Prije deset-jedanaest tisuća godina, stvari su konačno sjele na svoje mjesto. Ako ste živjeli u prvim većim naseljima od nekoliko tisuća duša, mogli ste odahnuti. Vaši preci koji su bili u težim klimatskim okolnostima silno su se iscrpljivali da dođu do nečeg jestivog prije nego što opet počne padati snijeg. Vaš je život, zahvaljujući sve većim pojasima ugodnog zelenila, napokon postao podnošljiv. Bez kompjutora, televizije i smartphonea, otkrili ste dokolicu. Mogli ste ljenčariti, slušati priče o ratovima, junacima i ljepoticama, čak ste si mogli priuštiti luksuz i zaljubiti se. Ljubavni položaji u vaše vrijeme više nisu tako dosadni kao u prethodnom razdoblju. Prije deset-jedanaest tisuća godina život je bio utoliko jednostavniji jer se znalo tko sjedi doma, a tko nabavlja hranu.
Danas nije jasno na kome su odlasci u Billu, Lidl i na slična mjesta. Nekada ste to vi. Nekada vaš partner. Uloge su se ispremiješale. Ne samo oko špeceraja. Nije više jasno ni tko je “nježniji spol”. Sezone feminizma i loših tekstova o “y-kromosomu” dovele su do toga da su muškarci doista postali ranjivi. Lakši su na suzama. Treba ih na sve nagovarati. Osobito, na susret. Nepoznatih žena boje se kao vrag tamjana. Imaju loša iskustva, događaju im se razvodi koje nisu planirali. Zbog jedne jedine male vožnje u krivom smjeru! Sigurnima se osjećaju samo u smartphoneu. Pozive na kavu nerado prihvaćaju. Nikad ne znaš koje sve opasnosti leže u nečem takvom. Kava može značiti ništa, ali i sve. Žene mojih godina nisu udavače, nego su razvedenice.
Nakon gorkih iskustava rado bi pokušale još jednom, ovaj put s “pravim”. Od ideje da bi neka u njima mogla prepoznati “pravoga”, muškarcima se tresu gaće. Oni nikada ne traže “pravu”, nego “raspoloživu”. Na pamet im ne pada “Doktor Živago” nego “Zgode i nezgode baruna Münchhausena”. Uz to, oni uglavnom ne traže jer draže im je da budu pronađeni. Prijateljice mi se žale da je prilično naporno istjerati muškarca na čistinu, naime na kavu. On bi izmjenjivao poručice do dugo u noć, ali se nećka oko susreta. Zna da se u onom crnom napitku, makar bio i s mlijekom, mogu kriti svakakve opasnosti.
Neke žene vide razne demonske figure u talogu! “O-te-li-la sam se pozivajući ga na kavu”, kaže mi moja draga poznanica. “I više neću!” Mnogo truda, vremena i živaca danas se gubi da natjerate nekog tipa da izađe iz smartphonea u stvarnost. Mobitel je njemu toliko sigurnije i draže mjesto: preko njega se može dopisivati, izmjenjivati slike, ispovijedati, biti čak i lascivan i bez dlake na jeziku, a bez njega… Počinju problemi. Možda čak i obaveze. Osjećaj dužnosti da nakon kave popije još jednu.
Poslije čega se može naći u nekoj napornoj emotivnoj vezi sa zahtjevnom ženom. Do čega mu baš i nije jer je oženjen i ima četvero djece. Stvari ovako stoje: muškarci dosta brzo sazru i shvate da je ljubav precijenjena. Rado bi se malo zabavili, po mogućnosti preko mobitela.
Žene, što su starije, to više cijene ljubav: onu za koju smo čule iz filmova i knjiga pa su u nju i povjerovale. Da netko prije jedanaest tisuća godina nije počeo smišljati priče, epove i mitove o lijepim ženama i ratnicima koji čine čuda da ih osvoje, možda ni žene ne bi bile tako romantične: a do svega je došlo jer se otopio led i život je postao ugodniji nego prije. Živjelo se dobro sve do invazije smartphonea, koji su polako, ali sigurno, zagospodarili emocijama.
Imaju u sebi na stotine emotikona koji cijelu stvar dodatno olakšavaju. Shvaćate da su oni glavni negativci u ovome tekstu. Jedino što ne toče kavu: ali i to će svladati s vremenom!