Mamić me je želio uništiti kao igrača

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 19.05.2008. u 21:30

Dvije je godine šutio po vlastitom zavjetu. Osobnu “omertu” proglasio je nakon Svjetskog prvenstva u Njemačkoj, kratko objavio da za hrvatske medije više ne govori, da ne daje čak ni izjave. Nije želio objašnjavati razloge, iako nije bilo teško zaključiti da je pogođen, možda i ogorčen zbog svih onih priča o tome kako je mjesto u nacionalnoj momčadi dobio zato što sastav određuje tata. Mnogi su vjerovali da će ga ljutnja proći i da će, čim se lopta zakotrlja, Niko Kranjčar opet biti onaj stari uljudni dečko koji govori odmjereno, pristojno. No, nagovaranja su udarala kao u kameni zid. “Kad odlučim nešto reći, prvi ćete dobiti priliku”, obećao mi je.

Trebalo mi je vrijeme šutnje
U međuvremenu su Kranjčarovi razapinjani i otac Zlatko ostao je bez najavljivanog novog ugovora u HNS-u. Nije htio pognuti glavu i priznati “ja sam pogriješio” kao što su to u Rusanovoj tražili od njega. A Niko je još više stisnuo zube i vratio se u svoj drugi najdraži klub, u Hajduk. Zatim je prešao u Portsmouth, promijenio ligu i ambijent, ali je i dalje preskakao hrvatske medije, čak i na reprezentativnim pripremama i utakmicama. Uoči prijateljske utakmice s Nizozemskom u Splitu rekao mi je da će biti spreman za razgovor kad završi sezona u Engleskoj. I evo, nakon najbolje sezone Portsmoutha i osvajanja FA Cupa, nakon velikog karusela kroz kordon od 250.000 ljudi koji su došli pozdraviti osvajače dok su u otvorenom autobusu satima kružili gradom, našli smo se u salonu hotela Marriot u Portsmouthu.

- Spreman sam za razgovor - jednostavno je rekao Niko.

• Zašto toliko uporna i duga šutnja?

- Jednostavno sam tako odlučio, u jednom se trenutku prelomio. Bio sam pogođen svakodnevnim negativnim pisanjem o meni i ocu, tim pričama o nepotizmu. Za sve što nije bilo kako se na SP-u očekivalo, krivci su bili Kranjčari. Nisam odgojen tako da uzvraćam udarce pa sam odlučio da je najbolje šutjeti, pustiti neka piše što god tko hoće, a moje je da igram. Bilo je teško i bolno trpjeti kako se razapinje i mog oca i mene. Osim toga, i dalje sam bio medijska igračka, nije bilo kluba u koji me nisu prodavali, pa onda brzo objavljivali da mi je transfer propao, a sve je bilo bez osnove. Vrijeme šutnje mi je, sad kad se osvrnem, baš trebalo da očistim glavu i sve prebolim.

• Mislite li da je sve počelo prije, vašim sukobom u Dinamu, pa senzacijom kad ste kao Dinamov kapetan otišli u suparnički tabor, Hajduk? Možda bi svaki drugi prelazak bio shvaćen i razumljiv nakon sukoba s Mamićem, ali u Hajduk? To je, naravno i obrnuto, kod nas neoprostivo?

- Jasno mi je da je to bila senzacija, ali moja je savjest čista. Ja nisam ni iz kakvog revolta ili interesa otišao iz Maksimira na Poljud, nego sam de facto otjeran iz Dinama. Ali, dinamovac sam uvijek bio, ostat ću do kraja života i nitko mi to ne može oduzeti. Znam da mi dio Dinamovih navijača to nikad neće oprostiti i ne žele prihvatiti činjenicu da nisam otišao svojom voljom, ali što mogu? S tim se mora živjeti.

• U Splitu ste dočekani kao kralj i još nije nestao onaj grafit ‘Nikograd’.

- Split me je primio fantastično. Onakav doček i prijem za dojučerašnjeg kapetana Dinama... To je bilo kao najljepši san. Splitu i Hajduku uvijek ću biti zahvalan, i to razdoblje pamtit ću cijeli život. Tamo sam dobio podršku, ljubav i sigurnost.

• Vjerojatno nije bilo lako odlučiti o odlasku u Split?

- Nije bilo ni teško jer kad su me ostavili u Zagrebu, a svi su ostali otišli na pripreme, bilo mi je jasno da mogu nestati kao nogometaš, da je zapravo cilj uništiti me. Platio sam ja jer kao kapetan momčadi nisam dao da se pljuje po igračima nakon što smo izgubili prvenstvo u Zadru, nisam pristao da nas se zove ‘pič......’, a kad se pobjeđuje, da su oni ‘gore’ najzaslužniji. Onda je došao onaj Mamićev prijedlog da nam se svima smanje ugovori. U redu, rekao sam, smanjite mi ugovor, ali i odštetu kada budem odlazio. I tada je eksplodirao, počeo pravi obračun sa mnom. Morao sam otići, a mogao sam samo u Rusiju, gdje je još bio otvoren prijelaz, ili u Hajduk. Kad sam dobio signal da me Split želi, u sekundi sam odlučio.

• Plaćali ste to uvredama, transparentima ‘debela svinja’, ružnim skandiranjima, čak i svinjom odjevenom u vaš dres. Rugalice su pjevali čak i vaši dojučerašnji suigrači?

- Mislite na Ćorluku? U općem slavlju svi mogu zapjevati i ono što zapravo ne žele. Tako sam i ja to shvatio, a on me poslije nazvao, ispričao se i nema tu ničega. Mi smo prijatelji, u reprezentaciji smo zajedno, družimo se. U svemu tome što se događalo, a događalo se i ružno, ja zapravo nikome nisam ništa uzeo za zlo.

Komunikacija s Mamićem
• Zaobiđete li danas Zdravka Mamića kad ‘naletite’ na njega?

- Pozdravim ga i javim se kad ga sretnem u avionu, na aerodromu. Mlađi sam i odgojen tako da prvi pozdravim. Znam što je sve govorio, izjavljivao ružno o obitelji Kranjčar, pa i ono ‘da nas sve nabije...’, ali to je njegov stil, a ja imam svoj način života i odgoja. To mi je ljeto bilo strašno teško, ali sve je ipak ispalo dobro. U najjačoj sam ligi svijeta, osvojili smo najcjenjeniji engleski trofej, pred nama je Europsko prvenstvo. To su velika zadovoljstva jer Portsmouth nije klub s vrha, ali osvojio je tako važan trofej, a jedan Arsenal tri godine ništa! Hrvatska je na Euru, a nema Engleske - zemlje koja ima najjače klubove, najbolje uvjete i nudi najveći novac. I u toj zemlji četiri hrvatska igrača igraju u Premier ligi.

Niko kaže da je osobno veoma sretan. Iza njega je veliki trofej u drugoj godini na Otoku, Harry Redknapp je složio dobru momčad, imaju i većih ambicija, moraju preskočiti samo jednu prepreku da uđu u Ligu Uefe. Kad se vrati s Eura, dobit će kuću, voli svoju Simonu, vozi Range Rover, ima dogovoren razgovor o novom poboljšanju uvjeta...

- Kad se osvrnem, osvrnem se s ponosom. Osvojio sam prvenstvo s Dinamom i Hajdukom, sad i FA Cup kao jedini Hrvat u 127-godišnjoj povijesti tog natjecanja, a tek su mi 24 godine - zaključio je Niko Kranjčar.

• Što naša reprezentacija, koja na posljednja tri velika natjecanja nije otišla dalje od prvog kruga, može na Euru 2008.?

- Možemo čak i do kraja. Imamo kvalitetu čak i za takvu senzaciju. Najbitnija je prva utakmica. Da, znam, svi kažu da je Austrija autsajder, ali Austrija je domaćin i imat će strašan motiv, zanos, atmosferu. Dobijemo li tu utakmicu, onda imamo sve pred sobom. Iskreno rečeno, ne vidim tko nas u grupi više može pobijediti. Čak ni Nijemci. Strašno će nam nedostajati Eduardo. On je igrač koji je paklen u kaznenom prostoru, daje lake golove i najviše nas je u ovim kvalifikacijama zadužio. Kao i Srnaprije. Još iz juniorskih dana znam kakav je Eduardo igrač. Uvijek je bio kvaliteta više. Uostalom, i u Arsenalu je zabijao te postao standardan kod Wengera, a to je dokaz kvalitete.

Niko je u Austriji kao kod kuće. Ondje je živio devet godina, išao u školu, ali uvijek napomene kako se često krivo piše da je rođen u Beču.

- Ne, ja sam se rodio u Zagrebu - naglašava Niko.
U skupini nas nitko ne može pobijediti

- Tijekom SP-a u Njemačkoj govorili su i pisali da igram jer mi je tata izbornik i stalno je iznad mene visjela nekakva sumnja. Sad mi otac nije izbornik, a kod Bilićaigram standardno i bolje nego onda. Zaboravilo se da smo kvalifikacije za SP prošli bez poraza, da smo odlično igrali protiv Brazila i tek nesrećom izgubili. I još jedan detalj: ključna utakmica na kraju bila je s Australijom i trebala nam je pobjeda, zar ne? Ja sam izišao iz igre kod 2-1 za nas, a ušao je Modrić!
Kod Bilića igram bolje nego s tatom

• Kao igrač s dvije godine iskustva na Otoku, kako predviđate uklapanje Luke Modrića?

- Luka je izvanredan igrač i uopće ne sumnjam da će se lako prilagoditi. On zna i može. Luka je igrač koji se svugdje dokazao i sam izborio. Prošao je naporan put, bio na posudbi u Zrinjskom gdje je igrao sjajno, ali ni to nije bilo dovoljno da ostane u Dinamu pa je otišao u Zaprešić. Sjećate se, tada je Inter bio najveća prijetnja Hajduku za naslov. Konačno je dobio šansu u Dinamu i vidite gdje je stigao. Jednako je tako i u reprezentaciji. Znam kako on igra i razmišlja, za njega neće biti problema, a naruku mu sigurno ide i to što mu je trener u klubu Španjolac jer je to bolje nego da mu je prvi trener Englez.
Modrić će se lako prilagoditi


Nikica Vukašin

Izdvajamo