Operacija Maestro u kojoj su zbog više od tri milijuna eura mita pohapšeni potpredsjednici Fonda za privatizaciju, Josip Matanović, Robert Peša i Ivan Gotovac, te još četiri osobe, svakako je najveća antikorupcijska akcija ikada provedena u Hrvatskoj. No, je li ta akcija, kao što tvrdi Vlada, rezultat pretpostavki koje su stvorili za sustavnu borbu protiv korupcije, ili čestitke ipak zaslužuju samo policajci, tužitelji i agenti koji su radili na konkretnom predmetu?
Građani i javnost toliko su željni konkretnih antikorupcijskih akcija da se do sada nitko nije čak ni osvrnuo na činjenicu koju je otkrio sam glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, a to je da je akcija Maestro morala biti naprasno završena jer je Matanović otkrio da ga se prisluškuje. Da netko nije odao tajnu, tko zna koliko je akcija još mogla trajati i tko se sve mogao uhvatiti u mrežu? Dogovarana je bila prodaja ciglane u Ninu, a kupac je na tom prostoru namjeravao graditi vile, za što bi trebalo preurediti urbanistički plan. Tko kaže da, u slučaju da se akcija nastavila, i da su ljudi iz Fonda taj posao do kraja realizirali, ne bi na urbanističkom planu pala i neka glava u Ninu? Može li netko reći da možda ne bi pao i netko još viši u sustavu moći?
S druge strane, možda svi kojima je stalo do zakonitog rada državnih institucija trebaju biti sretni što su Bajić i šef USKOK-a Dinko Cvitan brzo odreagirali i naložili da se odmah pohapsi družinu iz Fonda. Tko kaže da u suprotnom Matanović, Peša, Gotovac, Petlevski i ostali, znajući da ih se prisluškuje, ne bi počeli u telefonskim kontaktima okretati ploču i namjerno otkazivati sve nezakonite akcije? Nešto se veoma slično dogodilo kada je otkriveno da se prisluškuje Matu Granića i Darinka Bagu. Taj je slučaj, podsjetimo, nakon višemjesečnih napora policije i tužitelja, na isti način razotkriven još u predistrazi. Telefonski su se razgovori promijenili i na kraju je cijeli slučaj propao na sudu.
Najčudnije je, međutim, što nitko, od policije, tužiteljstva, pa do same Vlade koja najviše govori o cijelom slučaju, uopće ne problematizira to iznimno važno pitanje i što nema nikakve istrage o tome tko je Matanoviću otkrio da ga se prisluškuje. Ako je točno da je za najveću antikorupcijsku akciju znao veoma uzak krug ljudi, onda je to učino netko od njih, što znači da je sustav koji se mora boriti protiv korupcije u nekom svom dijelu i sam korumpiran.
Budući da se Maestro odigrao u izbornoj godini, Vlada je u silnoj želji da tu veliku antikorupcijsku akciju prikaže kao rezultat svoga rada otišla toliko daleko da je čak zašla i u sferu ustavne trodiobe vlasti. U želji da sruši HDZ oporba se, pak, na to nije ni osvrnula.
Riječ je o tome da je Državno odvjetništvo po Ustavu "samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih i drugih kažnjivih djela, poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava i zakona". No, kao čelnik samostalnog i neovisnog pravosudnog tijela, glavni državni odvjetnik Bajić u vezi s akcijom Maestro u javnosti se pojavio samo jednom.
Prošle je subote zajedno sa šefom USKOK-a Cvitanom i ravnateljem policije Marijanom Benkom održao konferenciju za novinare na kojoj je vrlo šturo rečeno da su zbog korupcije uhićena trojica potpredsjednika. Nakon toga, o akciji Maestro na državnoj televiziji odmah se oglasio premijer Ivo Sanader, a potom još potpredsjednik Vlade Damir Polančec i ministar financija Ivan Šuker. O akciji neprestano govore samo Vlada i predsjednik Stjepan Mesić. A to čine tako kao da su rukovodili akcijom. Sanader i Šuker se ne prestaju hvaliti da od Maestra ne bi bilo ništa da USKOK-u nisu dali 6 milijuna kuna iz izvanproračunskih sredstava.
To čime su se vladajući pohvalili zapravo nam je otkrilo da USKOK uopće nema novca za ovakve velike akcije. Iako je Nacionalni program za borbu protiv korupcije u Saboru usvojen još u ožujku prošle godine, na kraju godine se na to zaboravilo, pa je u ovogodišnjem proračunu za USKOK odvojeno manje novca nego kada je bio osnovan.
I sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost, održana prije neki dan, (na kojoj, smatraju neki, kao predstavnik treće grane vlasti predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin nije imao što tražiti) pokazuje da vladajuća većina nije osigurala potrebne zakonske pretpostavke za borbu protiv korupcije. Nakon sjednice VNS-a premijer Sanader je najavio izmjene Zakona o kaznenom postupku koje bi trebale pomoći efikasnijoj borbi protiv korupcije.
Zakon će se mijenjati tako da će se mito uvrstiti u djela nabrojana u članku 102 stavka 1 točke 4 ZKP-a. Poanta je u tome da je vlast sada spremna i u hodu mijenjati kazneno zakonodavstvo i prilagođavati ga ovome slučaju korumpiranih čelnika Fonda, samo da bi ih se moglo dovoljno dugo zadržati u pritvoru. Spomenuti zakonski članak propisuje da se pritvor može odrediti ako su u pitanju kaznena djela ubojstva, razbojništva, silovanja, terorizma, otmice, zloporabe opojnih droga, iznude ili drugog kaznenog djela za koje je predviđena kazna zatvora od osam ili više godina, ako je to opravdano zbog izvršenja ili drugih posebno teških okolnosti djela.
Matanović, Gotovac, Peša, Petlovski, odvjetnici Juraj Parazajder i Asja Piplović te njezin suradnik Mladen Jandrašek pritvoreni su zbog utjecaja na svjedoke i opasnosti od ponavljanja djela. No, svjedoke bi se moglo ispitati već za mjesec dana, svi potpredsjednici Fonda dobit će otkaz pa neće moći ponoviti djelo, sva je dokumentacija oduzeta pa neće moći ni uništavati dokaze, a nisu ni pokazali da bi izbjegavali sud pa neće biti ni opasnosti od bijega. To znači da, ako se hitno ne promijeni ZKP u pravcu u kojem je najavio premijer, za dva mjeseca neće biti zakonske osnove za pritvor pa bi akteri najveće korupcijske afere mogli ranu jesen dočekati na slobodi. Ako se pak zakon na vrijeme promijeni u pravcu koji je premijer Sanader naznačio, osumnjičeni za mito mogli bi izbore dočekati u pritvoru po istoj zakonskoj osnovi po kojoj je iza brave i Branimir Glavaš. Naime, Glavaš nije završio u pritvoru zbog utjecaja na svjedoke, nego zbog težine kaznenog djela ratnog zločina.
Interveniranje u zakon radi jednog konkretnog slučaja ipak nije specijalnost HDZ-a. Tako je nešto već učinila bivša Račanova vlada. Kada su vidjeli da se suđenje Nikici Jelaviću i ostalima tada optuženima za udruživanje u zločinačku organizaciju neće dovršiti dok su pritvoreni, promijenili su zakon i produljili pritvorske rokove.
No, pitanje pritvora u ovom slučaju više može biti politički nego pravni problem. Proces čelnim ljudima Fonda za privatizaciju, koji su godinama zloupotrebljavali svoj položaj i u bescijenje davali državnu imovinu i tako se bogatili, tek će pokazati koliko je velikih rupa ostalo u kaznenom zakonodavstvu.
Jedna je od krupnijih stvari pitanje imovine. Kazneni je zakon zadnji put mijenjan u lipnju prošle godine, dakle tri mjeseca nakon što je usvojen Nacionalni program za borbu protiv korupcije. No, tada je HDZ-ova većina u Saboru odbila amandman koji bi omogućio da se Matanoviću, Gotovcu, Peši, Petlevskom i ostalima, koji su na manipulaciji državnim dobrima postali bogataši, oduzme imovina koju su tako stekli. U zakon je ušla mogućnost da se oduzme imovina za koju se osnovano može smatrati da potječe od kaznenog djela, a njezino se zakonito podrijetlo ne može utvrditi. No, takva mogućnost postoji samo za organizirani kriminal, a ne i za korupciju.
U slučaju HFP-a to znači da će se Gotovcu, koji je tijekom predistrage snimljen kako prijateljici govori da ni sam ne zna koliko je zaradio, koji ima privatnu tvrtku, odnedavno vilu s bazenom u Istri i tko zna što sve ne, moći oduzeti relativno malo. Naime, da bi mu se mogao oduzeti automobil, treba dokazati da ga je kupio baš novcem kojim ga je za točno određenu uslugu podmitila točno određena osoba.
Prema onome što je do sada poznato o istrazi, Gotovac je namještao prodaju Dalmacijavina koje je na vrlo atraktivnoj lokaciji u Splitu, i to za svojeg prijatelja, poduzetnika iz BiH Svjetlana Stanića. Prema izvorima iz istrage, zauzvrat mu je Stanić platio putovanje u Monte Carlo, dao mu peku, organizirao krstarnje po Jadranu. Ako istražitelji nisu snimili da je Gotovac još nešto uzeo, prema Kaznenom zakonu kakav imamo, može mu se uzeti samo peka.
Velika je zakonska rupa, koja se već "osvećuje" toj velikoj korupcijskoj aferi, to što se u Kaznenom zakonu propustilo promijeniti djela iz gospodarskog kriminala. Premda iz Državnog odvjetništva, ali i od drugih pravnika, već godinama dolaze apeli da se djela gospodarskog kriminala "vuku" još iz socijalizma i da nisu primjenjiva na stvarni život, ministrica pravosuđa Ana Lovrin radnoj grupi za izmjenu Kaznenog zakona nije dala upute da urede to područje. Upravo se zbog toga potpredsjednike Fonda za privatizaciju, Matanovića, Gotovca i Pešu, u istražnom zahtjevu tereti samo za primanje mita.
Da je Kazeni zakon drugačiji, moglo bi ih se goniti i za gospodarski kriminal. Manipuliranje prodajom ciglane u Ninu, Dalmacijavina, hotela u Živogošću i Podgori, pokušaji da se Solaris besplatno upiše na 330.000 četvornih metara zemljišta uz more, ili da ga plati po cijeni iz 1993. godine, potom pokušaj da se namjesti natječaj za prodaju iznimno vrijednog zemljišta u Poreču mogli bi se podvesti pod kazneno djelo zloporabe položaja i ovlasti, ali pod uvjetom da su svi ti mutni poslovi dovršeni. Naime, prema stavu Vrhovnog suda protiv kojega su se tužitelji bezuspješno borili, djelo zloporabe položaja i ovlasti u pokušaju ne postoji.
Zakoni su nam tako sročeni da se potpredsjednike Fonda, premda su uhvaćeni kako odaju povlaštene informacije, ne može goniti ni za kazneno djelo odavanja tajne. Stvar je u tome što su istražitelji do te informacije došli prisluškivanjem, a to kazneno djelo ne spada u katalog djela zbog kojih se mogu tajno prikupljati podaci. Dakle, dokaz o odavanju tajne u konkretnom slučaju je nezakonit i ne može proći na sudu.
No, akcija ide dalje. Tako već tjedan dana poručuju premijer Sanader i predsjednik Mesić. Nakon što su se obojica više puta javno pohvalili da su znali za Maestro (naknadno objašnjavaju da ipak nisu znali tko je na meti), najavili su nove akcije i hapšenja. Pitanje je samo tko od lopova nakon ovih upozorenja neće biti pažljiv?
Ivanka Toma
Građani i javnost toliko su željni konkretnih antikorupcijskih akcija da se do sada nitko nije čak ni osvrnuo na činjenicu koju je otkrio sam glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, a to je da je akcija Maestro morala biti naprasno završena jer je Matanović otkrio da ga se prisluškuje. Da netko nije odao tajnu, tko zna koliko je akcija još mogla trajati i tko se sve mogao uhvatiti u mrežu? Dogovarana je bila prodaja ciglane u Ninu, a kupac je na tom prostoru namjeravao graditi vile, za što bi trebalo preurediti urbanistički plan. Tko kaže da, u slučaju da se akcija nastavila, i da su ljudi iz Fonda taj posao do kraja realizirali, ne bi na urbanističkom planu pala i neka glava u Ninu? Može li netko reći da možda ne bi pao i netko još viši u sustavu moći?
|
Uhićeno je sedam visoko pozicioniranih osoba, no akcija Maestro razotkrila je brojne slabosti hrvatskog sustava borbe protiv korupcije. Na čemu se onda temelje najave vlasti o još drastičnijim i učinkovitijim mjerama?
|
Najčudnije je, međutim, što nitko, od policije, tužiteljstva, pa do same Vlade koja najviše govori o cijelom slučaju, uopće ne problematizira to iznimno važno pitanje i što nema nikakve istrage o tome tko je Matanoviću otkrio da ga se prisluškuje. Ako je točno da je za najveću antikorupcijsku akciju znao veoma uzak krug ljudi, onda je to učino netko od njih, što znači da je sustav koji se mora boriti protiv korupcije u nekom svom dijelu i sam korumpiran.
Budući da se Maestro odigrao u izbornoj godini, Vlada je u silnoj želji da tu veliku antikorupcijsku akciju prikaže kao rezultat svoga rada otišla toliko daleko da je čak zašla i u sferu ustavne trodiobe vlasti. U želji da sruši HDZ oporba se, pak, na to nije ni osvrnula.
Riječ je o tome da je Državno odvjetništvo po Ustavu "samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih i drugih kažnjivih djela, poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava i zakona". No, kao čelnik samostalnog i neovisnog pravosudnog tijela, glavni državni odvjetnik Bajić u vezi s akcijom Maestro u javnosti se pojavio samo jednom.
| Oporba nije reagirala na znakove kršenja trodiobe vlasti u akciji |
To čime su se vladajući pohvalili zapravo nam je otkrilo da USKOK uopće nema novca za ovakve velike akcije. Iako je Nacionalni program za borbu protiv korupcije u Saboru usvojen još u ožujku prošle godine, na kraju godine se na to zaboravilo, pa je u ovogodišnjem proračunu za USKOK odvojeno manje novca nego kada je bio osnovan.
I sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost, održana prije neki dan, (na kojoj, smatraju neki, kao predstavnik treće grane vlasti predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin nije imao što tražiti) pokazuje da vladajuća većina nije osigurala potrebne zakonske pretpostavke za borbu protiv korupcije. Nakon sjednice VNS-a premijer Sanader je najavio izmjene Zakona o kaznenom postupku koje bi trebale pomoći efikasnijoj borbi protiv korupcije.
Zakon će se mijenjati tako da će se mito uvrstiti u djela nabrojana u članku 102 stavka 1 točke 4 ZKP-a. Poanta je u tome da je vlast sada spremna i u hodu mijenjati kazneno zakonodavstvo i prilagođavati ga ovome slučaju korumpiranih čelnika Fonda, samo da bi ih se moglo dovoljno dugo zadržati u pritvoru. Spomenuti zakonski članak propisuje da se pritvor može odrediti ako su u pitanju kaznena djela ubojstva, razbojništva, silovanja, terorizma, otmice, zloporabe opojnih droga, iznude ili drugog kaznenog djela za koje je predviđena kazna zatvora od osam ili više godina, ako je to opravdano zbog izvršenja ili drugih posebno teških okolnosti djela.
Matanović, Gotovac, Peša, Petlovski, odvjetnici Juraj Parazajder i Asja Piplović te njezin suradnik Mladen Jandrašek pritvoreni su zbog utjecaja na svjedoke i opasnosti od ponavljanja djela. No, svjedoke bi se moglo ispitati već za mjesec dana, svi potpredsjednici Fonda dobit će otkaz pa neće moći ponoviti djelo, sva je dokumentacija oduzeta pa neće moći ni uništavati dokaze, a nisu ni pokazali da bi izbjegavali sud pa neće biti ni opasnosti od bijega. To znači da, ako se hitno ne promijeni ZKP u pravcu u kojem je najavio premijer, za dva mjeseca neće biti zakonske osnove za pritvor pa bi akteri najveće korupcijske afere mogli ranu jesen dočekati na slobodi. Ako se pak zakon na vrijeme promijeni u pravcu koji je premijer Sanader naznačio, osumnjičeni za mito mogli bi izbore dočekati u pritvoru po istoj zakonskoj osnovi po kojoj je iza brave i Branimir Glavaš. Naime, Glavaš nije završio u pritvoru zbog utjecaja na svjedoke, nego zbog težine kaznenog djela ratnog zločina.
Interveniranje u zakon radi jednog konkretnog slučaja ipak nije specijalnost HDZ-a. Tako je nešto već učinila bivša Račanova vlada. Kada su vidjeli da se suđenje Nikici Jelaviću i ostalima tada optuženima za udruživanje u zločinačku organizaciju neće dovršiti dok su pritvoreni, promijenili su zakon i produljili pritvorske rokove.
No, pitanje pritvora u ovom slučaju više može biti politički nego pravni problem. Proces čelnim ljudima Fonda za privatizaciju, koji su godinama zloupotrebljavali svoj položaj i u bescijenje davali državnu imovinu i tako se bogatili, tek će pokazati koliko je velikih rupa ostalo u kaznenom zakonodavstvu.
Jedna je od krupnijih stvari pitanje imovine. Kazneni je zakon zadnji put mijenjan u lipnju prošle godine, dakle tri mjeseca nakon što je usvojen Nacionalni program za borbu protiv korupcije. No, tada je HDZ-ova većina u Saboru odbila amandman koji bi omogućio da se Matanoviću, Gotovcu, Peši, Petlevskom i ostalima, koji su na manipulaciji državnim dobrima postali bogataši, oduzme imovina koju su tako stekli. U zakon je ušla mogućnost da se oduzme imovina za koju se osnovano može smatrati da potječe od kaznenog djela, a njezino se zakonito podrijetlo ne može utvrditi. No, takva mogućnost postoji samo za organizirani kriminal, a ne i za korupciju.
U slučaju HFP-a to znači da će se Gotovcu, koji je tijekom predistrage snimljen kako prijateljici govori da ni sam ne zna koliko je zaradio, koji ima privatnu tvrtku, odnedavno vilu s bazenom u Istri i tko zna što sve ne, moći oduzeti relativno malo. Naime, da bi mu se mogao oduzeti automobil, treba dokazati da ga je kupio baš novcem kojim ga je za točno određenu uslugu podmitila točno određena osoba.
Prema onome što je do sada poznato o istrazi, Gotovac je namještao prodaju Dalmacijavina koje je na vrlo atraktivnoj lokaciji u Splitu, i to za svojeg prijatelja, poduzetnika iz BiH Svjetlana Stanića. Prema izvorima iz istrage, zauzvrat mu je Stanić platio putovanje u Monte Carlo, dao mu peku, organizirao krstarnje po Jadranu. Ako istražitelji nisu snimili da je Gotovac još nešto uzeo, prema Kaznenom zakonu kakav imamo, može mu se uzeti samo peka.
Velika je zakonska rupa, koja se već "osvećuje" toj velikoj korupcijskoj aferi, to što se u Kaznenom zakonu propustilo promijeniti djela iz gospodarskog kriminala. Premda iz Državnog odvjetništva, ali i od drugih pravnika, već godinama dolaze apeli da se djela gospodarskog kriminala "vuku" još iz socijalizma i da nisu primjenjiva na stvarni život, ministrica pravosuđa Ana Lovrin radnoj grupi za izmjenu Kaznenog zakona nije dala upute da urede to područje. Upravo se zbog toga potpredsjednike Fonda za privatizaciju, Matanovića, Gotovca i Pešu, u istražnom zahtjevu tereti samo za primanje mita.
Da je Kazeni zakon drugačiji, moglo bi ih se goniti i za gospodarski kriminal. Manipuliranje prodajom ciglane u Ninu, Dalmacijavina, hotela u Živogošću i Podgori, pokušaji da se Solaris besplatno upiše na 330.000 četvornih metara zemljišta uz more, ili da ga plati po cijeni iz 1993. godine, potom pokušaj da se namjesti natječaj za prodaju iznimno vrijednog zemljišta u Poreču mogli bi se podvesti pod kazneno djelo zloporabe položaja i ovlasti, ali pod uvjetom da su svi ti mutni poslovi dovršeni. Naime, prema stavu Vrhovnog suda protiv kojega su se tužitelji bezuspješno borili, djelo zloporabe položaja i ovlasti u pokušaju ne postoji.
Zakoni su nam tako sročeni da se potpredsjednike Fonda, premda su uhvaćeni kako odaju povlaštene informacije, ne može goniti ni za kazneno djelo odavanja tajne. Stvar je u tome što su istražitelji do te informacije došli prisluškivanjem, a to kazneno djelo ne spada u katalog djela zbog kojih se mogu tajno prikupljati podaci. Dakle, dokaz o odavanju tajne u konkretnom slučaju je nezakonit i ne može proći na sudu.
No, akcija ide dalje. Tako već tjedan dana poručuju premijer Sanader i predsjednik Mesić. Nakon što su se obojica više puta javno pohvalili da su znali za Maestro (naknadno objašnjavaju da ipak nisu znali tko je na meti), najavili su nove akcije i hapšenja. Pitanje je samo tko od lopova nakon ovih upozorenja neće biti pažljiv?
| Uhićeni Robert Peša, Ivan Gotovac, Josip Matanović, Igor Petlevski i Asja Piplović. Predsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju, kao i četiri ministra iz njegova nadzornog odbora, institucije ne smatraju odgovornima za korupciju u toj ustanovi |
|
 |
 |
 |
 |
Ivanka Toma