U redu,
Jadranka Kosor može se doimati simpatično, pa i hrabro, okružena svim tim javnosti a priori antipatičnim muškarcima iz Predsjedništva HDZ-a, Vlade, Predsjedništva Sabora, Kluba HDZ-a i tako dalje i tako dalje.
Nema nikakve sumnje da njezin javni konflikt s Lukom Bebićem gospođi Kosor podiže rejting među biračima.
Nadalje, Jadranki Kosor pomaže i teza o njezinu sukobu s Ivom Sanaderom.
Budimo realni,
Ivo Sanader u ovom je trenutku najomraženiji hrvatski političar; svatko tko je u sporu sa Sanaderom - bio to Stipe Mesić, Zoran Milanović ili Jadranka Kosor - na tome može samo profitirati.
Ako je, pak, prvo tihi, a zatim sve glasniji rat Sanadera i Kosor tek HDZ-ov spin da bi se gospođi Kosor podigla popularnost, spinmasteru valja čestitati na sjajnoj ideji, a Ivi Sanaderu na samoprijegoru i spremnosti da zbog premijerkine koristi odigra ulogu Dartha Vadera Hrvatske demokratske zajednice.
Unutarnji i vanjski razlozi
Naposljetku, premijerkinu će ugledu u hrvatskoj javnosti sasvim sigurno pomoći poziv Baracka Obame da posjeti Bijelu kuću (naravno, pod uvjetom da je ta informacija točna: vijest o Obaminu susretu sa Sanaderom, od prije nekoliko mjeseci, bila je promptno demantirana).
U redu, Jadranka Kosor može, očigledno, računati na više elemenata koji učvršćuju njenu popularnost u javnosti.
Ali, Jadranka Kosor ne može vladati.
Jadranka Kosor ne može vladati zbog dvije grupe razloga, eksternih i internih.
Kada je riječ o vanjskim razlozima, Jadranka Kosor, kao što smo upozorili čim je preuzela dužnost predsjednice Vlade, naprosto nema legitimitet.
Na izborima u studenome 2007. godine birači Hrvatske demokratske zajednice nisu glasovali za Jadranku Kosor i njezin politički program, nego za Ivu Sanadera i njegov politički program.
Ovaj se argument ne može osporiti protutezom da se glasovalo za stranke, a ne za pojedince: točno je da se u Hrvatskoj glasuje za stranke, ali te stranke imaju svoje lidere koji ih predstavljaju među biračima.
Nesumnjivi lider Hrvatske demokratske zajednice na prošlim parlamentarnim izborima bio je Ivo Sanader, a nipošto Jadranka Kosor.
Bez izvornoga, glasačkog legitimiteta nemoguće je efikasno voditi zemlju.
Osim toga, gospođa Kosor nema ni legitimitet unutar Hrvatske demokratske zajednice. Ona nije izabrana za predsjednicu Hrvatske demokratske zajednice u normalnom izbornom procesu, nego aklamacijom, u povišenoj atmosferi Sanaderova odlaska.
Osobno ne vjerujem da bi se sama gospođa Kosor ikada poželjela pozivati na izbore koji nisu bili izbori; da bi se, dakle, željela hvaliti kako je pobijedila na izborima na kojima nije bilo ni tajnog glasovanja, ni elementarne demokratske procedure.
Unutarnji problem Jadranke Kosor podjednako je otežavajući kao i problem njezina legitimiteta. Unutarnji problem Jadranke Kosor jest da ona nema autoritet, kojim bi vrhu Hrvatske demokratske zajednice mogla nametnuti svoje stavove.
Slučaj Luke Bebića nije skandalozan zato što su se predsjednik Sabora i predsjednica Vlade posvađali. To je, hvala Bogu, normalno u svim političkim strankama, u vodstvima svih kompanija, u nogometnim svlačionicama ili bilo gdje drugdje gdje se donose važne odluke.
Slučaj Luke Bebića nije skandalozan ni zato što je predsjednik Sabora poslije uporno ogovarao predsjednicu Vlade i predsjednicu svoje stranke.
Slučaj Luke Bebića skandalozan je i duboko politički signifikantan naprosto zato što u Hrvatskoj još nikada niti jedan politčar niti jedne vladajuće stranke nije javno poručio svom šefu da ne smije donositi odluke koje su u njegovu djelokrugu.
Sama činjenica da je
Luka Bebić javno kazao Jadranki Kosor da ona ne smije mijenjati ministre materijalni je dokaz da dio vodstva HDZ-a ne prihvaća gospođu Kosor ni kao predsjednicu Vlade, ni kao predsjednicu stranke.
| Za Jadranku Kosor nisu glasali birači HDZ-a. Činjenica da joj je Luka Bebić kazao da ne smije mijenjati ministre dokaz je da je dio vodstva HDZ-a ne prihvaća |
Jadranka Kosor sada, naravno, može pokušati skupiti većinu u Predsjedništvu HDZ-a, pa eliminirati Bebića iz stranačkog vrha, smijeniti ga s dužnosti predsjednika Sabora, i tako dalje i tako dalje...
Ali, vrlo brzo pojavit će se neki drugi, treći i n-ti Luka Bebić.
Ovdje se, zapravo, radi o samoj gramatici funkcioniranja HDZ-a.
Hrvatska demokratska zajednica ne dijeli se, naravno, isključivo po ideološkim i političkim, nego, jednako ili još više, i po interesnim crtama.
Kako je HDZ, kroz svoje ljude u svim mogućim javnim poduzećima i društvenim institucijama, kao i utjecajem svojih istaknutih članova na privatne kompanije, zapravo premrežio društvo, interesne skupine unutar HDZ-a često dolaze u razne konflikte materijalne prirode.
Kada na čelu HDZ-a nije snažni predsjednik, autoritativni politički lider, svi se ti interesni ili/i politički sukobi ne mogu kontrolirati.
Umjesto toga, oni bijesne unutar stranke i državnih tijela, što onemogućava elementarnu učinkovitost u upravljanju zemljom dok se istodobno nekontrolirano razlijevaju po medijima gdje jedna grupa unutar HDZ-a želi kompromitirati drugu grupu unutar HDZ-a.
Javnost na tome, naravno, profitira.
Trebamo Vladu s autoritetom
Dok je Sanader bio na vlasti, nismo znali ništa ni o aferi Podravka, ni o aferama u HEP-u i Hrvatskim željeznicama.
Nema nikakve sumnje da ćemo se u idućim mjesecima suočiti s više sličnih slučajeva koji su, podsjetimo, posljedica HDZ-ove specifične metodologije vladanja Hrvatskom (koju su, nažalost, usvojile i neke oporbene stranke).
I dok je, dakle, za jedan segment općih interesa sasvim sigurno dobro što se otkrivaju sve moguće afere - pa makar ta otkrića dolaze kao posljedica unutarstranačkih sukoba - za drugi, jednako značajni segment javnog interesa loše je što imamo slabu Vladu.
Hrvatskoj sigurno ne može koristiti Vlada čija predsjednica posjeduje vrlo ograničene ovlasti; Hrvatskoj sasvim sigurno ne treba Vlada koja nije kadra efikasno upravljati zemljom.
Za Hrvatsku, nadalje, nije dobra Vlada koja popušta pritiscima svake društvene grupe koja jest ili se smatra ugroženom nekim Vladinim potezom.
Najvažnije od svega, ni relativno snažne vlade nisu bile kadre provoditi ozbiljne društvene reforme, što nas je dovelo u stalnu proračunsku krizu, kao i u krizu funkcioniranja određenih državnih servisa.
Slaba Vlada ne smije, u stvarnosti, niti razmišljati o ozbiljnim reformama koje bi smanjile javnu porošnju.
Da bi Vlada Jadranke Kosor postala snažna, gospođa Kosor morala bi se nametnuti kao stvarni vođa Hrvatske demokratske zajednice.
To znači da bi i kadrovski i ideološki morala drastično reformirati i modernizirati stranku.
Vrlo je teško procijeniti ima li ona, ili bilo tko drugi u sadašnjem vrhu HDZ-a, snage za takvu političku operaciju.
U svakom slučaju, Hrvatskoj je potrebna snažna i efikasna Vlada koja će imati autoritet i među svojim partnerima i među stanovništvom.
Ako HDZ-ov kandidat na predsjedničkim izborima zabilježi vrlo loš rezultat (recimo, ako Hebrang ispadne u prvom krugu, što se po sadašnjim istraživanjima čini gotovo izvjesno), autoritet vladajuće stranke doživjet će još jedan težak udarac.
HDZ će se, dakle, istodobno suočiti s debaklom na predsjedničkim izborima i s Vladom koja nije kadra vladati.
U takvoj je situaciji sasvim logično da se raspišu prijevremeni parlamentarni izbori, na kojima se Jadranka Kosor može pokušati izboriti za mjesto stvarnog lidera Hrvatske demokratske zajednice.
Tko god pobijedio na prijevremenim izborima, imat će znatno snažniju političku poziciju od sadašnje Vlade.
Argument o tome da bi izbori usporili pregovore s Europskom Unijom faktografski ne stoji jer bi pregovori, kako kažu u Bruxellesu, ionako morali biti završeni u prvoj polovici iduće godine.
Davor Butković