Britanski izlazak iz Europske unije, Brexit, sad je vjerojatna mogućnost. On neće samo generirati ekonomsku neizvjesnost po cijelom kontinentu, nego bi mogao potaknuti druge države da slijede London pri izlasku iz Unije.
Prema Europskom ugovoru, povlačenje iz Unije je temeljno pravo svake članice, iako to dosad nije učinila niti jedna država. Ujedinjeno Kraljevstvo je 1975. godine održalo referendum i tad je više od 67 posto birača odlučilo o ostanku u prethodniku EU, Europskoj ekonomskoj zajednici. Britanski će birači opet na referendum 23. lipnja kako bi odlučili hoće li ostati u EU.
Dvije su škole razmišljanja o mogućem Brexitu: oni koji vjeruju da će oslabiti i razmrviti EU te oni koji tvrde da će doći do jačanja europske jezgre. Razvila se i gorljiva rasprava hoće li Brexit naštetiti ili donijeti korist samoj Britaniji. Istraživanja javnoga mnijenja pokazuju da su britanski birači ravnomjerno podijeljeni oko pitanja ostanka u EU i prihvaćanja ograničenih ustupaka o izuzećima koje je premijer David Cameron postigao na nedavnom summitu EU. Nekoliko ministara sada vodi kampanju za Brexit, a i vrlo popularni londonski gradonačelnik Boris Johnson također se opredijelio za povlačenje Ujedinjenog Kraljevstva.
Kritičari ističu da bi glas za odlazak mogao naštetiti ekonomiji te da London više ne bi imao pravo glasa u donošenju odluka koje utječu na sve - od trgovine do sigurnosne politike. Čak i vraćeno suvereno pravo da se zaustavi imigracija iz EU značilo bi gubitak punog pristupa jedinstvenom tržištu te istodobno reduciralo broj imigranata, što bi vjerojatno pogodilo britansko poslovanje i javne službe.
Brexit bi također mogao slomiti samo Ujedinjeno Kraljevstvo budući da je Škotska više proeuropski orijentirana nego ostatak zemlje i mogla bi donijeti odluku o sazivanju novog referenduma o samostalnosti koji bi mogao polučiti većinsku podršku.
Britanski euroskeptici tvrde da zemlja treba vratiti suverenitet od neizabranih bruxelleskih birokrata. Vjeruju da Europa usporava Ujedinjeno Kraljevstvo koje bi moglo doživjeti pravi bum kao otvorenija ekonomija koja će nastaviti trgovati s EU, ali će istodobno ojačati svoj globalni doseg. Upiru prstom u Norvešku i Švicarsku kao modele za Britaniju; obje zemlje imaju otvoren pristup tržištu Unije.
U snažnom kontrastu pesimisti viču kako bi Brexit mogao naštetiti ostatku Europe. Razdvojio bi petu svjetsku ekonomiju od njezina najvećeg tržišta i oslabio sigurnost EU micanjem značajnog ulagača u obranu i važnog aktera međunarodne politike.
Interesantno je primijetiti da predsjednik Vladimir Putin željno očekuje Brexit kako bi oslabio EU i pomogao raskoliti Savez, a predsjednik Barack Obama mu se snažno protivi.
Nejedinstvena i manje sigurna EU također će nastojati odvratiti druge države da slijede Ujedinjeno Kraljevstvo. Paradoksalno, bilo kakav otpor Bruxellesa drugim glavnim gradovima da ispregovaraju izuzeća zapravo bi ih mogao ohrabriti da krenu prema izlazu braneći svoj suverenitet. Britanski ministar vanjskih poslova Philip Hammond upozorio je da bi Brexit mogao voditi prema domino-efektu, stvarajući obrazac za euroskeptične stranke drugdje u EU da u još većoj mjeri postanu srednjom strujom.
Češki premijer Bohuslav Sobotka upozorio je da bi Brexit mogao ohrabriti debate u nekim zemljama o tome treba li krenuti u tom smjeru. To bi moglo dovesti do situacije u kojoj bi i drugima postalo politički prihvatljivo predložiti izlazak, iako samo male, rubne stranke trenutačno govore o potpunom povlačenju. Na primjer, mađarski planirani referendum o planu EU o relokaciji migranata mogao bi potaknuti druge korake kako bi se oslabile veze s EU.
Protivna struja mišljenja u Europi tvrdi kako bi Brexit uistinu bio vrijedan poticaj ostatku EU.
Navodi da bi drugi kolebljivci trebali slijediti Ujedinjeno Kraljevstvo tako da se preostala jezgra može razviti u integriraniji blok kroz fiskalnu uniju i političku federaciju. U ovoj formuli zemlje koje se opiru intenzivnijoj integraciji, poput Danske i Švedske, također bi otišle. Proponenti “europske jezgre” inzistiraju da bi politika “izuzeća” od nekih odredbi EU, koju je slijedio London, trebala biti uklonjena jer pridonosi podjeli i konfuziji. Pokušavajući prilagoditi disparatne pozicije svojih brojnih članova, EU je postala plahom, neučinkovitom i nemoćnom da provede dublju integraciju.
Dakle, ostanak Britanije u EU otežao bi ostalim članicama da provedu potrebne reforme kako bi poboljšale strukturne nedostatke Unije. Kad Ujedinjeno Kraljevstvo i drugi opstrukcionisti budu slobodni otići, izvorni će osnivači, posebno Njemačka i Francuska, provesti hrabriju multinacionalnu integraciju.
U takvom će scenariju, vjeruju neki, EU postati “slabijom, ali opakijom”. Unatoč takvim predviđanjima, manja EU s većim tržišnim restrikcijama postat će drugorazredni igrač na globalnoj sceni i njezino savezništvo sa SAD-om bi signifikantno oslabjelo. Postavlja se također pitanje kako bi to utjecalo na NATO, bi li se Savez također rascijepio ili bi, upravo suprotno, postao jači kao jedina organizacija koja drži kontinent na okupu.