"Krvoločnoj mržnji i bijesu te slavenskim aneksionističkim težnjama, koje su pretegnule osobito u Mirovnom ugovoru 1947. i koje su poprimile zloslutne obrise etničkog čišćenja" pripisao je Giorgio Napolitano, predsjednik Talijanske Republike, zločine nad Talijanima, "mučenicima u fojbama" i prognanicima.
Napolitano je govorio danas u Rimu u povodu Dana sjećanja, kojim Italija obilježava godišnjicu Mirovnog ugovora 1947. Njime je Italija je izgubila dio teritorija s tuđim stanovništvom koji je stekla poslije prvoga svjetskog rata, ali i dio teritorija s talijanskom etničkom većinom, gdje su zatim Talijani svedeni na manjinu.
"Ne smijemo šutjeti", rekao je Napolitano, ocjenjujući da se dosad o tragediji Talijana, žrtava krvoločnoga slavenskog ekspanzionizma, nije govorilo zbog "ideoloških predrasuda i političkog sljepila", odnosno zbog "diplomatskih računica i međunarodnog konformizma".
Danas kada smo u Italiji obustavili neopravdanu šutnju i kada smo se zauzeli da u Evropi priznamo Sloveniju kao prijateljskog partnera i Hrvatsku kao novog kandidata za uključenje u Uniju, moramo ipak snažno opetovati da je, u krilu talijanskog naroda i u međunarodnim odnosima, istina dio pomirbe koju čvrsto hoćemo
"Danas kada smo u Italiji obustavili neopravdanu šutnju i kada smo se zauzeli da u Evropi priznamo Sloveniju kao prijateljskog partnera i Hrvatsku kao novog kandidata za uključenje u Uniju, moramo ipak snažno opetovati da je, u krilu talijanskog naroda i u međunarodnim odnosima, istina dio pomirbe koju čvrsto hoćemo. A Dan sjećanja je upravo svečana obaveza da se uspostavi istina", rekao je među inim Napolitano.
Današnjim oštrim formulacijama, kojima su obuhvaćeni i Slovenci i Hrvati, talijanski državni poglavar, postkomunist, indirektno je odgovorio hrvatskome državnom poglavaru, ekskomunistu Stipi Mesiću, koji je nedavno u intervjuu Raiju ocijenio da su ubojstva pri završetku drugoga svjetskog rata i neposredno poslije njega bila zločini za svaku osudu, ali i da su ti zločini bili posljedica prethodnih fašističkih zločina koji su izazvali osvetu.
Praktički sve talijanske političke snage zločine na kraju rata pripisuju zločinačkoj prirodi pobjednika, a ne prethodnim zločinima strane koja je izgubila rat koji je započela i prije kojega je također provodila etnička čišćenja i ubojstva.
U tom pogledu nema bitne razlike između Italije i Hrvatske, gdje se na isti način rezonira o Bleiburgu, te se optika drugoga svjetskog rata gleda iz 1945., a ne iz 1941., odnosno 1919. Neosporiv je običaj u svim demokratski ustrojenim nacijama da se ratni zločini i zločini protiv čovječnosti pripisuju i procesuiraju uglavnom drugima, a Haag se u tome doima kao privremena iznimka.
Napolitano je u Kvirinalskoj palači primio potomke talijanskih žrtava, te im je predao odlikovanja za pokojnike. Među odlikovanima su, piše jdanašnja rimska la Repubblica, i Vincenzo Serrentino, šef Dalmatinskog fascia "Italia Irredenta" između dva rata (sa sjedištem u Zadru i sa članovima u Splitu, Šibeniku itd.), kojemu je poslije kapitulacije Italije nepriznata kolaboracionistička Mussolinijeva "Talijanska Socijalna Republika" povjerila dužnost prefekta Zadra i predsjednika kotara pod njemačkom upravom. Serrentino je 1947. u Šibeniku osuđen na smrt kao zločinac i strijeljan.
Italija smatra da je proces Serrentinu bio politički, da mu krivica nije dokazana te da je ubijen samo zato jer je bio Talijan. Uostalom, i Hrvatska posljednjih petnaestak godina smatra procese za ratne zločine poslije drugoga svjetskog rata političkima i namještenima.
Iz Rima Inoslav Bešker
Napolitano je govorio danas u Rimu u povodu Dana sjećanja, kojim Italija obilježava godišnjicu Mirovnog ugovora 1947. Njime je Italija je izgubila dio teritorija s tuđim stanovništvom koji je stekla poslije prvoga svjetskog rata, ali i dio teritorija s talijanskom etničkom većinom, gdje su zatim Talijani svedeni na manjinu.
"Ne smijemo šutjeti", rekao je Napolitano, ocjenjujući da se dosad o tragediji Talijana, žrtava krvoločnoga slavenskog ekspanzionizma, nije govorilo zbog "ideoloških predrasuda i političkog sljepila", odnosno zbog "diplomatskih računica i međunarodnog konformizma".
Danas kada smo u Italiji obustavili neopravdanu šutnju i kada smo se zauzeli da u Evropi priznamo Sloveniju kao prijateljskog partnera i Hrvatsku kao novog kandidata za uključenje u Uniju, moramo ipak snažno opetovati da je, u krilu talijanskog naroda i u međunarodnim odnosima, istina dio pomirbe koju čvrsto hoćemo
|
Današnjim oštrim formulacijama, kojima su obuhvaćeni i Slovenci i Hrvati, talijanski državni poglavar, postkomunist, indirektno je odgovorio hrvatskome državnom poglavaru, ekskomunistu Stipi Mesiću, koji je nedavno u intervjuu Raiju ocijenio da su ubojstva pri završetku drugoga svjetskog rata i neposredno poslije njega bila zločini za svaku osudu, ali i da su ti zločini bili posljedica prethodnih fašističkih zločina koji su izazvali osvetu.
Praktički sve talijanske političke snage zločine na kraju rata pripisuju zločinačkoj prirodi pobjednika, a ne prethodnim zločinima strane koja je izgubila rat koji je započela i prije kojega je također provodila etnička čišćenja i ubojstva.
U tom pogledu nema bitne razlike između Italije i Hrvatske, gdje se na isti način rezonira o Bleiburgu, te se optika drugoga svjetskog rata gleda iz 1945., a ne iz 1941., odnosno 1919. Neosporiv je običaj u svim demokratski ustrojenim nacijama da se ratni zločini i zločini protiv čovječnosti pripisuju i procesuiraju uglavnom drugima, a Haag se u tome doima kao privremena iznimka.
Napolitano je u Kvirinalskoj palači primio potomke talijanskih žrtava, te im je predao odlikovanja za pokojnike. Među odlikovanima su, piše jdanašnja rimska la Repubblica, i Vincenzo Serrentino, šef Dalmatinskog fascia "Italia Irredenta" između dva rata (sa sjedištem u Zadru i sa članovima u Splitu, Šibeniku itd.), kojemu je poslije kapitulacije Italije nepriznata kolaboracionistička Mussolinijeva "Talijanska Socijalna Republika" povjerila dužnost prefekta Zadra i predsjednika kotara pod njemačkom upravom. Serrentino je 1947. u Šibeniku osuđen na smrt kao zločinac i strijeljan.
Italija smatra da je proces Serrentinu bio politički, da mu krivica nije dokazana te da je ubijen samo zato jer je bio Talijan. Uostalom, i Hrvatska posljednjih petnaestak godina smatra procese za ratne zločine poslije drugoga svjetskog rata političkima i namještenima.
Odlikovan i Mussolinijev prefekt Zadra
|
Iz Rima Inoslav Bešker