'Ne žele platiti školovanje zato što ne cijene znanje'

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 25.04.2009. u 20:50

ZAGREB - Zahtjev studenata prema kojem bi obrazovanje trebalo biti besplatno za sve, na svim razinama, Damir Ćavar, docent na Odsjeku za lingvistiku zadarskog Sveučilišta, smatra čistom utopijom i lošim razlogom za višednevnu blokadu nastave.

Ante Tomić: Učiš li, Vedrane?

'Rektor Bjeliš je licemjer i populist'

Rektor Bjeliš: I ja sam za besplatno obrazovanje


rubrike
VIJESTI
više iz
- Studenti su se mogli buniti zbog nedostatka kvalitete, neprovođenja bolonjskog procesa, korupcije na fakultetima, nepravde u sustavu, pogrešnog ulaganja sredstava. Ali uzeti kao razlog besplatno obrazovanje običan je nonsens jer besplatnog obrazovanja jednostavno nema. Obrazovanje košta i to svima mora biti jasno. Pitanje je samo odakle i tko daje taj novac - komentirao je Ćavar. On je jedan od povratnika iz inozemstva. Studij je završio u Njemačkoj, zatim se zaposlio u Americi, a u Hrvatsku se vratio 2005.

Milijuni iz proračuna


- I u jednoj i u drugoj zemlji studij se plaća. Strašno me boli kada vidim da ljudi ovdje ne cijene znanje i nisu ga spremni platiti, a spremni su, recimo, platiti kavu svaki dan u kafiću. Prema tome, studenti bi mogli tražiti i da imaju pravo na besplatnu kavu jer je to dio naše kulture - rekao je Ćavar. Naglasio je i da završeni studij pojedincima donosi razne benefite, pa ne vidi razlog zašto bi oni koji nemaju te benefite iz svojih plaća izdvajali više novca za one čija djeca studiraju. Na isto je pismom upozorio i svoje studente kojima je preporučio: predložite kako se može riješiti problem da sustav bude pravičniji, ali nemojte tražiti ukidanje školarine jer Hrvatska to, posebice u ovom trenutku, ne može ispuniti.


Ljudi ne cijene znanje. Studenti nisu spremni platiti za znanje, a spremni su, recimo, platiti kavu svaki dan.

Studenti očito nemaju artikulirane zahtjeve, ali iz svega je vidljivo da oni osjećaju nepravednost sustava koji je posve zapušten.
Kako se nitko ne zapita zašto visokoškolsko obrazovanje najbolje funkcionira ondje gdje su školarine najviše.
Damir Ćavar: docent na Sveučilištu u Zadru
Siniša Rodin: profesor europskog prava
Boris Lenhard: profesor na Sveučilištu Bergen

 Da bi studij bio besplatan za sve, u ovom trenutku moguće je samo jedno rješenje: novac koji se ubire od školarina, a riječ je o 300 do 800 milijuna (kada se ubroje i doktorski studiji), trebalo bi namiriti direktno iz proračuna. Prof. dr. Slavko Krajcar, bivši dekan Fakulteta elektrotehnike i računarstva i član Vijeća za konkurentnost, smatra da je to, pogotovo sada kad je državni proračun u minusu, nerealno očekivati. Jednako je nerealno, kaže, očekivati i to da će se fakulteti odreći novca koji zarade na školarinama, a kojim uglavnom pokrivaju materijalne troškove. 

studentskim
prosvjedima
Sve o
- Osobno mislim da ne bi bilo dobro da studij bude besplatan za sve. Dapače, mislim da bi svi studenti u Hrvatskoj trebali plaćati školarinu, ne višu od 500 eura godišnje. Država bi u isto vrijeme trebala razviti model nagrađivanja od pet do deset posto najboljih studenata te sustav stipendija za socijalno ugrožene - rekao je Krajcar.

Da se zahtjevi studenata za besplatno obrazovanje ne mogu ispuniti, barem ne u kratkom roku, uvjeren je i prof. dr. Siniša Rodin, profesor europskoga prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu.

Socijalistički model


- Studenti očito nemaju artikulirane zahtjeve, ali iz svega je vidljivo da oni osjećaju nepravednost sustava koji je posve zapušten. Naš je problem to što mi nemamo model. Imamo projekciju tradicionalnog socijalističkog modela koji je podivljao u tržišnim uvjetima, bez smislene dugoročne politike  - rekao je Rodin.

Prema prošlogodišnjim podacima, u EU od 29 država članica, školarina se naplaćuje u 18, no i u zemljama koje nemaju školarinu, pa i skandinavskima koje se spominju kao primjer, studenti uglavnom plaćaju neki oblik participacije.

Ulaganje buduće zarade


“‘Besplatno školovanje’ u prijevodu znači školovanje bez odgovornosti studenta za ishod njegova školovanja. Prosječni Norvežanin nakon pet godina studija duguje kredit u iznosu 500.000 norveških kruna plus (povoljne) kamate. To je prosječna dvogodišnja neto plaća u Norveškoj - u najsocijalističkijoj, a ne nekakvoj neoliberalnoj zemlji. Zamislite kako bi to bilo da u Hrvatskoj novopečeni magistar počne radni vijek sa 120.000 kuna duga? Kako se nitko ne zapita zašto visokoškolsko obrazovanje prema svim pokazateljima najbolje funkcionira u državi u kojoj su školarine najviše (Velikoj Britaniji)?

Zašto se umjesto ‘besplatnog školovanja’ studenti ne bore za uvođenje studentskih kredita kojima će moći studirati neovisno o imovnom stanju, no pri čemu će morati preuzeti odgovornost za taj novac i dio svoje buduće zarade uložiti u njegovo vraćanje?”, napisao je ovih dana na Connect Portalu, komentirajući zahtjev studenata, Boris Lenhard, profesor na Sveučilištu Bergen.


Studenti koji se nisu uspjeli izboriti za mjesto na trošak države dobili su tako šansu da upišu studij uz osobne potrebe.

Dakle, plaćali su, bili su redovni i nisu se morali fiktivno zapošljavati.

Država je sustavno poticala takav upis. Atraktivni su fakulteti, naime, na taj način zarađivali puno novca. Sada takvo ponašanje, čini se, polako dolazi na naplatu, kao i činjenica da Hrvatska, iako je to ministar Primorac više puta najavio, još nije razvila moderan model kreditiranja i stipendiranja studenata.

Zašto Hrvatska nema model kreditiranja studenata

Sustav iz kojega su ponikle današnje školarine osmišljen je nakon 90-ih, kada je sve više mladih htjelo upisati studij, a država to nije mogla plaćati.

Ivana Kalogjera-Brkić

Izdvajamo