Sljedeća hrvatska Vlada treba viziju i odlučnost kako bi djelovala kao uporište protiv pogubnih izvanjskih utjecaja koji ciljaju ka destabilizaciji Zapadnog Balkana i neutralizaciji Srednje Europe. To bi podiglo poziciju Zagreba kao ključnog europskog saveznika. Dosadašnja hrvatska Vlada je napravila elementarne pogreške prizivajući ruska ulaganja i čak šaljući dužnosnike i poslovne ljude u Moskvu. Kao da se nije razumjelo da takva ulaganja dolaze s političkim obvezama koje narušavaju zapadnu solidarnost i razbijaju atlantski savez. Uzimajući u obzir zastoj u približavanju hrvatskih južnih susjeda prema članstvu u EU, regija dobiva na važnosti za ekspanziju ruskog utjecaja i Zagreb mora biti oprezan. Moskva svoj ulazak u regiju organizira kroz četiri kanala: nacionalizam, korupciju, biznis i propagandu. Etnonacionalizam je zapaljiva supstancija koju Kremlj potiče i iskorištava, i to kroz diplomatsku podršku, međunarodnu kampanju, izravno ili neizravno financiranje ekstremističkih skupina ili veze s ruskim obavještajnim službama i ultranacionalistima.
Propagandisti pod kontrolom Moskve nastoje zabiti klin između muslimana i kršćana u regiji i potaknuti islamofobiju kako bi se osnažili lokalni nacionalizmi. Propagandisti tvrde da će radikalni islamisti zauzeti teritorije na kojima žive Srbi i izvoditi terorističke napade u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji i drugim zemljama. Također tvrde da albanski muslimani diljem regije potajice pripremaju oružane napade na kršćansku populaciju. Moskva potiče političku korupciju tamo gdje je vladavina prava slaba, a političari su skloni financijskim mamcima. Na meti su razne javne osobe u Srednjoj Europi i na Balkanu, uključujući političare, ministre u vladi, pripadnike služba sigurnosti, poslovne ljude i čelnike medija. Ciljevi su politički i ekonomski. Zbog otvorenog podmićivanja ili tajnovitih transakcija dužnosnici favoriziraju ruske poslovne interese i podržavaju Moskvu u njezinim vanjskopolitičkim ofenzivama. Zagreb mora biti pozoran kako bi izbjegao takve zamke jer će one u konačnici naštetiti hrvatskim nacionalnim interesima. Treća provjerena metoda ruskog utjecaja je jačanje energetske ovisnosti koja podrazumijeva uključivanje balkanskih i jadranskih zemalja u energetski projekt koji vodi Gazprom i stjecanje većine dionica u lokalnim cjevovodima, rafinerijama i drugim energetskim postrojenjima. Srbija je bila najnaklonjenija energetskim poticajima iz Moskve pa je prodala većinu dionica svog plinskog i naftnog kompleksa Gazpromu. Beograd je favorizirao ruska ulaganja i opskrbu energentima dijelom i kao oblik uzajamnosti zbog toga što Moskva blokira članstvo Kosova u UN-u.
Kremlj nudi pomoć i investicije Republici Srpskoj u BiH kako bi okuražio mogućeg saveznika. Također je dao do znanja Miloradu Dodiku da bi mogao podržati podjelu ove rascijepljene države.
Četvrta komponenta utjecaja Kremlja sastoji se od propagandne ofenzive kroz lokalne medije, internet i društvene mreže kako bi se potkopale zapadne institucije i diskreditirali lokalni političari koji favoriziraju NATO i SAD. Na primjer, crnogorski premijer Milo Đukanović se proteklih mjeseci našao pod intenzivnim napadima ruskih dužnosnika i medija jer je otvoreno zagovarao članstvo u NATO-u. Osim toga, Moskva je financirala prosvjednike protiv NATO-a u Podgorici kako bi uzdrmala vladu. Također podržava političke lidere koje kritiziraju Washington i Bruxelles da zapostavljaju demokraciju. Najočitiji recentni primjeri su mađarski premijer Viktor Orbán kojem su ponuđeni unosni energetski poslovi i makedonski premijer Nikola Gruevski kojega je Moskva branila protiv tvrdnji o sveprisutnim malverzacijama vlade. Moskva tvrdi da SAD nastoji provesti novu “obojanu revoluciju” kako bi u Skoplju instalirao lojalniju vladu.
Nestabilnost na Zapadnom Balkanu i Moskvi skloni dužnosnici u dijelovima Srednje Europe kreiraju tri izravne posljedice za politiku EU i SAD-a. Prvo, odvraća se pažnja Zapada s kremaljskih ofenziva drugdje na širem europskom prostoru. Obnovljene rasprave zavode zapadne diplomacije i omogućuju Kremlju slobodnije djelovanje u provedbi vlastitih ciljeva na prostoru bivšeg Sovjetskog Saveza. Drugo, etnonacionalni konflikti pružaju zaštitu i opravdanje za komadanje Ukrajine, Moldavije, Gruzije i drugih država. Tako ruski dužnosnici na međunarodnim forumima mogu tvrditi da je jednostavno riječ o prihvaćanju principa samoodređenja koji je prisutan na Zapadnom Balkanu. I treće, ohrabrujući nacionalne prepirke i korupciju političkog vodstva u dijelovima Srednje i Jugoistočne Europe, predsjednik Vladimir Putin nada se da će osigurati nove saveznike kojima će ponuditi diplomatsku podršku, ekonomsku pomoć i energetsku korist.
Istodobno, ultimativni cilj zapadnih glavnih gradova da uključe cijelu regiju u EU i NATO pretrpjet će dugoročnu štetu. Hrvatska će zauzeti svoje mjesto kao ključni europski bedem ako bude djelovala kao odlučan regionalni igrač koji može spojiti Balkan, Srednju i Zapadnu Europu te pomoći zaštititi EU od vanjske subverzije. Za razliku od sadašnje Vlade, čini se da je HDZ svjestan kako potkopavanje nacionalne sigurnosti također znači i udarac na ekonomski razvoj. Politika koja se može suprotstaviti pogubnom ruskom utjecaju dovest će do podrške i prepoznavanja Hrvatske u Washingtonu nakon što previše godina nije bila vidljiva na američkom radaru. Nacionalni ponos i ambicija kao i racionalni proračun ekonomskog rasta trebali bi voditi odabir na hrvatskim izborima.