U bolnici u Biogradu na drugom katu u sobi broj sedam već se nekoliko tjedana liječi Marija Miočev. Ona je teta generala Ante Gotovine. Uz nju je odrastao u Pakoštanima nakon smrti majke Ane, koja je poginula štiteći trogodišnjeg Antu, njegovog mlađeg brata Borisa i sestru Anicu od mine.
Teta Marija je s Antom Gotovinom živjela do njegove 16 godine kad se ukrcao na brod i po prvi put napustio Hrvatsku. Posljednji put ga je vidjela prije nego što je pobjegao. Danas se, kaže, razgovaraju telefonski.
- Moja se sestra Ana udala u Tkonu za Antina oca. Poginula je četvrtog ožujka 1959. godine. Gradili su tada trafostanicu, zbog čega su minirali oko njihove kuće na Pašmanu kako bi dobili kamen za gradnju. Ana je bila u kući, dojila je Anicu, koja je tada imala tek mjesec dana, a Ante i Bore igrali su se u dvorištu. Ante mi je kasnije ispričao što se točno dogodilo. Ona nije čula kad su prvi put viknuli mina, a drugi put kad je to čula, izletila je iz kuće u dvorište gdje su se igrali Ante i Boris. Uhvatila je Antu i stavila ga podase, a Boru je primila na grudi. Štiteći njih, kamen ju je pogodio i rasjekao joj glavu. U zadarskoj bolnici borila za život 19 sati - govori 75-godišnja Marija Miočev.
S nestrpljenjem i nervozom, govori, čeka početak suđenja Gotovini, koje počinje za nešto manje od dva mjeseca. Iako se nakon njegova uhićenja u Hrvatskoj slegla prašina, u Pakoštanima se njegovo ime često spominje, a jumbo plakat s Gotovinom stoji u centru grada na oglasnom panou. Za razgovor na temu da Gotovina možda i nije heroj, u Pakoštanima nema mjesta.
U malom mjestu u Dalmaciji primile su nas Antine tetke, sestre njegove majke, Marija Miočev i Danica Mandić, njegov bratić Milan Miočev te Mara Bakija, rodica koja je dojila Antinu sestru nakon smrti njegove majke Ane. S nama su pristali podijeliti sjećanja na djetinjstvo Ante Gotovine. Njihove priče razilaze se u nekim detaljima, ali dobro opisuju okolnosti u kojima je Gotovina odrastao.
Teta Marija bila je jedina od šest sestara u obitelji Miočev koja se nikada nije udala, pa je ostala živjeti s roditeljima Šimom i Milkom Miočev u kući u ulici Blajburških žrtava 4 u Pakoštanima. U toj žutoj i danas zapuštenoj kućici Marija još uvijek živi.
U tu se kućicu tada uselilo troje mališana, trogodišnji Ante, jednogodišnji Boris i Anica.
- Gledaj ih... To sam ja odgojila - govori Marija Miočev dok ponosno pokazuje požutjelu fotografiju Ante, Bore i Anice dok su bili djeca.
Drži je na ormariću uz uzglavlje bolničkog kreveta zajedno s krunicom. Plaće dok se prisjeća tih dana.
- Njihov otac je tada otišao u Zagreb, trbuhom za kruhom, a moji roditelji i ja smo bili uz Antu dok se školovao. On je bio najbolji učenik, imao je sve petice. Boli me kad danas negdje čujem da je neobrazovan jer to nije točno. Ante nikad nije bio mangupski tip dječaka. Bio je dobro dijete. Cvit ne bi ukrao. Bore je bio drugačiji, on bi voćku uzeo, ali Ante ne. Takav netko ne postoji, a vidite što je doživio. U Zadru je nakon što je završio za električara-tehničara počeo tražiti posao, ali nisu mu ga dali - priča. Dodaje da se ona nakon što je u vojsci radila kao kuharica zaposlila u švicarskom klubu također kao kuharica.
- Ante mi je rekao, ako dođe neki Talijan ili Francuz, da ga pitam za posao. Jedan je Francuz baš tražio četiri mladića za brod. Tri mjeseca je Ante proveo na brodu. Iskrcao se kasnije u Francuskoj gdje je doslovno ostao na ulici, bez posla. I dok je sjedio u jednom restoranu u Nici, pričao mi je to kasnije, utučen jer je dobio poziv za vojsku u Jugoslaviji, prišao mu je Ante Roso. Pitao ga je: 'Mladiću, što stojiš tako tužan i sam?'
Ante mu je odgovorio: 'Nemam posla, a dobio sam poziv za vojsku.' Roso mu je tada ponudio da pođe s njim. Ante se pridružio Legiji stranaca i kroz godinu dana postao je pukovnik - govori Marija Miočev.
Dodaje da svaki dan plaće i moli za njega, a posljednji put ga je vidjela prije nego što je otišao u bijeg.
- Rekao mi je tada da je jadna njegova sudbina. Posjetila bih ga u Haagu, ali je rekao da ne dolazimo jer bi mu pozlilo kad bi nas vidio. Čujemo se telefonom, ali ne pričamo puno. Svugdje ga prate stražari - priča Marija i dodaje da često vidi njegovu suprugu Dunju i sina Antu. Dunju opisuje kao dobru ženu.
Na pitanje je li Antu kao dječaka također pratila reputacija omiljenog među ženama kao danas, odgovara da nije.
- Bio je tada premiran. Znam da je imao ženu u Americi i dijete koje sada ima oko 23 godine. Mislim da su ga one i tražile. Znam i Vesnu Karuzu, dolazi svako ljeto u Pakoštane, pa dođe i za Uskrs i Božić, uvijek mi se javi - kaže Marija Miočev. Na tetu Mariju Ante fizički jako nalikuje.
- Imamo isto lice i oči, i ne volimo nepravdu. Jako smo slični - tvrdi Marija i dodaje da joj je danas, dok je Ante u zatvoru, podjednako teško kao i onda kad nije znala gdje je.
- Da znaš koliko sam svića žigala za njega, ali su se gasile. Govorili su da su ga bacili u more, da nije živ, došli su i dokumenti, pa sam svećenike pitala što da činim. Rekli su mi da ne žigam svijeću jer ako neće da gori, znači da je živ. Savjetovali su mi da molim Boga. Ante ima dušu, ali nemoj mu lagat. Čuvaj ga se ako mu lažeš. Teško mi je jer znam da nije zločinac - priča Marija Miočev koju ostali članovi obitelji s kojima smo razgovarali opisuju kao "težak karakter".
S njom je posebno nezadovoljna sestra Danica i njezin suprug Ante Mandić. Žive u kući do njezine u vrlo lošim uvjetima. Vlaga im je potpuno probila zidove, a krov im prokišnjava na sve strane, pa je Danica na nekoliko mjesta po kući postavila posude u koje voda kapa dok razgovaramo. Oni, kao i drugi članovi Gotovinine obitelji, na zidu imaju veliku fotografiju Ante u generalskoj odori.
- Ante je bio mali, imao je tri godine, kad je izgubio majku, Bore još manji, a Anici je bilo misec dana. Ta je tragedija ostavila dubok trag na Anti. Kad je došao braniti svoju domovinu i kad je prvi put, nakon dugo godina, došao u Pakoštane, prvo je otišao na groblje vidjeti svoju majku koja mu je spasila život - prisjetila se Danica Mandić, koja se također rasplakala prisjećajući se svog nećaka. Tvrdi da su se od tada za mališane brinuli njezini roditelji.
- Baba Milka i Šime najviše su se tada trudili oko Ante, Bore i Anice. Moja majka je perušinu gorila da ugrije kamilicu za Anicu, a žene su iz sela dolazile davati sisu djetetu jer je imalo samo misec dana. Baba Milka bila je jako vezana uz Antu. Kad joj je, nakon što je otišao, poslao razglednicu, danima je trčala po selu i ljubila tu razglednicu. Kasnije ju je nosila u majici na prsima sve dok nije umrla. Ante je bio jako dobro dijete. Sve je volio raditi i pomagati.
Sjećam se da mu je moj otac uvijek govorio: 'Ante moj, ući, unaprijed ući...', vazda mu je to govorio. Strog je bio, a bili su sirotinja pa je Ante samo čekao priliku da ode u svijet - prisjetila se Danica. Priča kako se tada ukrcao na brod i ubrzo iskrcao u Francuskoj.
- Tako je sreo Antu Rosu, koji ga je uzeo kao svoje dijete. Vidi sreće njegove i Božje. Roso je već bio u Legiji stranaca pa je Ante pošao s njim i onda su kasnije njih dvojica došli braniti Hrvatsku, a danas naš Ante sjedi u zatvoru. Mi svaku večer molimo krunicu za njega, da mu Bog da dobre advokate. On je nevin poslan u Haag - smatra Danica Mandić. Da je Ante Gotovina nevin, drži i njegov bratić Milan Miočev koji sa suprugom živi u kući pokraj Marije i Danice.
- Ante je kao mali bio iznimno dobro dijete. Sjećam se da smo često tukli jaja sa šećerom. On stvarno nije zaslužio sve to, pa nije on kriv što su huligani išli poslije njega: palili i uništavali - tvrdi njegov bratić Milan Miočev.
Tijekom posjeta Pakoštanima pokucali smo i na vrata Gotovinina oca Milana i pomajke Milke, ali nisu bili raspoloženi za razgovor. Vrata je otvorila pomajka Milka koja nas je zamolila da ih ostavimo na miru jer je Milan srčani bolesnik. Ni supruga Antina brata, Borisa Gotovine, nije željela s nama razgovarati.
Rekla je samo da Borisa nema i da je na putu. Odbila nas je primiti i Antina mlađa sestra, Ana Živković, o kojoj se dosad vrlo malo pisalo i koja živi u Zadru. Ona se posvetila, kaže, molitvi za svog brata, a javno će govoriti kad Ante izađe iz zatvora.
Je li Gotovina kriv ili nije, dokazivat će se na sudu u Haagu, ali nesporna je činjenica da je Gotovinina priča jedna od onih u kojoj filmski ili književni potencijal prepoznaju brojni pisci, redatelji, scenaristi... Tako Amerikanac hrvatskog porijekla, Jack Baric, trenutačno s budžetom od pola milijuna američkih dolara snima dokumentarni film o Gotovini. Uz brojne javnosti već poznate ličnosti kompetentne za razgovor na tu temu, u filmu će se pojaviti Gotovinina rođakinja Marija Bakija.
- Ispričala sam pred kamerama kako je Ante živio, kako je jadan bio, kako mu je majka poginula i ostavila tri sirota djeteta, kako je otac poslije oženio njihovu tetu Milku, ženinu sestru, i dobio još dva sina. I što će Ante više tu, pa je otišao trbuhom za kruhom. Pošao je, a da to nitko nije znao. Svi su ga tražili. Ni baba Milka ni dida Šime nisu znali gdje je - prisjetila se Marija Bakija.
Predsjednika Stipu Mesića ne poštuje, a za Franju Tuđman tvrdi da bi spasio generale da je ostao živ. - Tuđman bi štitio generale, ne bi ih dao u klaonicu - kaže.
Rođakinja Marija Bakija je nakon smrti Antine majke, Ane Gotovine, dojila njegovu sestru Anicu.
- Moj sin se isto tada rodio pa sam nekoliko mjeseci dojila Anicu, sve dok nije počela jesti normalniju hranu - govori Bakija. Prisjetila se kako je Ante bio dobar i miran dječak.
- Uvijek je stajao u kutu. Bio je miran i stiješnjen. Nikada za njega nisam mislila da će postati general. Nisam znala da je tako hrabar, ali sad znam da je junak. Ante je anđeo - smatra Marija Bakija. Prisjetila se da je kao mali Ante često dolazio kod nje gledati televiziju jer je jedina u selu tada imala televizor.
- Skupilo bi se njih puno kod nas u kući. Sjedili bi u kuhinji na podu, a ja bih im pekla ove 'picipaje' (uštipke) i gledali bi što bi bilo na programu. Bilo je to u doba krepane Juge, kad su se prikazivale srpske serije, gledali su Ljubišu Samardžića i ostale - priča i dodaje da svaki imendan, Božić i Uskrs u Haag pošalje čestitku.
Osim brata Borisa i sestre Anice, Ante Gotovina ima još dva brata, Šimu i Branimira Gotovinu. To su djeca iz drugog braka njegova oca Milana, sa sestrom njegove preminule majke, Milkom.
U Pakoštanima živi Boris Gotovina, kojeg nismo zatekli kod kuće, koja se ističe po intenzivnoj roza boji, a smještena je odmah uz plažu, i u kojoj se, sudeći prema natpisu na njoj, iznajmljuju apartmani.
I polubrat Branimir Gotovina živi u Pakoštanima, dok drugi polubrat Šime Gotovina navodno živi u Njemačkoj. Sestra Anica s obitelji živi u Zadru, ima troje djece i udata je za Dragana Živkovića, kapetana duge plovidbe. Kuća Ante Gotovine djeluje pomalo jezivo. Velebno zdanje smješteno u osamljenom dijelu Pakoštana izvana izgleda potpuno prazno i napušteno iako potpuno uređeno. Dunja Zloić Gotovina, tvrde mještani, tamo boravi za dolazaka u Dalmaciju.
Vanja Nezirović
Teta Marija je s Antom Gotovinom živjela do njegove 16 godine kad se ukrcao na brod i po prvi put napustio Hrvatsku. Posljednji put ga je vidjela prije nego što je pobjegao. Danas se, kaže, razgovaraju telefonski.
- Moja se sestra Ana udala u Tkonu za Antina oca. Poginula je četvrtog ožujka 1959. godine. Gradili su tada trafostanicu, zbog čega su minirali oko njihove kuće na Pašmanu kako bi dobili kamen za gradnju. Ana je bila u kući, dojila je Anicu, koja je tada imala tek mjesec dana, a Ante i Bore igrali su se u dvorištu. Ante mi je kasnije ispričao što se točno dogodilo. Ona nije čula kad su prvi put viknuli mina, a drugi put kad je to čula, izletila je iz kuće u dvorište gdje su se igrali Ante i Boris. Uhvatila je Antu i stavila ga podase, a Boru je primila na grudi. Štiteći njih, kamen ju je pogodio i rasjekao joj glavu. U zadarskoj bolnici borila za život 19 sati - govori 75-godišnja Marija Miočev.
S nestrpljenjem i nervozom, govori, čeka početak suđenja Gotovini, koje počinje za nešto manje od dva mjeseca. Iako se nakon njegova uhićenja u Hrvatskoj slegla prašina, u Pakoštanima se njegovo ime često spominje, a jumbo plakat s Gotovinom stoji u centru grada na oglasnom panou. Za razgovor na temu da Gotovina možda i nije heroj, u Pakoštanima nema mjesta.
U malom mjestu u Dalmaciji primile su nas Antine tetke, sestre njegove majke, Marija Miočev i Danica Mandić, njegov bratić Milan Miočev te Mara Bakija, rodica koja je dojila Antinu sestru nakon smrti njegove majke Ane. S nama su pristali podijeliti sjećanja na djetinjstvo Ante Gotovine. Njihove priče razilaze se u nekim detaljima, ali dobro opisuju okolnosti u kojima je Gotovina odrastao.
|
|
|
Majka Ana
|
Tetka Marija Miočev
|
Teta Marija bila je jedina od šest sestara u obitelji Miočev koja se nikada nije udala, pa je ostala živjeti s roditeljima Šimom i Milkom Miočev u kući u ulici Blajburških žrtava 4 u Pakoštanima. U toj žutoj i danas zapuštenoj kućici Marija još uvijek živi.
U tu se kućicu tada uselilo troje mališana, trogodišnji Ante, jednogodišnji Boris i Anica.
- Gledaj ih... To sam ja odgojila - govori Marija Miočev dok ponosno pokazuje požutjelu fotografiju Ante, Bore i Anice dok su bili djeca.
Drži je na ormariću uz uzglavlje bolničkog kreveta zajedno s krunicom. Plaće dok se prisjeća tih dana.
- Njihov otac je tada otišao u Zagreb, trbuhom za kruhom, a moji roditelji i ja smo bili uz Antu dok se školovao. On je bio najbolji učenik, imao je sve petice. Boli me kad danas negdje čujem da je neobrazovan jer to nije točno. Ante nikad nije bio mangupski tip dječaka. Bio je dobro dijete. Cvit ne bi ukrao. Bore je bio drugačiji, on bi voćku uzeo, ali Ante ne. Takav netko ne postoji, a vidite što je doživio. U Zadru je nakon što je završio za električara-tehničara počeo tražiti posao, ali nisu mu ga dali - priča. Dodaje da se ona nakon što je u vojsci radila kao kuharica zaposlila u švicarskom klubu također kao kuharica.
- Ante mi je rekao, ako dođe neki Talijan ili Francuz, da ga pitam za posao. Jedan je Francuz baš tražio četiri mladića za brod. Tri mjeseca je Ante proveo na brodu. Iskrcao se kasnije u Francuskoj gdje je doslovno ostao na ulici, bez posla. I dok je sjedio u jednom restoranu u Nici, pričao mi je to kasnije, utučen jer je dobio poziv za vojsku u Jugoslaviji, prišao mu je Ante Roso. Pitao ga je: 'Mladiću, što stojiš tako tužan i sam?'
|
|
|
Teta Danica
|
Dojilje Marija
|
Ante mu je odgovorio: 'Nemam posla, a dobio sam poziv za vojsku.' Roso mu je tada ponudio da pođe s njim. Ante se pridružio Legiji stranaca i kroz godinu dana postao je pukovnik - govori Marija Miočev.
Dodaje da svaki dan plaće i moli za njega, a posljednji put ga je vidjela prije nego što je otišao u bijeg.
- Rekao mi je tada da je jadna njegova sudbina. Posjetila bih ga u Haagu, ali je rekao da ne dolazimo jer bi mu pozlilo kad bi nas vidio. Čujemo se telefonom, ali ne pričamo puno. Svugdje ga prate stražari - priča Marija i dodaje da često vidi njegovu suprugu Dunju i sina Antu. Dunju opisuje kao dobru ženu.
Na pitanje je li Antu kao dječaka također pratila reputacija omiljenog među ženama kao danas, odgovara da nije.
- Bio je tada premiran. Znam da je imao ženu u Americi i dijete koje sada ima oko 23 godine. Mislim da su ga one i tražile. Znam i Vesnu Karuzu, dolazi svako ljeto u Pakoštane, pa dođe i za Uskrs i Božić, uvijek mi se javi - kaže Marija Miočev. Na tetu Mariju Ante fizički jako nalikuje.
- Imamo isto lice i oči, i ne volimo nepravdu. Jako smo slični - tvrdi Marija i dodaje da joj je danas, dok je Ante u zatvoru, podjednako teško kao i onda kad nije znala gdje je.
- Da znaš koliko sam svića žigala za njega, ali su se gasile. Govorili su da su ga bacili u more, da nije živ, došli su i dokumenti, pa sam svećenike pitala što da činim. Rekli su mi da ne žigam svijeću jer ako neće da gori, znači da je živ. Savjetovali su mi da molim Boga. Ante ima dušu, ali nemoj mu lagat. Čuvaj ga se ako mu lažeš. Teško mi je jer znam da nije zločinac - priča Marija Miočev koju ostali članovi obitelji s kojima smo razgovarali opisuju kao "težak karakter".
S njom je posebno nezadovoljna sestra Danica i njezin suprug Ante Mandić. Žive u kući do njezine u vrlo lošim uvjetima. Vlaga im je potpuno probila zidove, a krov im prokišnjava na sve strane, pa je Danica na nekoliko mjesta po kući postavila posude u koje voda kapa dok razgovaramo. Oni, kao i drugi članovi Gotovinine obitelji, na zidu imaju veliku fotografiju Ante u generalskoj odori.
- Ante je bio mali, imao je tri godine, kad je izgubio majku, Bore još manji, a Anici je bilo misec dana. Ta je tragedija ostavila dubok trag na Anti. Kad je došao braniti svoju domovinu i kad je prvi put, nakon dugo godina, došao u Pakoštane, prvo je otišao na groblje vidjeti svoju majku koja mu je spasila život - prisjetila se Danica Mandić, koja se također rasplakala prisjećajući se svog nećaka. Tvrdi da su se od tada za mališane brinuli njezini roditelji.
- Baba Milka i Šime najviše su se tada trudili oko Ante, Bore i Anice. Moja majka je perušinu gorila da ugrije kamilicu za Anicu, a žene su iz sela dolazile davati sisu djetetu jer je imalo samo misec dana. Baba Milka bila je jako vezana uz Antu. Kad joj je, nakon što je otišao, poslao razglednicu, danima je trčala po selu i ljubila tu razglednicu. Kasnije ju je nosila u majici na prsima sve dok nije umrla. Ante je bio jako dobro dijete. Sve je volio raditi i pomagati.
Sjećam se da mu je moj otac uvijek govorio: 'Ante moj, ući, unaprijed ući...', vazda mu je to govorio. Strog je bio, a bili su sirotinja pa je Ante samo čekao priliku da ode u svijet - prisjetila se Danica. Priča kako se tada ukrcao na brod i ubrzo iskrcao u Francuskoj.
- Tako je sreo Antu Rosu, koji ga je uzeo kao svoje dijete. Vidi sreće njegove i Božje. Roso je već bio u Legiji stranaca pa je Ante pošao s njim i onda su kasnije njih dvojica došli braniti Hrvatsku, a danas naš Ante sjedi u zatvoru. Mi svaku večer molimo krunicu za njega, da mu Bog da dobre advokate. On je nevin poslan u Haag - smatra Danica Mandić. Da je Ante Gotovina nevin, drži i njegov bratić Milan Miočev koji sa suprugom živi u kući pokraj Marije i Danice.
- Ante je kao mali bio iznimno dobro dijete. Sjećam se da smo često tukli jaja sa šećerom. On stvarno nije zaslužio sve to, pa nije on kriv što su huligani išli poslije njega: palili i uništavali - tvrdi njegov bratić Milan Miočev.
Tijekom posjeta Pakoštanima pokucali smo i na vrata Gotovinina oca Milana i pomajke Milke, ali nisu bili raspoloženi za razgovor. Vrata je otvorila pomajka Milka koja nas je zamolila da ih ostavimo na miru jer je Milan srčani bolesnik. Ni supruga Antina brata, Borisa Gotovine, nije željela s nama razgovarati.
Rekla je samo da Borisa nema i da je na putu. Odbila nas je primiti i Antina mlađa sestra, Ana Živković, o kojoj se dosad vrlo malo pisalo i koja živi u Zadru. Ona se posvetila, kaže, molitvi za svog brata, a javno će govoriti kad Ante izađe iz zatvora.
Je li Gotovina kriv ili nije, dokazivat će se na sudu u Haagu, ali nesporna je činjenica da je Gotovinina priča jedna od onih u kojoj filmski ili književni potencijal prepoznaju brojni pisci, redatelji, scenaristi... Tako Amerikanac hrvatskog porijekla, Jack Baric, trenutačno s budžetom od pola milijuna američkih dolara snima dokumentarni film o Gotovini. Uz brojne javnosti već poznate ličnosti kompetentne za razgovor na tu temu, u filmu će se pojaviti Gotovinina rođakinja Marija Bakija.
- Ispričala sam pred kamerama kako je Ante živio, kako je jadan bio, kako mu je majka poginula i ostavila tri sirota djeteta, kako je otac poslije oženio njihovu tetu Milku, ženinu sestru, i dobio još dva sina. I što će Ante više tu, pa je otišao trbuhom za kruhom. Pošao je, a da to nitko nije znao. Svi su ga tražili. Ni baba Milka ni dida Šime nisu znali gdje je - prisjetila se Marija Bakija.
Predsjednika Stipu Mesića ne poštuje, a za Franju Tuđman tvrdi da bi spasio generale da je ostao živ. - Tuđman bi štitio generale, ne bi ih dao u klaonicu - kaže.
Rođakinja Marija Bakija je nakon smrti Antine majke, Ane Gotovine, dojila njegovu sestru Anicu.
- Moj sin se isto tada rodio pa sam nekoliko mjeseci dojila Anicu, sve dok nije počela jesti normalniju hranu - govori Bakija. Prisjetila se kako je Ante bio dobar i miran dječak.
- Uvijek je stajao u kutu. Bio je miran i stiješnjen. Nikada za njega nisam mislila da će postati general. Nisam znala da je tako hrabar, ali sad znam da je junak. Ante je anđeo - smatra Marija Bakija. Prisjetila se da je kao mali Ante često dolazio kod nje gledati televiziju jer je jedina u selu tada imala televizor.
- Skupilo bi se njih puno kod nas u kući. Sjedili bi u kuhinji na podu, a ja bih im pekla ove 'picipaje' (uštipke) i gledali bi što bi bilo na programu. Bilo je to u doba krepane Juge, kad su se prikazivale srpske serije, gledali su Ljubišu Samardžića i ostale - priča i dodaje da svaki imendan, Božić i Uskrs u Haag pošalje čestitku.
|
Dojilja Marija: Nisam znala da je tako hrabar, Ante je anđeo
|
Osim brata Borisa i sestre Anice, Ante Gotovina ima još dva brata, Šimu i Branimira Gotovinu. To su djeca iz drugog braka njegova oca Milana, sa sestrom njegove preminule majke, Milkom.
U Pakoštanima živi Boris Gotovina, kojeg nismo zatekli kod kuće, koja se ističe po intenzivnoj roza boji, a smještena je odmah uz plažu, i u kojoj se, sudeći prema natpisu na njoj, iznajmljuju apartmani.
I polubrat Branimir Gotovina živi u Pakoštanima, dok drugi polubrat Šime Gotovina navodno živi u Njemačkoj. Sestra Anica s obitelji živi u Zadru, ima troje djece i udata je za Dragana Živkovića, kapetana duge plovidbe. Kuća Ante Gotovine djeluje pomalo jezivo. Velebno zdanje smješteno u osamljenom dijelu Pakoštana izvana izgleda potpuno prazno i napušteno iako potpuno uređeno. Dunja Zloić Gotovina, tvrde mještani, tamo boravi za dolazaka u Dalmaciju.
|
Prazna nova obiteljska kuća
|
Vanja Nezirović