Odlazak našeg najvećeg tvorca hitova

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 06.05.2007. u 12:07

Proslavu četrdesete godišnjice bavljenja glazbom Đorđe Novković isplanirao je u, kako je nedavno rekao, tri faze. No, stigao je ispričati samo svoj "Music Story" u kojem je u emisiji Zlatana Zuhrića Zuhre na Novoj TV ugostio Mišu Kovača, Vladu Kalembera, Nedu Ukraden, Danijelu Martinović, Severinu Vučković...

Zlatnu kolekciju s četrdeset originalnih skladbi i petnaest pjesama koje su trebali otpjevati neki novi izvođači poput Colonije i Toše Proeskog, kao i veliki prosinački koncert u zagrebačkom Lisinskom na kojem su trebali pjevati Tereza Kesovija, Zdravko Čolić, Srebrna krila i mnogi, mnogi drugi, Đorđe nije dočekao. Umro je u nedjelju ujutro, u svome dnevnom boravku, najvjerojatnije od moždanog udara.

REAKCIJE PRIJATELJA I KOLEGA

Nemoguće je u nekoliko rečenica sažeti sve ono što je Đorđe Novković napravio za domaću glazbu. Teško je i nezahvalno opisati što je taj 64-godišnjak - koji je svoju prvu pjesmu, "Starog Pjera", napisao truckajući se u vlaku na relaciji Sarajevo - Zagreb - značio za svoje prijatelje i suradnike.

Jer, čovjek kojeg su s punim pravom nazivali "tatom hrvatske zabavne glazbe" nikad nije dozvolio da mu slava udari o glavu. Na jednak je način pristupao nadarenim mladim početnicima, kao i prokušanim, dokazanim glazbenim zvijezdama poput Miše Kovača ili Danijele Martinović.

Cijeli je život Đorđe bio zaljubljen u glazbu i u svoju suprugu Ozanu. Glazba i Ozana pomogle su mu u svim teškoćama na koje je nailazio.

  

Glazbom se počeo baviti još kao klinac u svom rodnom Sarajevu, a prije samo mjesec dana u razgovoru za naše novine kroz smijeh se prisjetio kako ga je majka Danica na saonicama vukla po snijegu do glazbene škole u kojoj je sedmogodišnji Đorđe učio svirati glasovir.

Ljubav prema glazbi naslijedio je od oca Vukašina koji je svirao violinu, a zbog te je ljubavi i završio Glazbenu akademiju, odjel za dirigiranje. No, nikad nije dirigirao samo jednim orkestrom. Umjesto toga, svojim je dirigentskim štapićem usmjeravao i dodirivao mnoge glazbene karijere: od Indexa i grupe Pro arte, s kojima je davnih pedesetih godina počeo svirati na sarajevskim plesnjacima, do Danijele Martinović, s kojom je ovih dana pripremao skladbe za njezin novi album.

Ljubav prema glazbi usadio je i svom sinu Borisu. Njih dvojica satima su se znali svađati oko pristupa glazbi, no nitko nije bio ponosniji na svog sina od Đorđa. Koliko god je on Borisu prigovarao zbog ponekog aranžmana ili melodijske linije u nekoj njegovoj pjesmi, toliko je, s druge strane, uvijek isticao kako je sretan što je Boris odabrao svoj glazbeni put, ne dozvoljavajući da mu se otac plete u posao.



Najuspješniju glazbenu suradnju Đorđe je ostvario s Mišom Kovačem. Mišinu je energiju i karizmatičnost prvi prepoznao još davne 1967., a dvije godine kasnije napisao mu je jedan od prvih velikih hitova "Više se neću vratiti".

I baš kao što kaže naslov te pjesme, ni Đorđe se više neće vratiti. Iza njega ostat će njegove pjesme i činjenica da je on jedan od rijetkih autora koji je još za života doživio da publika za neke od njih pomisli da su narodne. A to je svakom skladatelju najveći mogući kompliment.

Tata je umro doma, negdje oko 5 sati u nedjelju ujutro, u svome dnevnom boravku. Mama i on zajedno su gledali televiziju i navijali za mene, jer sam te večeri nastupao u "Zvijezde pjevaju". Mama je otišla spavati negdje oko ponoći, a tata je rekao da će još malo ostati budan. Kad se probudila oko 5 ujutro, mama se zabrinula kad je vidjela da tate nema u spavaćoj sobi. Pošla ga je tražiti i našla u dnevnom boravku. Izgledao je mirno, kao da spava, no na licu mu je bilo par kapljica krvi.

Nikad nije imao zdravstvenih problema. Po ničem se nije dalo naslutiti da će ga pogoditi moždani udar.

Posljednji put čuli smo se u subotu, oko 22.30, nakon mog nastupa u "Zvijezde pjevaju". Dugo smo razgovarali. I ja sad ne mogu reći da smo razgovarali kao da smo znali da više nećemo. Ne mogu reći ništa, sve je lomljivo u meni i oko mene. Nakon što sam završio telefonski razgovor s ocem, još sam jedanput odgledao reprizu njegove emisije "Music Story". Već sam prije bio pogledao snimku te emisije, no baš mi je u subotu kasno navečer došlo da je još jedanput pogledam, onako u miru.

Ne znam što bih još rekao. Sve mi je čudno i strano - kaže Boris Novković.         (Kl. R.)

Boris Novković: Ni po čemu se nije dalo naslutiti da će ga pogoditi moždani udar



Mišo Kovač u šoku

O smrti Đorđa Novkovića, njegovog dugogodišnjeg suradnika, Mišu Kovača obavijestili su novinari Jutarnjeg lista.  Mišo je prvo dugo šutio. Onda je počeo psovati život, prokletstvo života i njegovu nepredvidivost. A onda je zaplakao za Đorđem. (Kl.  R.)



-  Đorđe Novković rođen je 2. rujna 1943. u Sarajevu,  a od početka 70-ih bio je nastanjen u Zagrebu
- Autor je brojnih hitova - od 'Starog Pjera', koji je izvodio Ivica Percl , 'Nade' i 'Hrabrih ljudi', koje je pisao za Gabi Novak, 'Ostala si uvijek ista' za Mišu Kovača do 'Virujen u te' za Severinu
- Napisao je više od 2500 pjesama
- Albumi izvođača za koje je on skladao prodani su u više od 20 milijuna primjeraka
- Njegova pjesma 'Don't Ever Cry', u izvedbi Putokaza, bila je prva hrvatska predstavnica na Eurosongu
- Karijeru je počeo svirkom u Indexima, a osnovao je grupu Pro Arte u Sarajevu
- Živio je u Rovinju od 1989. do 2000., gdje je oživio istarsku estradnu scenu, no s ponudom da postane jedan od suvlasnika Croatia Recordsa vratio se u Zagreb
- Dobio je Porina za životno djelo 1996. godine
Autor više od 2500 pjesama

Klara Rožman

Izdvajamo