More koje umire

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 10.12.2006. u 21:28

SPLIT -  Usporedo s alarmantnim upozorenjima svjetskih eksperata da su populacije morskih organizama zbog prelova drastično prorijeđene, tim znanstvenika Instituta za oceanografiju i ribarstvo (IOR) iz Splita dovršava "Crvenu knjigu morskih riba Hrvatske" u kojoj će biti obrađena 121 vrsta, od kritično ugroženih do nedovoljno poznatih.

Nedavno je u časopisu Science skupina znanstvenika predvođena Kanađaninom dr. Borisom Wormom predstavila rezultate višegodišnjih istraživanja temeljenih na povijesnim zapisima, eksperimentima i podacima od 1950. do 2003. godine za 64 morska ekosustava iz kojih se crpi više od 80 posto ribolovnog fonda u svijetu. Prema njihovim saznanjima, u tom razdoblju uništeno je 65 posto promatrane riblje populuacije, te su upozorili da će do 2048. godine, ako se ne zaustavi prekomjerni ribolov i zagađenja, doći do nestanka ribe u svjetskim morima.

Slično tome splitski ihtiolozi s IOR-a godinama upozoravaju kako se populacije mnogih vrsta već desetljećima i u Jadranu nesmiljeno smanjuju. Osim toga, tvrde da zbog primjerice izlova ne dospijevaju dovoljno poživjeti kako bi i približno narasli do svoje nekadašnje veličine, te da mjera zaštite od prekomjernog ribolova kronično nedostaje.

Do sada su pet ribljih vrsta izdvojili u kategoriju kritično ugroženih u Jadranu, kojima je prema podacima iz 60-godišnjih istraživanja gustoća populacije smanjena za 80 posto, a riječ je o po dvije vrste morskih pasa i jesetri, te hami. U kategoriju ugroženih znanstvenici iz Laboratorija za ihtiologiju i priobalni ribolov te Laboratorija za ribarstvenu biologiju, gospodarenje pridnenim i pelagičnim naseljima upisali su 11 vrsta. Tim je ribama, tvrde, gustoća populacije smanjena za 50 posto, a uočava se, kao i kod kritično ugroženih, neprestano smanjivanje njihove brojnosti.

- Činjenica je da su brojne vrste postale gotovo rijetke, dužina ulovljenih primjeraka sve je manja, i na nekim se područjima gotovo više ne mogu uloviti. To se posebice odnosi na kanalska područja na srednjem Jadranu, kao što su brački, viški i korčulanski akvatoriji koji znaju biti gotovo opustošeni za vrijeme ribolovnih sezona. Popisali smo 121 vrstu, među kojima je velik broj onih koje zahtijevaju drastične  mjere zaštite jer populacija im je više nego prepolovljena. U naš popis uvrštene su i nedovoljno poznate vrste, koje su se poodavno i samo povremeno pronalazile u Jadranu, a nepoznati su nam njihovi životni ciklusi, rasprostranjenost i staništa - istaknuo je voditelj projekta prof. dr. Ivan Jardas.

Prof. dr. Ivan JardasTaj je profesor ribarstvene biologije i ekologije na Sveučilišnom studijskom centru za studij mora u Splitu 1996. godine sastavio službeni popis od 407 ribljih vrsta i podvrsta u Jadranu (koji se do danas, zbog niza razloga, uvećao za 31, uglavnom toploljubnu ribu iz drugih mora). "Crvena knjiga jadranskih riba Hrvatske" objavit će se iduće godine, a sastavlja se pod okriljem Državnog zavoda za zaštitu prirode. Profesor Jardas sa svojim kolegama iz IOR-a do će tada sistematizirati podatke na osnovi istraživanja koja su se provodila prije više od pola stoljeća, ribarstveno-bioloških ekspedicija samog Instituta, te novijih monitoring-projekata morskih resursa koje zajedno provode znanstveni instituti s Mediterana kroz MEDITS (Mediterranian International Trawl Survay). Također, služe se i podacima nacionalnog monitoringa kočarskog ribolova DemMona (demerzalni monitoring).

- U 'Crvenoj knjizi' pomno obrađujemo i ugrožene vrste, a dosta podataka crpimo od starih autora, i prije 70 godina. Još se onda tvrdilo da su neke jadranske vrste riba ugrožene, da se riblji fond smanjuje. Danas je situacija, ipak, drastično lošija zbog prevelikog inteziteta ribolova - kaže Jardas.

Velika bijela psina ili, kako Jardas navodi, pas ljudožder, kučak, jesetra, jesetra tuponoska i hama u "Crvenoj knjizi" nosit će oznaku "kritično ugroženih". Dok su se te vrste morskih pasa u Jadranu pojavljivale tek povremeno, preostale su najčešće  izlovljavane u rijekama, posebice pri odlasku tih riba u slatke vode radi mriješćenja.

- Pas ljudožder ima relativno brojnu populaciju upravo u Mediteranu, a kod nas se pronalazio tek povremeno i teško je reći živi li u Jadranu stalno ili u njega samo zalazi. Posljednji je primjerak uočen 2004. kod otoka Jabuke. To je naime vrlo opasna vrsta, proždire sve - ribu, glavonošce, morske ptice i kornjače, a u hladnijim morima nerijetko se hrani morskim sisavcima kao što su tuljani. Njih se najviše prorjeđuje izlovom uz obale Bliskog istoka radi mesa, ralja, zuba, a na Dalekom istoku i radi peraja kojima se pridaju mistična svojstva. Najveći je problem što morski psi imaju slabu reproduktivnu moć - objasnio je Jardas. U Jadranu rjeđe se sreće, ističe taj ihtiolog, i pelagična vrsta morskog psa kučak (Isurus oxyrhinchus), koji je prvi put znanstveno opisan 1810. godine, a naraste do 4 metra i dosegne težinu od pola tone. Također je opasan za ljude.

- U kritičnom stanju je populacija jesetre jadranske ili drugim imenom jesetre tuponoske, endemične vrste koja je nekad mogla doseći dužinu do 1,7 m. Smatrala se ribom s najboljim, 'carskim' mesom. Njezina populacija nikad nije bila odveć brojna, a najviše je ima u rijekama jadranskog sliva sjeverne Italije. Radi se o vrsti diadromnog karaktera koja pravilno mijenja životni prostor između mora i rijeke, gdje se dolazi razmnožavati. Uglavnom je prisutna u rijeci Po - istaknuo je Jardas.

U kategoriju kritično ugroženih, prema podacima IOR-a, uvrštena je i jesetra (Acipenser sturio) koja, također, radi razmnožavanja iz mora ulazi u slatke vode. Razlikuje se od tuponoske najviše po obliku tijela, dužini gubice i brčića. Može narasti do 3,5 metara i doseći težinu od 280 kilograma. Ta riba, kako objašnjava prof. Jardas, kao i jesetra tuponoska, u slatkim vodama nema prirodnih neprijatelja, a na našoj strani Jadrana može se vjerojatno naći još u vodama Neretve i Bojane.

- Nema ni hame, vrlo kvalitetne koštunjače koja je uglavnom bila rasprostranjena u južnom Jadranu, a lovila se uz riječna ušća. 'Crvenom knjigom' zauzet ćemo se za zaštitu brojnih vrsta, a osim toga treba spriječiti i uništavanje livada morske cvjetnice posidonije, gdje se zadržavaju, hrane i razmnožavaju mnoge vrste riba, na koje štetno djeluju neki oblici ribolova i agresivne tropske alge caulerpe. Sve to uništava staništa i ovdašnju bioraznolikost - poručuje Ivan Jardas, inače predavač ribarstvene biologije i ekologije, te na kolegiju kralježnjaci mora.

Jesetra

Monitoring priobalnog mora, poručuju iz IOR-a, provodi se sustavno od 60-ih godina prošlog stoljeća, a kočarski monitoring i prije Drugog svjetskog rata. Najviše prijašnjih podatka o Jadranu, koje uspoređuju s aktualnim, prikupilo se za ekspedicije "Hvar" kasnih 40-ih. Tada je naime riblji fond bio obnovljen zbog gotovo zaustavljenog ribolova tijekom Drugog svjetskog rata.

- Ribarsko-biološka ekspedicija 'Hvar' odvijala se tijekom 1948. i 1949. godine, a proveo ju je ondašnji tim istraživača Instituta za oceanografiju. To je bila prva takva ekspedicija u Jadranu koja je dala stanje pridnenih naselja - objasnio je prof. Jardas.

Primjerice , tada riba kovač (šampjero) bila je 4. u kočarskom ulovu, a sada zauzima 18. mjesto. Prosječna dužina primjeraka iznosila je u vrijeme ekspedicije 40 cm, a danas je upola manja i u crvenom popisu svoje će mjesto naći u kategoriji "gotovo ugroženih s još 18 vrsta, među koje su ubrojeni cipal putnik, lubin, zubatac, zubatac krunaš. Iz IOR-a poručuju da vrste koje su nekad bile učestale, a sad se sve rijeđe love, jesu i grdobina, raža kamenica, te barakula, čiji današnji primjerci na ribarnicma dosežu tek veličinu dlana, a nekada su prelazili i pola metra.

- Ulov mnogih vrsta daleko je manji nego prije 30 ili 40 godina, a to se ponajviše odnosi na hrskavične ribe ili tzv. landovinu. Iznimno rijetka postala je skatina, a znatno su prorijeđene raže, golubovi, žutulje, lastavice, kao i velike vrste morskih pasa, koje nisu ugrožene samo u Jadranu nego uopće. Od oborite ribe prorijeđene su tri vrste arbuna, a drastična je situacija s populacijama nekih vrsta velikih listova. Iverka je sve manje, kao i oblića (romb). Tu i tamo se pojavi na ribarnicama sjevernog Jadrana rumbač - kaže taj znastvenik koji se u IOR-u bavi morfologijom, sistematikom, biologijom i ekologijom riba.


Što se tiče velikih pelagičnih vrsta, velika bijela i gorostasna psina od ove su godine vrlo strogo zaštićene i kod nas, isto kao i goluban uhan, mediteranska endemska vrsta goluba koja može narasti i do 3 metra.

Morski psi: od 28 ugroženo 26

Poznavatelji tvrde da  kako od 28 vrsta morskih pasa koji su zabilježeni u Jadranu tek dvije nisu zabrinjavajuće ugrožene (mačka bljedica i mačka mrkulja), što i nije čudno budući da u Hrvatskoj ne postoji strategija za gospodarenje hrskavčnim ribama u koje spadaju. Stoga kočarskim ribolovom na rub propasti dovedene pridnene vrste morskih pasa, a velike pelagične vrste, koje su se u posljednjih 30 godina pojavljivale tek po koji primjerak, i nedostatkom hrane. U Jadranu, primjerice, radi prekomjerne eksploatacije sve je manje nekad vrlo zastupljenih pridnenih vrsta morskih pasa kao što su ćukov, glušac i nekoliko vrsta kostelja.




Kategorija kritično ugrožene (veličina populacije smanjene za oko 80 posto):

pas ljudožder, kučak, jesetra tuponoska (jadranska), jesetra, hama

Kategorija ugrožene (veličina populacije smanjene za oko 50 posto):

raža volina, glavonja, pas prasac, pas butor, sklat žutac, sklat sivac, obrvan, kirnja, drozd, konjić dugokljunić, pagar

Kategorija osjetljive populacije (vrste kojima je populacija smanjena za barem 20 posto  i postoji tendencija daljnjeg smanjenja):

psina zmijozuba, psina golema, raža klinka, raža kamenica, smokva, vran, murin, cipal, glavaš, kavala

Kategorija nedovoljno poznatih (47 vrsta):

morska paklara, žutuga dračorepa, drhtulja obična, golub uhan, pauk žutac,morska pastrva...

Kategorija najmanje zabrinavajućih (32 vrste):

drhtulja mramorasta,gavun, kokot sivac, fratar, gof...

Kategorija gotovo ugrožene (19 vrsta):

cipal putnik, zubatac, lubin, škarpina,komarča, kovač...

Kategorije ugroženosti prema "Crvenoj knjizi morskih riba Hrvatske":


Mak Jovanović

Izdvajamo