Pet nesposobnih ministara policije

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 25.10.2008. u 07:01

ZAGREB - Prvi val profesionalnih ubojstava dogodio se krajem 90-ih godina i tekao je paralelno s krizom institucija vlasti koju je obnašao HDZ rastrgan unutarnjim frakcijskim borbama.

Organizirani kriminal koji se tijekom 90-ih otvoreno vezao uz pojedine frakcije HDZ-a, slijedio je političke trendove i počeo niz uličnih obračuna. U tom je razdoblju, od 1997. do 2000., u atentatima likvidirano dvadesetak pripadnika zagrebačke kriminalne scene. Ministar unutarnjih poslova Ivan Penić bio je stranački dužnosnik iz Jaske, dotad poznat kao ministar privatizacije. Osim prikrivanja privatizacijskog kriminala, Penić se istaknuo u minoriziranju zbivanja na zagrebačkim ulicama, tvrdeći da je riječ o sporadičnim kriminalnim aktivnostima koje se događaju i na ulicama drugih europskih gradova.

Njegov pomoćnik za kriminalističke poslove, Željko Sačić, otišao je i korak dalje, tvrdeći da u Hrvatskoj nema organiziranog kriminala. Kap koja je prelila čašu bilo je ubojstvo civila, Zorana Dominija, koji je 1999. godine podlegao kao kolateralna žrtva pri pokušaju ubojstva Vjeka Sliške. Oporba je tada ustala u obranu nezaštićenih građana Zagreba, najavljujući obračun s kriminalom i korupcijom kao jednu od glavnih tema izborne kampanje.

Razlozi smjene Rončević je smijenjen zbog niza napada (Rađenović, Miljuš, Galinec) i ubojstva I. Hodak
Građani su tu kampanju podržali, ali je nakon izbora slijedilo razočaranje. Profesionalne likvidacije su nastavljene, u samom centru Zagreba, bez pravog odgovora policije. Ubijeni su Vjeko Sliško, boss jedne od zločinačkih organizacija, a zatim i Veselin Marinov, policijski doušnik, što je upozoravalo na jaku aktivnost mafijaške scene.

Nažalost, Vlada premijera Račanau potpunosti je odustala od predizbornih obećanja o borbi protiv kriminala, a eksponent te politike postao je ministar unutarnjih poslova Šime Lučin. Njegov mandat ostao je upamćen po nekoliko civilističkih inicijativa, poput onih o “legalizaciji prostitucije” i “legalizaciji lakih droga”, potpuno deplasiranih sa sigurnosnog stajališta jer su prioriteti bili na drugoj strani.

Hrvatska se u tom trenutku nalazila u središtu tzv. balkanske krijumčarske rute na kojoj su zajedno surađivali mafijaški klanovi iz cijele regije. MUP RH trebao je biti strateški zainteresiran za povezivanje s regionalnim policijama, pogotovo sa srbijanskim MUP-om, ali to se nije dogodilo ni prije ubojstva premijera Zorana Đinđića, ni poslije njega.

 
Bivši ministar privatizacije za čijeg je mandata prikriveno mnogo mutnih poslova

Nije bilo borbe s mafijom, nego se  zalagao za legalizaciju prostitucije

U njegovo vrijeme curile su informacije iz MUP-a o slučaju Gotovina. Inače je bio kirurg
   
Iva n Penić
Šime Lučin
Marijan Mlinarić

Jedan od najvećih Lučinovih propusta bilo je imenovanje Varaždinca Franje Tureka na mjesto pomoćnika ministra za obavještajne poslove. O načelniku SZUP-a u Varaždinu u to se vrijeme znalo vrlo malo. Bilo je, međutim, poznato da je kao agent službe boravio u Gospiću 1991., u vrijeme ratnih zločina nad srpskim civilima.

Turek se ubrzo povezao sa Željkom Bagićem, savjetnikom predsjednika Republike i osobnim prijateljem Hrvoja Petrača, čime je nacionalna sigurnost i formalno legalizirala svoje odnose s podzemljem. Klan Turek - Bagić ubrzo je krenuo u obračun s ravnateljem policije Rankom Ostojićem, optuživši ga za špijunažu i ugrožavanje Ustava.

Ponovni dolazak HDZ-a na vlast obilježili su upravo ti prijepori nakon kojih je Ostojić smijenjen, ali su ostavke dali i Bagić i Turek. Za ministra unutarnjih poslova izabran
Nakon petorice koji su smijenjeni zbog nesposobnosti postavljen je školovani policijski kadar Tomislav Karamarko, od kojeg se puno očekuje
je Marijan Mlinarić, varaždinski kirurg pred umirovljenjem. Izbor ministra nije najavljivao namjeru Vlade Ive Sanadera da borbu protiv kriminala pretvori u jedan od svojih prioriteta. Slijedio je niz zahtjeva Europske Unije i Haaškog suda u vezi sa slučajem Gotovina, kojima ministar Mlinarić, i zbog teškog zdravstvenog stanja, nije bio dorastao.

Pokazalo se da iz MUP-a povjerljivi podaci cure pomagačima generala Gotovine, pa je ministar Mlinarić ubrzo smijenjen, a na njegovo je mjesto imenovan Ivica Kirin, HDZ-ov gradonačelnik iz Virovitice. Kirin i Mlinarić predstavljali su dvije krajnosti: prvi u umirovljeničkoj dobi, boležljiv i suzdržan, a drugi mlad, neiskusan i hiperaktivan.

Povezivalo ih je jedino nepoznavanje policijskog sustava, dok se Kirin isticao neprekidnim lapsusima i komično-čudačkim istupima koji su zabavljali javnost. U prosincu 2007. godine Kirin je sudjelovao u lovu na veprove na Bilogori gdje se zatekao i haaški optuženik u “kućnom pritvoru” Mladen Markač. Fotografije iz zajedničkog lova osvanule su na internetu, pa je bizarni ministar unutarnjih poslova ubrzo smijenjen.

  
Mladi Slavonac smijenjen je nakon lova na veprove s Markačem

Hadezeovac iza kojeg je u MORH-u nerazriješeno ostalo nekoliko velikih afera
Ivica Kirin
Berislav Rončević

Zamijenio ga je Berislav Rončević, HDZ-ovac blizak Branimiru Glavašu i ujedno bivši ministar obrane, iza kojega je u MORH-u ostalo nekoliko neriješenih korupcijskih afera. Na jednu nezakonitu kupnju vojnih kamiona upozoravao je i predsjednik države. Izborom kontroverznog dužnosnika na mjesto šefa policijskog sustava premijer kao da je odaslao poruku kako se umjesto nesposobnih kadrova odlučio za sumnjive.

To je pokazao i prvi Rončevićev javni istup u kojemu je prozvao Vladimira Fabera, načelnika osječke policije, optuživši ga za neprofesionalnost i zloporabe u slučaju Glavaš. Rončević je smijenjen nakon dokazane nesposobnosti policije u otkrivanju niza zločinačkih napada u Zagrebu, čije su žrtve bili novinari ( Dušan Miljuš), suradnici USKOK-a (Igor Rađenović i Josip Galinec) te Ivana Hodak.


Imenovanje Tomislava Karamarka na mjesto ministra unutarnjih poslova najbliže je onome što se kolokvijalno zove “političkom voljom” za obračun s kriminalom. Novi ministar dobro poznaje sigurnosni sustav RH jer je niz godina obavljao visoke dužnosti u policiji i tajnim službama, a kao načelnik PUZ-a od 1993. do 1996. imao je priliku upoznati i sigurnosne prilike u metropoli. Istaknuo se i u progonu privatizacijskog kriminala dizanjem kaznene prijave protiv Miroslava Kutle1995., ali i organiziranog kriminala lociranjem Hrvoja Petrača i sudjelovanjem u organizaciji njegova uhićenja.

Možda upravo zagrebački background novog ministra Karamarka i novog ravnatelja policije Vladimira Faberabude presudan u razrješenju posljednjih događaja. Marginaliziranje sigurnosnih prilika u Zagrebu, karakteristično za sve vlade dosad, najbolje se vidjelo u izboru ministara i ravnatelja policije, od kojih niti jedan nije bio iz Zagreba, a to nije bila ni većina šefova Policijske uprave Zagreb. Policija se, čini se, napokon vraća u glavni grad Hrvatske.
Kara marko - policajac koji je napokon postao ministar u Vladi


Gordan Malić

Izdvajamo