Premda nije pobijedila, Kolinda Grabar Kitarović održala je u izbornoj noći pobjednički govor. Zašećeren i euforičan, ali okupljajući. Iako za prsa u prednosti, Ivo Josipović ni nakon objave po njega nedovoljno dobrih izbornih rezutata nije pojačavao ni značajno mijenjao tonove. Oboje su pokazali u kojem bi smjeru mogla ići njihova kampanja u sljedeća dva tjedna, do konačne odluke.
Presretna s razlogom - jer se vjerojatno ni sama nije mogla nadati tako dobrom rezultatu - gospođa Kitarović u prvom je obraćanju javnosti vrlo pametno komplimentirala biračima konkurenata, ne samo onih na čije glasove u produžetku aspirira. Obratila se i Josipovićevom biračkom tijelu, tvrdeći “vi zaslužujete bolje“. Izjasnila se protiv podjela u hrvatskom društvu i najavila obnavljanje zajedništva iz 90-ih. Pokušala se predstaviti kao integrirajući faktor, što hrvatska javnost rado honorira. Tom retorikom imitira Ivu Josipovića, prepisuje njegovu političku platformu. HDZ-ovoj predsjedničkoj kandidatkinji za pobjedu na izborima neće biti dovoljni glasovi maksimalno mobiliziranog HDZ-a, pa čak ni desnice. Trebaju joj i birači s centra koje upravo pokušava pecati.
Ali kako stvari zapravo stoje pokazao je Tomislav Karamarko kad je odmah nakon Kolinde Grabar Kitarović izašao za govornicu i patronizirao njen uspjeh. Dobra je to vijest za predsjednika Josipovića, jer otkriva da je njegova konkurentica i u pokušaju osvajanja Pantovčaka, tek lutka na koncu svoje stranke. Ako već ni u izbornoj noći ne može bez Karamarkova poklopca, gospođi Kitarović očito se ne dopušta autonomnost.
Ivo Josipović u izbornoj je noći također dobio svog trbuhozborca. Izjave koje je pred kamerama davao Zoran Milanović na neki su način postale signifikantnije od govora izbornog pobjednika. Premijer je pokušao odrediti intonaciju u kojoj će se u produžetku izbora kretati Josipovićeva kampanja. Jedini argument koji je servirao biračima raspirivanje je straha od HDZ-ova povratka na vlast. Karamarkovu stranku izričito je nazvao zločinačkom organizacijom, unazad tri godine, tvrdio je, stvari se u HDZ-u nimalo nisu promijenile. Nesposobne političke opcije rado jašu na ideološkim antagonizmima.
To je njihova zadnja linija obrane i spašavanja vlastite pozicije. Zadnji argument, kad ništa drugo ne mogu ponuditi. U stranačkom sučeljavanju takva taktika možda i može funkcionirati. Ali ne i kad je riječ o predsjedničkim izborima. Koji moraju ići preko granica stranačkih tabora. Ivo Josipović uspio je prije pet godina, boreći se protiv Milana Bandića, okupiti široku frontu za Hrvatsku čistih ruku. Može li i ovoga puta po istom obrascu skovati masovnu koaliciju za poštenu, socijalno osjetljivu i naprednu državu - to je za njega pitanje svih pitanja.
Postizborne analize tvrde da ključeve Pantovčaka sada drže birači Ivana Sinčića. Kome oni daju povjerenje, taj će slaviti, tvrde. Mladi borac protiv nepravdi postao je nada sve masovnijeg pokreta onih koji su u Hrvatskoj gladni pravde. Sinčićevi birači faktički traže ono što je Josipović svojom proklamacijom o novoj pravednosti prije pet godina najavljivao. Da SDP nije digao ruke od čitavog konglomerata gubitnika tranzicije, uključujući ne samo pauperizirano radništvo nego i samljeveni srednji sloj, da nije izdao ideju socijaldemokracije, ni njihov se predsjednički kandidat ne bi danas morao mučiti s prilično neizvjesnim ishodom izbora.