Novi proračun ili nova vlada

Vanjski dug Hrvatske, prvi put u povijesti, veći je od BDP-a, tvrdi ekonomski znalac Ivo Jakovljević, pozivajući se na još neobjavljene procjene Državnog zavoda za statistiku. Dug je krajem prošle godine iznosio nešto više od 39 milijardi eura, lanjski BDP nešto manje. Kataklizmičan raskorak između privređivanja i trošenja - da stvar bude gora - koincidira s globalnom ekonomskom recesijom.

Hrvatska premalo radi i previše troši. Problem nije od jučer, godinama je rastao da bi se država danas našla pred zidom. Možda se čini kako je vlast to počela shvaćati: sprema rebalans proračuna, hvali se uštedom od dvije milijarde kuna, predlaže podštucavanje plaća političarima. Premijer je ministrima prepustio da mu predlože proračunska stezanja, što znači da nema koncept. A njihove se ideje uglavnom svode na racionalizacije koje su već odavno trebali primijeniti, tipa manje klamerica i službenih ručkova. Možda se njima ušteda čini velikom, ali neće biti dovoljna.

U Vladi već razmišljaju kako bi budžetsku rupu trebalo sanirati ne samo krasanjem rashoda, nego i povećanjem prihoda. Potpredsjednik Polančec izjavljuje da “u vrijeme jedne od najvećih gospodarskih kriza nijedna mjera za povećanje prihoda ne bi smjela biti tabuizirana”. Vrte se razne ideje, od povećanja trošarina na naftne derivate i mobilnu telefoniju do povećanja PDV-a. Ali začudo, sva ciljaju na novo cijeđenje ionako već previše ižmikanih građana. U Vladi ne spominju socijalno pravednije mjere, poput uvođenja poreza na imovinu. Ne razmišljaju ni o tome da bi se proteklih godina jako nabildani državni proračun morao ozbiljnije smanjiti. Za Sanaderove vlasti budžet je rastao dvostruko brže od BDP-a: BDP se prosječno povećavao za oko pet posto, proračun skakao po stopi od desetak posto. Što znači da je država uzimala sve veći dio društvenog kolača.

U Vladi ne razmišljaju ni o racionalizaciji enormno predimenzionirane državne uprave. Iako se podaci taje, broj uposlenih porastao je za nekoliko tisuća. U nekoliko je godina osnovano na desetke državnih agencija, zavoda, instituta i drugih ustanova koje su preuzimale poslove iz nadležnosti ministarstava, ali ne i njihove zaposlenike. Bujanje državnog aparata najbolje ilustrira eksplozija troškova za njihove plaće. U pet godina izdaci za plaće javne uprave povećani su gotovo za dvije trećine - sa 11 milijardi kuna 2003. godine skočili su na lanjskih 17 milijardi. Taj se trend nakrcavanja nema namjeru zaustaviti: Sabor je upravo objavio da će svoje službe i ove godine povećati za deset posto. Između ostalog, hitno traže i jednog slastičara.

Nesposobnost Sanaderove ekipe da shvati kako je rješenje u promjeni matrice na kojoj je dosad živjela, da se država mora pokriti s onim što ima, sve češće rezultira idejama da rješenje nije u novom budžetu, nego u novoj vlasti. Ekonomist Željko Lovrinčević na to pitanje odgovara: - Moglo bi se dogoditi da SDP-u dopadne isti posao koji je odradio 2000. godine. To jest da, harmonizirajući Hrvatsku s njezinim mogućnostima, smanjuje plaće, reže socijalna davanja, plaća račune koje je HDZ-ova vlast svojim rasipničkim ponašanjem napravila. Tko bi se trgao za takvu poziciju?


Jelena Lovrić

Izdvajamo