smisao je bio u tome da je gospodarstvo prioritet, ja sam imao neku ideju i tako su se te ideje počele slagati. S moje je strane bilo pitanje Račanu može li SDP stvoriti politički okvir i strukturu stranke za realizaciju takvog pristupa. U razgovoru s Račanom prije godinu dana plan je bio sljedeći: najprije izaći sa strategijama pa kada one dobiju potporu u stranci i javnosti, otprilike u svibnju ove godine odredili bi se timovi za njihovu provedbu. Zatim bi se odredio vođa tih timova koji bi ujedno bio i mandatar Vlade. Nikad nije bilo direktnog razgovora s njim o konkretnim imenima. Razgovarali smo, doduše, nešto poslije Nove godine kada je on već bio umoran, a još nije znao dijagnozu, o tome treba li ići s našim planom u javnost, kako je i planirano, u lipnju ili u rujnu. Oko toga se nismo složili. Tada je rekao, vjerojatno i pod utjecajem bolesti, da sebe vidi kao trenera, a ne kao vođu tima. To je bio način razgovora s njim: on je trasirao put, ali nije bilo unaprijed odluke o ljudima koji će to voditi.
• Je li istina da ste vi i oni iz SDP-a koji vas podupiru, planirali svojevrstan 'blitzkrieg' - vaše imenovanje za premijerskog kandidata na sjednici Glavnog odbora, a bez odluke stranke na konvenciji? I da vam je Račan izričitim zahtjevom za izbornom konvencijom pokvario planove?
- Zapravo, ja sam s Račanom razgovarao prije nekoliko dana. Ovako je nekako tekao naš razgovor: ja ga pitam kako je on i kako to sve izdržava, a on kaže OK, kako si ti. Nakon toga, ukratko, njegova je poruka meni bila da ustrajem i nastavim raditi na onome što smo se dogovorili. Njegova je ostavka bila korektan čin, odgovoran i politički i ljudski i prema sebi, i prema stranci i prema hrvatskoj javnosti. S druge strane, ostaje otvoreno pitanje je li stranka mogla drugačije funkcionirati.
• Smatrate li osobno da je pametno ići na izbornu konvenciju osam mjeseci prije parlamentarnih izbora?
- To je rizik, naravno, i tu postoje dvije mogućnosti. Jedna je da se ovaj trenutak i energija koja će se zbog njega u stranci osloboditi, kanalizira u pozitivnom smislu. Unutar stranke postoje snaga i grupe koje se mogu i žele okupiti oko socijaldemokratske ideje, socijaldemokratske Hrvatske. To je dobra solucija u kojoj se SDP može pokazati kao odgovorna stranka. Drugo rješenje je negativno, loše, koje podrazumijeva da se na temelju različitih pozicija i kriterija pokuša nametnuti vlastitu korist i ambicije. Unutar stranke postoje SDP-ovci koji su zaista teško i naporno radili sve od 90-ih kada se praktički radilo u konspiraciji, kada je trebalo graditi stranku. Sve je to trebalo izdržati, iznijeti, pretrpjeti. Tu postoje duboki osjećaji. Moje viđenje situacije u kojoj se Račan povlači podrazumijeva i podvlačenje crte, jasno definiranje što je to SDP napravio posljednjih 15-ak godina. I to treba jasno definirati kao stabilnu osnovu za razvoj novog SDP-a, suvremene socijaldemokracije. To je pozitivno rješenje. Negativno je rješenje ako unutar SDP-a bude dominantna grupa ili grupice koje jednostavno sada žele naplatiti taj protekli rad samo u vlastitu korist.
• Živjeti na staroj slavi?
- Da, živjeti na staroj slavi, to bi bilo pogibeljno za SDP.
• Mislite li pritom na Željku Antunović?
• Željka Antunović?
- Ambiciozna.
• Još nešto?
- Radišna i energična.
• Milan Bandić?
- Također radišan, ambiciozan. I samodovoljan.
• Jeste li povukli već tu hercegovačku vezu da Vas Bandić podrži za premijera?
- Ne, već sam rekao, ne lobiram. Nisam s Bandićem o tome razgovarao osim što se usput pozdravimo. On je jedan marljiv, energičan i ambiciozan dečko, ima poseban adrenalin. Bandić je poseban, različit od drugih ali pozitivan za SDP.
• Zoran Milanović?
- Obrazovan, korektan, radišan i discipliniran.
- Ne, vjerujem da je Željka pozitivna osoba u svemu tome. Između nas je razlika jedino u tome što je ona desetak godina dominantno političar i stvari gleda kroz političku prizmu i političku karijeru. Meni, pak, sama stranka po sebi nije konačni cilj. Na stranku gledam kao na sredstvo, na grupu ljudi koja se okuplja oko zajedničke ideje. Moj je cilj, moja ideja, snažno gospodarstvo, snažna Hrvatska. Naravno, cilj svake stranke jest i osvajanje vlasti, ali uz jasnu poruku što se želi ostvariti na toj vlasti. To je moje gledanje i na politiku i na stranku.
• Zašto ste se tek sada kad vam se otvorila mogućnost da budete na važnoj funkciji u Vladi, učlanili u SDP? Jeste li svjesni da mnogi to doživljavaju kao čistu političku trgovinu: ulazim da bih ostvario svoju ambiciju i dobio funkciju?
- Ne, nije tako. Ulazak u stranku i timing ulaska dio su strategije i dogovora s Račanom. Ideja je bila da se u veljači izađe s ciljevima i programima, da se provjeri reakcija stranke i javnosti, te da onda uđem u SDP u ožujku. Sve je pomaknuto za mjesec dana zbog Račanove bolesti.
• Zašto ste se tako dogovorili s Račanom? Cijelo ste vrijeme inzistirali na tome da ste neovisan stručnjak koji samo nudi dobar program SDP-u, a sada na brzinu učlanjenje!
- Ekonomska politika sastoji se od ekonomike i politike: ekonomika treba politiku, a politika treba ekonomski sadržaj. Moja se gospodarska strategija ne može provesti bez politike, a politike nema bez stranke. Ne trebamo se praviti naivni ni idealisti. To je praktičan posao koji se jednostavno tako mora raditi. Logično je da ja kao tvorac gospodarske strategije uđem u stranku i da time mogu utjecati, kao aktivni član, na formiranje političkog okvira koji je potreban za provedbu te strategije. To je normalna procedura. U svojim godinama ne mogu počinjati političku karijeru kao političar općeg tipa.
• Zamislite situaciju: vi ste premijer, imate neki potez i duboko vjerujete da je to prava stvar koju treba napraviti. No, SDP procjenjuje da bi takav potez bio nepopularan i ne daje vam potporu. Što biste učinili?
- Prvo stara izreka: politika je umijeće mogućeg. Drugo, da bi se te situacije izbjegle, treba unaprijed biti sasvim jasno hrvatskoj javnosti, političkim partnerima i stranci što je naš cilj i naš program.
Mora postojati unaprijed poznat dogovor, ugovor ili sporazum o tome što ćemo raditi. I to je to.
• U svijetu bajki. U realnom svijetu postoje i nepredviđene okolnosti, naknadne procjene, promjena političke volje. Što ako se SDP u nekom trenutku predomisli i kaže: Ovo što Ljubo radi, možda je dobar potez, ali nama trenutačno nije politički koristan?
- To je dobro pitanje. U tome i jest suština naših razgovora u SDP-u i prije s Račanom. To je politički okvir koji tražim. Moj je zahtjev stranci da se na prvoj ili drugoj prepreci ne poklekne, da postoji vjera u ono što želimo provesti, da se zato bude spremno podnijeti i neku žrtvu ako će neka mjera kratkoročno biti negativna, a dugoročno korisna. Ako bih vidio da se prelazi granica nakon koje se gube bit i osnovni smisao moje ideje, sigurno bih se povukao. Jer, nije poanta da se ostvari samo probitak za stranku, nego da se ostvari probitak za cijelu Hrvatsku. Samo tako hrvatska država, koja je još dominantno politička, može napokon postati pravna i demokratska.
• Jeste li lobirali u stranci, znate li već točno tko vas podržava?
- Ne, nisam lobirao. Naravno da s njima razgovaram, ali više usput. Zapravo, više slušam.
• O čemu ste razgovarali sa Željkom Antunović, sastali ste se nekoliko puta?
- Razgovarali smo o tome kako vidimo situaciju, ništa posebno. Znam da to izvana može djelovati konfliktno jer ja imam ambiciju i ona ima ambiciju. Moja je ambicija malo drugačija i ide u dva koraka jer imam preduvjete, i to ne prema stranci, nego prema sebi. Dakle, ako se uvjeti o političkom okviru i prihvaćanju gospodarske strategije mogu ostvariti, ja sam unutra, a ako potpore nema, nisam. Njezina je ambicija, vjerojatno, u jednom koraku i ide direktno na poziciju.
• Što to znači? Ako vi ne budete predvodili SDP-ov tim, ispisat ćete se iz stranke?
- Ne, neću se ispisati i premijerska pozicija nije moj uvjet. Moj je uvjet čvrst politički okvir i potpora da bih prihvatio mjesto premijera ili neku drugu poziciju u Vladi. Ako stranka smatra da mi je treba ponuditi. No, istina je kako bi bilo logično da gospodarsku strategiju provodi onaj koji ju je kreirao jer se ona mora i osjećati.
• Dakle, dođemo na to da to možete samo vi?
- Pa da, što se tiče ekonomske strategije, to mogu samo ja. Osobno smatram da je socijaldemokratski pristup uređenju Hrvatske najprimjereniji s obzirom na povijest Hrvatske, njezinu kulturu i utjecaje koji su se na ovim prostorima događali. Ako postoji mogućnost da se ta ideja realizira kroz Vladu, kroz socijaldemokratsku vlast, OK. Ako ne ide tako, onda ću pokušati tu ideju promovirati djelovanjem kroz različite druge institucije. Po mojim stavovima vidi se da mi je orijentacija socijaldemokratska. Ako za to ima razumijevanja u stranci i društvu, OK, ali to ne mora biti. Za sve treba doći vrijeme. Ne kažem da sam u pravu. Različiti ljudi imaju različite ideje.
• Razmišljate li i o kandidaturi za šefa stranke?
- Smatram da u SDP-u ima snage, da postoje ljudi koji su spremni nastaviti politički proces koji je Račan počeo. Bilo bi čudno da danas uđem u stranku, a sutra se kandidiram za predsjednika. Iako, suštinski gledano, vjerojatno sam među trojicom ili petoricom SDP-ovaca koji su u posljednje tri godine u SDP uložili najviše energije, truda i rada. Sve to bila je moja investicija u razvoj socijaldemokracije. Nikad za to nisam tražio nikakvu kompenzaciju. Logično mi je da ljudi koji vode stranku, moraju imati posebne vještine i znanja za upravljanje njome.
• Imate li ih vi?
- Nisam bez iskustva. Godinama sam bio omladinski rukovodilac na Ekonomskom fakultetu, i to u najvećoj organizaciji socijalističke omladine u tadašnjoj Jugoslaviji.
• Kao premijer, morali biste se baviti i nizom pitanja koja nisu ekonomska. Mnogi upozoravaju da je nepoznanica kako biste se u tome snašli. Provjerimo: na koji biste način, da ste danas premijer, reagirali na sukob odvjetničkih timova generala optuženih u Haagu, koji sada evidentno ugrožava i interese generala i obranu Hrvatske od teze o zločinačkom pothvatu?
- Prije svega, tu je bila jako loša priprema od strane Vlade. Skrivala se činjenica da je optužba takva kakva jest, da postoje indikacije da su zločini počinjeni, da se to događalo u nekom razdoblju i da odgovornost snosi onaj tko je tada bio na tom terenu. Sada je pitanje jesu li odgovorne službene strukture HV-a ili nisu. Pogreška je, dakle, napravljena u startu.
• Što biste napravili?
- Moja je ideja od početka bila da se formira institut za noviju hrvatsku povijest, koji bi prikupio sve činjenice i analize te napravio koncept obrane i ljudi optuženih u Haagu i Hrvatske od teze o zločinačkom pothvatu. Ne mogu sada reći što napraviti jer na stolu nemamo činjenice koje govore o suštini sukoba. U ovako delikatnoj situaciji za optuženike i Hrvatsku, nemam dovoljno elemenata za kvalitetan odgovor.
• Treba li Vlada i dalje plaćati odvjetničke timove generala?
- Da jer to nije samo obrana generala, nego i obrana Hrvatske pred svijetom.
• Opet hipotetska situacija: vi ste premijer i stiže presuda generalima koja kaže da su krivi i kojom se potvrđuje teza Tužiteljstva o zločinačkom pothvatu. Vaša reakcija?
- Hrvatska je potpisala sporazum o poštovanju Haaškog suda i sudska se presuda mora poštovati. Vlada će osmisliti strategiju za promjenu takve loše slike o Hrvatskoj.
• Trebaju li u udžbenicima povijesti biti informacije o zločinima na hrvatskoj strani?
- Svi zločini su isti, zločin nema stranu. Treba samo odrediti kakva će informacija i koliko opširna ići u osnovnoškolski udžbenik, a kakva u srednjoškolski ili fakultetski.
• Arbitrarni sud HGK donio je odluku u korist SN Holdinga i Dom Holdinga te proglasio pravovaljanim sporazum prema kojemu PIF-ovima pripadaju dionice Liburnia Hotela. Poznato je da se Vlada naknadno odrekla tog ugovora i obećala lokalnoj samoupravi 25 posto dionica. Što biste učinili da ste sada premijer?
Ta se priča vuče iz prošle vlade, a činjenica je da je nagodba koju je Sanaderova vlada sklopila s PIF-ovima pravno neoboriva. Ono što je bio loš potez HDZ-ove vlade jest to da se iz politički neugodne situacije, kada je pukla afera, pokušala izvući nudeći lokalnoj samoupravi 25 posto dionica. Poslije je to tražio i Hvar u privatizaciji Sunčanog Hvara. Logično je da će se sada lokalna uprava, udruge radnika i branitelja diljem Hrvatske pozivati na te presedane. Time je potpuno urušen ionako loš sustav privatizacije.
• Vi ne biste dali dionice lokalnoj samoupravi, radnicima i braniteljima?
- Još 2002. godine privatizacija je prestala biti svrha samoj sebi i treba je koristiti za gospodarski razvoj. Tko to nije shvatio, napravio je veliku pogrešku. To sam pokušavao objasniti i prošloj i ovoj vladi. Nužno je napraviti gospodarsku strategiju, odrediti strateške grane i analizirati što uopće treba privatizirati, na koji način i kada. Strateške grane trebaju biti, na primjer, energetski sektor, industrija hrane i aluminijska industrija. Tako privatizacija HEP-a ne bi dolazila u obzir dok Hrvatska ne dostigne standard od barem 15.000 dolara per capita.
• Vratimo se na političke teme. Biste li sa Slovencima potpisali sporazum kojim prepuštate Piranski zaljev?
- To je škakljivo pitanje. Moj je pristup pregovaranja potpuno drugačiji i to bih pitanje zaobišao ako mogu.
• Nećete moći zaobilaziti pitanja ako budete premijer.
- Nisam to niti mislio. Ovako, ja sam vratio Krško Hrvatskoj. Prije mene oko toga pitanja bio je rat politika Slovenije i Hrvatske. Kad sam uspio izdvojeno rješavati samo to jedno pitanje, vrlo je brzo došlo do sporazuma. Prodi je tada, kao predsjednik Europske komisije, upravo primjer NE Krško naveo kao dokaz da Hrvatska i Slovenija mogu rješavati probleme na miran i konstruktivan način. Dakle, u odnosima sa Slovenijom treba rješavati jedan po jedan problem, nema spasonosnog rješenja jednim udarcem. Naravno, hrvatske pozicije treba dobro tehnički, pravno i politički pripremiti, što dosad nije bio slučaj.
• Referendum za NATO: da ili ne?
- Da. Vlada treba odraditi prethodni posao i uvjeriti hrvatski narod u koristi pristupanja NATO-u, ali dok god narod ima drugačiji osjećaj, nekorektno je uvesti ga u NATO bez pitanja.
• Treba li i kada Hrvatska priznati Kosovo?
- Istodobno s Europskom Unijom i ostatkom međunarodne zajednice.
• Treba li dijaspora glasovati na izborima za Sabor i predsjednika?
- U budućnosti ne. No, treba odvagnuti kad je pravi trenutak da se to ukine. Hrvatska ima ustavnu obvezu brinuti o svojim građanima, dijaspora je mnogo uložila u stvaranje hrvatske države i ona treba sudjelovati u izgradnji i formiranju hrvatske države kao demokratske, pravne i stabilne. Kada Hrvatska dostigne tu razinu, prestaje potreba glasovanja dijaspore jer je cilj ostvaren. Mislim da se taj trenutak približava.
• Koje su Vaše komparativne prednosti u odnosu na Ivu Sanadera?
- Za razliku od njega, imam konzistentan program, jasnu viziju i razrađene procedure kako ju ostvariti.
• Račana se otpisivalo jer ne može Sanaderu i Čačiću parirati po energičnosti, elokvenciji ili izgledom. Kako Vi tu stojite?
- Pa ne baš puno bolje od Račana ako je riječ o tom pristupu. Birači će na izborima reći koga žele za premijera i u Vladu. Vidjet ćemo hoće li se baš voditi nečijim fizičkim izgledom i hoće li im biti presudno "tko jače viče". Ja u principu ne vičem, ne vrijeđam, ne napadam no čini mi se da sam u odnosu na Sanadera uporniji i seriozniji u pristupu.
• Kako biste surađivali s Čačićem?
- Dobro. Sjedili smo skupa u bivšoj Vladi ali i inače imamo isti biznis background koji podrazumijeva slične metode, terminologiju, pristup. Mi smo se razumjeli u dvije riječi.
Nataša Božić
Veći dio intervjua posvećen je političkim odnosima u SDP-u, Jurčićevu stavu prema novopečenim stranačkim kolegama te tome kako bi Ljubo Jurčić - premijer rješavao neke probleme koji nisu gospodarskog karaktera. Tijekom intervjua sam je Jurčić ipak osjetio potrebu da ispriča poneki detalj iz razgovora koje je s Ivicom Račanom vodio u posljednje tri godine.
- Ono što se definitivno osjetilo u razgovoru s njim u proteklih mjesec dana jest to da je živio za stranku, da je stranka njegov život. On je imao žarku želju, još dok nije imao dijagnozu, voditi SDP prema suvremenoj socijaldemokratskoj stranci koja će moći raditi bez njega. Kako je i javno govorio, tako je i meni pričao da se namjerava povući na sljedećoj konvenciji. U razgovorima koji su bili privatnije naravi, kazao mi je kako bi želio imati više vremena za prijatelje kojima se nije dosad mogao dovoljno posvetiti, kako želi napisati memoare jer je bio sudionik suvremenih događanja te kako ga opušta slikanje.
• Jedini ste, odmah nakon što je Račan dao ostavku, pa i prije, jasno naznačili koje su vam ambicije u SDP-u, da vas zanima mjesto premijera. Ostali se zasad ne izjašnjavaju. Štoviše, ističu da je to neprimjereno. Koje biste argumente dali 'običnim' SDP-ovcima kako bi odlučili dati povjerenje Ljubi Jurčiću koji tek sada ulazi u SDP, a ne, na primjer, Željki Antunović koja zajedno s njima gradi stranku 15 godina?
|
SDP: Počela borba za nasljednika
|
• Dakle, sažeto: SDP ocjenjuje da je gospodarstvo prioritet u Hrvatskoj i da vi kao idejni tvorac SDP-ove gospodarske strategije trebate biti osoba koja će ju provoditi i voditi Vladu?
- To je tako dobro sažeto. Ako je osnovna strategija napraviti snažniju Hrvatsku u kojoj će temelj biti snažno hrvatsko gospodarstvo, i ako je tu strategiju SDP prihvatio i ocijenio ispravnom, onda se nameće rješenje da premijer treba biti onaj tko poznaje najvažnije područje u budućem razdoblju. Ako je najvažnije područje u budućem razdoblju gospodarstvo, onda ima elemenata da bi premijer mogao biti onaj tko ima gospodarski background.
• Otkad se pojavila priča o vama kao potencijalnom kandidatu, spekulira se kako vam je tu poziciju obećao sam Račan. Je li vam Račan u nekom od razgovora izričito kazao: Ljubo, želim da ti budeš premijer?
- Zapravo, nikad se nije direktno razgovaralo o tome. Razgovori između Račana i mene traju tri godine, od prelaska u oporbu. To su bili razgovori o politici i ekonomiji. Kao što sam prije rekao, smisao je bio u tome da je gospodarstvo prioritet, ja sam imao neku ideju i tako su se te ideje počele slagati. S moje je strane bilo pitanje Račanu može li SDP stvoriti politički okvir i strukturu stranke za realizaciju takvog pristupa. U razgovoru s Račanom prije godinu dana plan je bio sljedeći: najprije izaći sa strategijama pa kada one dobiju potporu u stranci i javnosti, otprilike u svibnju ove godine odredili bi se timovi za njihovu provedbu. Zatim bi se odredio vođa tih timova koji bi ujedno bio i mandatar Vlade. Nikad nije bilo direktnog razgovora s njim o konkretnim imenima. Razgovarali smo, doduše, nešto poslije Nove godine kada je on već bio umoran, a još nije znao dijagnozu, o tome treba li ići s našim planom u javnost, kako je i planirano, u lipnju ili u rujnu. Oko toga se nismo složili. Tada je rekao, vjerojatno i pod utjecajem bolesti, da sebe vidi kao trenera, a ne kao vođu tima. To je bio način razgovora s njim: on je trasirao put, ali nije bilo unaprijed odluke o ljudima koji će to voditi.
• Je li istina da ste vi i oni iz SDP-a koji vas podupiru, planirali svojevrstan 'blitzkrieg' - vaše imenovanje za premijerskog kandidata na sjednici Glavnog odbora, a bez odluke stranke na konvenciji? I da vam je Račan izričitim zahtjevom za izbornom konvencijom pokvario planove?
- Zapravo, ja sam s Račanom razgovarao prije nekoliko dana. Ovako je nekako tekao naš razgovor: ja ga pitam kako je on i kako to sve izdržava, a on kaže OK, kako si ti. Nakon toga, ukratko, njegova je poruka meni bila da ustrajem i nastavim raditi na onome što smo se dogovorili. Njegova je ostavka bila korektan čin, odgovoran i politički i ljudski i prema sebi, i prema stranci i prema hrvatskoj javnosti. S druge strane, ostaje otvoreno pitanje je li stranka mogla drugačije funkcionirati.
• Smatrate li osobno da je pametno ići na izbornu konvenciju osam mjeseci prije parlamentarnih izbora?
- To je rizik, naravno, i tu postoje dvije mogućnosti. Jedna je da se ovaj trenutak i energija koja će se zbog njega u stranci osloboditi, kanalizira u pozitivnom smislu. Unutar stranke postoje snaga i grupe koje se mogu i žele okupiti oko socijaldemokratske ideje, socijaldemokratske Hrvatske. To je dobra solucija u kojoj se SDP može pokazati kao odgovorna stranka. Drugo rješenje je negativno, loše, koje podrazumijeva da se na temelju različitih pozicija i kriterija pokuša nametnuti vlastitu korist i ambicije. Unutar stranke postoje SDP-ovci koji su zaista teško i naporno radili sve od 90-ih kada se praktički radilo u konspiraciji, kada je trebalo graditi stranku. Sve je to trebalo izdržati, iznijeti, pretrpjeti. Tu postoje duboki osjećaji. Moje viđenje situacije u kojoj se Račan povlači podrazumijeva i podvlačenje crte, jasno definiranje što je to SDP napravio posljednjih 15-ak godina. I to treba jasno definirati kao stabilnu osnovu za razvoj novog SDP-a, suvremene socijaldemokracije. To je pozitivno rješenje. Negativno je rješenje ako unutar SDP-a bude dominantna grupa ili grupice koje jednostavno sada žele naplatiti taj protekli rad samo u vlastitu korist.
• Živjeti na staroj slavi?
- Da, živjeti na staroj slavi, to bi bilo pogibeljno za SDP.
• Mislite li pritom na Željku Antunović?
• Željka Antunović?
- Ambiciozna.
• Još nešto?
- Radišna i energična.
• Milan Bandić?
- Također radišan, ambiciozan. I samodovoljan.
• Jeste li povukli već tu hercegovačku vezu da Vas Bandić podrži za premijera?
- Ne, već sam rekao, ne lobiram. Nisam s Bandićem o tome razgovarao osim što se usput pozdravimo. On je jedan marljiv, energičan i ambiciozan dečko, ima poseban adrenalin. Bandić je poseban, različit od drugih ali pozitivan za SDP.
• Zoran Milanović?
- Obrazovan, korektan, radišan i discipliniran.
|
Stav o:
|
• Zašto ste se tek sada kad vam se otvorila mogućnost da budete na važnoj funkciji u Vladi, učlanili u SDP? Jeste li svjesni da mnogi to doživljavaju kao čistu političku trgovinu: ulazim da bih ostvario svoju ambiciju i dobio funkciju?
- Ne, nije tako. Ulazak u stranku i timing ulaska dio su strategije i dogovora s Račanom. Ideja je bila da se u veljači izađe s ciljevima i programima, da se provjeri reakcija stranke i javnosti, te da onda uđem u SDP u ožujku. Sve je pomaknuto za mjesec dana zbog Račanove bolesti.
• Zašto ste se tako dogovorili s Račanom? Cijelo ste vrijeme inzistirali na tome da ste neovisan stručnjak koji samo nudi dobar program SDP-u, a sada na brzinu učlanjenje!
- Ekonomska politika sastoji se od ekonomike i politike: ekonomika treba politiku, a politika treba ekonomski sadržaj. Moja se gospodarska strategija ne može provesti bez politike, a politike nema bez stranke. Ne trebamo se praviti naivni ni idealisti. To je praktičan posao koji se jednostavno tako mora raditi. Logično je da ja kao tvorac gospodarske strategije uđem u stranku i da time mogu utjecati, kao aktivni član, na formiranje političkog okvira koji je potreban za provedbu te strategije. To je normalna procedura. U svojim godinama ne mogu počinjati političku karijeru kao političar općeg tipa.
• Zamislite situaciju: vi ste premijer, imate neki potez i duboko vjerujete da je to prava stvar koju treba napraviti. No, SDP procjenjuje da bi takav potez bio nepopularan i ne daje vam potporu. Što biste učinili?
- Prvo stara izreka: politika je umijeće mogućeg. Drugo, da bi se te situacije izbjegle, treba unaprijed biti sasvim jasno hrvatskoj javnosti, političkim partnerima i stranci što je naš cilj i naš program.
Mora postojati unaprijed poznat dogovor, ugovor ili sporazum o tome što ćemo raditi. I to je to.
• U svijetu bajki. U realnom svijetu postoje i nepredviđene okolnosti, naknadne procjene, promjena političke volje. Što ako se SDP u nekom trenutku predomisli i kaže: Ovo što Ljubo radi, možda je dobar potez, ali nama trenutačno nije politički koristan?
- To je dobro pitanje. U tome i jest suština naših razgovora u SDP-u i prije s Račanom. To je politički okvir koji tražim. Moj je zahtjev stranci da se na prvoj ili drugoj prepreci ne poklekne, da postoji vjera u ono što želimo provesti, da se zato bude spremno podnijeti i neku žrtvu ako će neka mjera kratkoročno biti negativna, a dugoročno korisna. Ako bih vidio da se prelazi granica nakon koje se gube bit i osnovni smisao moje ideje, sigurno bih se povukao. Jer, nije poanta da se ostvari samo probitak za stranku, nego da se ostvari probitak za cijelu Hrvatsku. Samo tako hrvatska država, koja je još dominantno politička, može napokon postati pravna i demokratska.
• Jeste li lobirali u stranci, znate li već točno tko vas podržava?
- Ne, nisam lobirao. Naravno da s njima razgovaram, ali više usput. Zapravo, više slušam.
• O čemu ste razgovarali sa Željkom Antunović, sastali ste se nekoliko puta?
- Razgovarali smo o tome kako vidimo situaciju, ništa posebno. Znam da to izvana može djelovati konfliktno jer ja imam ambiciju i ona ima ambiciju. Moja je ambicija malo drugačija i ide u dva koraka jer imam preduvjete, i to ne prema stranci, nego prema sebi. Dakle, ako se uvjeti o političkom okviru i prihvaćanju gospodarske strategije mogu ostvariti, ja sam unutra, a ako potpore nema, nisam. Njezina je ambicija, vjerojatno, u jednom koraku i ide direktno na poziciju.
• Što to znači? Ako vi ne budete predvodili SDP-ov tim, ispisat ćete se iz stranke?
- Ne, neću se ispisati i premijerska pozicija nije moj uvjet. Moj je uvjet čvrst politički okvir i potpora da bih prihvatio mjesto premijera ili neku drugu poziciju u Vladi. Ako stranka smatra da mi je treba ponuditi. No, istina je kako bi bilo logično da gospodarsku strategiju provodi onaj koji ju je kreirao jer se ona mora i osjećati.
• Dakle, dođemo na to da to možete samo vi?
- Pa da, što se tiče ekonomske strategije, to mogu samo ja. Osobno smatram da je socijaldemokratski pristup uređenju Hrvatske najprimjereniji s obzirom na povijest Hrvatske, njezinu kulturu i utjecaje koji su se na ovim prostorima događali. Ako postoji mogućnost da se ta ideja realizira kroz Vladu, kroz socijaldemokratsku vlast, OK. Ako ne ide tako, onda ću pokušati tu ideju promovirati djelovanjem kroz različite druge institucije. Po mojim stavovima vidi se da mi je orijentacija socijaldemokratska. Ako za to ima razumijevanja u stranci i društvu, OK, ali to ne mora biti. Za sve treba doći vrijeme. Ne kažem da sam u pravu. Različiti ljudi imaju različite ideje.
• Razmišljate li i o kandidaturi za šefa stranke?
- Smatram da u SDP-u ima snage, da postoje ljudi koji su spremni nastaviti politički proces koji je Račan počeo. Bilo bi čudno da danas uđem u stranku, a sutra se kandidiram za predsjednika. Iako, suštinski gledano, vjerojatno sam među trojicom ili petoricom SDP-ovaca koji su u posljednje tri godine u SDP uložili najviše energije, truda i rada. Sve to bila je moja investicija u razvoj socijaldemokracije. Nikad za to nisam tražio nikakvu kompenzaciju. Logično mi je da ljudi koji vode stranku, moraju imati posebne vještine i znanja za upravljanje njome.
• Imate li ih vi?
- Nisam bez iskustva. Godinama sam bio omladinski rukovodilac na Ekonomskom fakultetu, i to u najvećoj organizaciji socijalističke omladine u tadašnjoj Jugoslaviji.
• Kao premijer, morali biste se baviti i nizom pitanja koja nisu ekonomska. Mnogi upozoravaju da je nepoznanica kako biste se u tome snašli. Provjerimo: na koji biste način, da ste danas premijer, reagirali na sukob odvjetničkih timova generala optuženih u Haagu, koji sada evidentno ugrožava i interese generala i obranu Hrvatske od teze o zločinačkom pothvatu?
- Prije svega, tu je bila jako loša priprema od strane Vlade. Skrivala se činjenica da je optužba takva kakva jest, da postoje indikacije da su zločini počinjeni, da se to događalo u nekom razdoblju i da odgovornost snosi onaj tko je tada bio na tom terenu. Sada je pitanje jesu li odgovorne službene strukture HV-a ili nisu. Pogreška je, dakle, napravljena u startu.
• Što biste napravili?
- Moja je ideja od početka bila da se formira institut za noviju hrvatsku povijest, koji bi prikupio sve činjenice i analize te napravio koncept obrane i ljudi optuženih u Haagu i Hrvatske od teze o zločinačkom pothvatu. Ne mogu sada reći što napraviti jer na stolu nemamo činjenice koje govore o suštini sukoba. U ovako delikatnoj situaciji za optuženike i Hrvatsku, nemam dovoljno elemenata za kvalitetan odgovor.
• Treba li Vlada i dalje plaćati odvjetničke timove generala?
- Da jer to nije samo obrana generala, nego i obrana Hrvatske pred svijetom.
• Opet hipotetska situacija: vi ste premijer i stiže presuda generalima koja kaže da su krivi i kojom se potvrđuje teza Tužiteljstva o zločinačkom pothvatu. Vaša reakcija?
- Hrvatska je potpisala sporazum o poštovanju Haaškog suda i sudska se presuda mora poštovati. Vlada će osmisliti strategiju za promjenu takve loše slike o Hrvatskoj.
• Trebaju li u udžbenicima povijesti biti informacije o zločinima na hrvatskoj strani?
- Svi zločini su isti, zločin nema stranu. Treba samo odrediti kakva će informacija i koliko opširna ići u osnovnoškolski udžbenik, a kakva u srednjoškolski ili fakultetski.
• Arbitrarni sud HGK donio je odluku u korist SN Holdinga i Dom Holdinga te proglasio pravovaljanim sporazum prema kojemu PIF-ovima pripadaju dionice Liburnia Hotela. Poznato je da se Vlada naknadno odrekla tog ugovora i obećala lokalnoj samoupravi 25 posto dionica. Što biste učinili da ste sada premijer?
Ta se priča vuče iz prošle vlade, a činjenica je da je nagodba koju je Sanaderova vlada sklopila s PIF-ovima pravno neoboriva. Ono što je bio loš potez HDZ-ove vlade jest to da se iz politički neugodne situacije, kada je pukla afera, pokušala izvući nudeći lokalnoj samoupravi 25 posto dionica. Poslije je to tražio i Hvar u privatizaciji Sunčanog Hvara. Logično je da će se sada lokalna uprava, udruge radnika i branitelja diljem Hrvatske pozivati na te presedane. Time je potpuno urušen ionako loš sustav privatizacije.
• Vi ne biste dali dionice lokalnoj samoupravi, radnicima i braniteljima?
- Još 2002. godine privatizacija je prestala biti svrha samoj sebi i treba je koristiti za gospodarski razvoj. Tko to nije shvatio, napravio je veliku pogrešku. To sam pokušavao objasniti i prošloj i ovoj vladi. Nužno je napraviti gospodarsku strategiju, odrediti strateške grane i analizirati što uopće treba privatizirati, na koji način i kada. Strateške grane trebaju biti, na primjer, energetski sektor, industrija hrane i aluminijska industrija. Tako privatizacija HEP-a ne bi dolazila u obzir dok Hrvatska ne dostigne standard od barem 15.000 dolara per capita.
• Vratimo se na političke teme. Biste li sa Slovencima potpisali sporazum kojim prepuštate Piranski zaljev?
- To je škakljivo pitanje. Moj je pristup pregovaranja potpuno drugačiji i to bih pitanje zaobišao ako mogu.
• Nećete moći zaobilaziti pitanja ako budete premijer.
- Nisam to niti mislio. Ovako, ja sam vratio Krško Hrvatskoj. Prije mene oko toga pitanja bio je rat politika Slovenije i Hrvatske. Kad sam uspio izdvojeno rješavati samo to jedno pitanje, vrlo je brzo došlo do sporazuma. Prodi je tada, kao predsjednik Europske komisije, upravo primjer NE Krško naveo kao dokaz da Hrvatska i Slovenija mogu rješavati probleme na miran i konstruktivan način. Dakle, u odnosima sa Slovenijom treba rješavati jedan po jedan problem, nema spasonosnog rješenja jednim udarcem. Naravno, hrvatske pozicije treba dobro tehnički, pravno i politički pripremiti, što dosad nije bio slučaj.
• Referendum za NATO: da ili ne?
- Da. Vlada treba odraditi prethodni posao i uvjeriti hrvatski narod u koristi pristupanja NATO-u, ali dok god narod ima drugačiji osjećaj, nekorektno je uvesti ga u NATO bez pitanja.
• Treba li i kada Hrvatska priznati Kosovo?
- Istodobno s Europskom Unijom i ostatkom međunarodne zajednice.
• Treba li dijaspora glasovati na izborima za Sabor i predsjednika?
- U budućnosti ne. No, treba odvagnuti kad je pravi trenutak da se to ukine. Hrvatska ima ustavnu obvezu brinuti o svojim građanima, dijaspora je mnogo uložila u stvaranje hrvatske države i ona treba sudjelovati u izgradnji i formiranju hrvatske države kao demokratske, pravne i stabilne. Kada Hrvatska dostigne tu razinu, prestaje potreba glasovanja dijaspore jer je cilj ostvaren. Mislim da se taj trenutak približava.
• Koje su Vaše komparativne prednosti u odnosu na Ivu Sanadera?
- Za razliku od njega, imam konzistentan program, jasnu viziju i razrađene procedure kako ju ostvariti.
• Račana se otpisivalo jer ne može Sanaderu i Čačiću parirati po energičnosti, elokvenciji ili izgledom. Kako Vi tu stojite?
- Pa ne baš puno bolje od Račana ako je riječ o tom pristupu. Birači će na izborima reći koga žele za premijera i u Vladu. Vidjet ćemo hoće li se baš voditi nečijim fizičkim izgledom i hoće li im biti presudno "tko jače viče". Ja u principu ne vičem, ne vrijeđam, ne napadam no čini mi se da sam u odnosu na Sanadera uporniji i seriozniji u pristupu.
• Kako biste surađivali s Čačićem?
- Dobro. Sjedili smo skupa u bivšoj Vladi ali i inače imamo isti biznis background koji podrazumijeva slične metode, terminologiju, pristup. Mi smo se razumjeli u dvije riječi.
|
Uporniji sam i ozbiljniji od Sanadera
|
Nataša Božić