Da hrvatski političari odgovornije shvaćaju svoj posao, zacijelo bi se zanimali za rezultate koji su na lokalnoj razini postignuti u malom istarskom mjestu Bale, gdje je već četiri godine na vlasti nezavisna lista
Plinija Cuccurina. Osim što je hrvatskoj javnosti poznat po tome što je suvlasnik Adris grupe, Cuccurin se u javnosti sve češće spominje kao prvi čovjek Udruge građana Ladonja koja okuplja 20 udruga i nezavisnih lista. Ladonja (drvo koje se obično sadilo na središnjem trgu gdje su se mještani okupljali u ljetnim mjesecima) na sljedećim će lokalnim izborima u općinama, gradovima i samoj županiji izići sa svojim kandidatima. No, priča o Ladonji zapravo ima veze s preporodom Bala, Cuccurinova rodnog mjesta. Zajedno sa svojim suradnicima, on je od derutnog i zapuštenog gradića, koji ima 1200 stanovnika, stvorio poželjno mjesto za život kojim “upravljaju” svi građani. Kako je do toga došlo?
Mon Perin
- Sve je krenulo od entuzijazma grupe vršnjaka i naše odlučnost da sami pokrenemo razvoj svog mjesta, ne čekajući da to učini netko sa strane. U središtu našeg interesa bio je običan čovjek, stanovnik Bala kojemu je bilo potrebno osigurati uvjete života kao u drugim razvijenijim djelovima Istre. Prvi korak u tome bio je osnivanje udruge Mon Perin kao jezgre oko koje su se okupili svi oni koji su željeli sudjelovati u projektima razvoja Bala. Projekti koje smo predložili konsenzusom su prihvatili i građani i općinske vlasti. Realizacijom tih projekata u Balama je u protekle četiri godine Općina stvorila novu vrijednost u visini od više od 70 milijuna kuna - priča Cuccurin.
Među ostalim pogodnostima, mladima ćemo omogućiti 107 građevinskih čestica koje će moći kupiti od Općine Bale za simboličnu cijenu od jedne kune
I, doista, lokalna je samouprava za vrlo kratko vrijeme ostvarila projekte za koje je i mnogo bogatijim mjestima potrebno više od desetljeća.
- U godini dana - nastavio je Cuccurin - sagradili smo školu, višenamjensku školsku dvoranu. Cijena koju je Općina platila je oko 14 milijuna kuna, a tržišna vrijednost toga je više od 22 milijuna kuna. Uređena su četiri velika parkirališta, otvorena jedna umjetnička galerija, dječji vrtić, uređeni gradski trgovi, pročelja kuća u središtu mjesta, sagrađena infrastruktura u autokampovima, a počeli smo i graditi gradsku kanalizaciju.
Također, zainteresiranim obiteljima, njih oko stotinu, Općina je na korištenje dala oko 400 hektara poljoprivrednog zemljišta za uzgoj maslina, a osnovana je i poljoprivredna zadruga koja će se, među ostalim, baviti otkupom i preradom maslina. Za mlade smo predvidjeli, uz ostalo, 107 građevinskih čestica za jednu kunu, a upravo ovih dana Općina je preko natječaja dodijelila prve takve čestice za gradnju. Svi studenti dobivaju stipendije, a umirovljenici dva puta godišnje novčanu pomoć itd. Ne rasipamo se, samo se ponašamo domaćinski - priča Plinio Cuccurin.
Kako pojašnjava, to je bilo moguće ostvariti u Balama jer je Općina usvojila razvojne dokumente. Prije usvajanja građanima je dana prilika da se na zborovima izjasne o tim dokumentima.
Sve političke stranke preuzele su obvezu provedbe tako utvrđenog programa razvoja.
- Naš pristup razvoju polazi od načela održivog razvoja, on mora biti takav da donosi koristi sadašnjim, ali i budućim generacijama - pojašnjava Cuccurin.
Zato općinska uprava u Balama nije dopustila rasprodaju “obiteljskoga blaga”. Primjerice, nije dana dozvola da se devet kilometara obale urbanizira, da se naprave vile i apartmani za deset tisuća ležajeva.
Doprinos svih mještana
- Kako bi obala bila od koristi i našim potomcima, mi smo predvidjeli gradnju hotela sa 1800 ležajeva, i to na udaljenosti 600 metara od mora. Bilo je dilema da li zemljište prodati ili ga dati u zakup, ali smo odlučili da se zemljište ne prodaje, za što smo dobili podršku građana, osobnim i tajnim izjašnjavanjem.
Mi sada u Udruzi Ladonja organiziramo predizbore, postupak je otvoren za sve, pa i za mene, a onaj tko pobijedi natjecat će se za župana
Kad se postavilo pitanje tko će raspolagati resursima, imali smo tri varijante: prodati strancima ili nekoj domaćoj tvrtki; druga varijanta je bila da to damo u vlasništvo malim tvrtkama, pojedincima, i treća varijanta da sami osmislimo način na koji bi građani Bala sudjelovali u tome pa smo zato osnovali trgovačko društvo Mon Perin d.o.o., za koje su početni kapital dali mještani Bala i ostali zainteresirani. Pri tome smo ulaganja u ovo trgovačko društvo ograničili na 50 tisuća kuna. Njenim je suvlasnikom postala i Općina. Suvlasnicima Mon Perina postalo je 410 građana Bala - priča Cuccurin.
- Građani danas svoj udio mogu prodati za 50 posto višu cijenu. Mislimo da je to pravičan pristup. Naime, u stvaranju vrijednosti postoji doprinos svih mještana - pojašnjava Cuccurin.
Tako je, eto, općina Bale dobila prijateljsku tvrtku preko koje ostvaruje dodatni prihod. Primjerice, dok su bivši zakupci plaćali zakupninu 250 tisuća, Mon Perin plaća istu 1,5 milijuna kuna. U međuvremenu izvršena je dokapitalizacija Mon Perina koja je donijela ukupno 30 milijuna kuna temeljnog kapitala tvrtke. Dosad je Mon Perin uložio u razvoj priobalja više od 15 milijuna kuna.
Plinio Cuccurin je, naime, tako dokazao da lokalna zajednica, okupljena oko projekata u kojima ljudi imaju interesa i “vide sebe”, može biti uspješna.
Na sljedećim lokalnim izborima članovi i vodstvo Udruge Ladonja žele priču iz Bala, kao iskustvo, proširiti na Istru, i to na svim razinama i oko zajedničkih projekata.
Osim stambenog rješavanja pitanja mladih na primjeru iz Bala, jedan od njih je i plinofikacija Istre.
Jednostavan model
- Pristup prema kojem bi se plinofikacija Istre financirala uzimanjem kredita od banaka, pri čemu bi račun za to bio ispostavljen krajnjim korisnicima, ne smatramo dobrim već smatramo da se uzimanje kredita može zamijeniti dokapitalizacijom trgovačkog društva. Riječ je o sličnom načelu kao i u slučaju Mon Perina. Smatramo da bi se time postigla dva cilja: građani koji raspolažu određenim kapitalom mogli bi ga uložiti u siguran biznis i zato bi dobili dionice, a s druge strane time bi se skupio kapital potreban za plinofikaciju, dakle bez uzimanja kredita. Sve to bi u konačnici osiguralo jeftiniju gradnju, a time i povoljnije cijene za korisnike. Zašto uzimati skupe kredite koje će na kraju otplaćivati građani ako postoji mogućnost prikupljanja kapitala od samih građana? - pita se Cuccurin koji je, kad govori o tome, vrlo precizan. Njegov model razvoja je, zapravo, jednostavan i svodi se na to da domaći ljudi ulože svoja sredstva u sve što donosi profit.
Ladonja na izborima
- Zašto ne koristiti taj novac?! Ljudi koji imaju novac ne žele ga držati u jednoj košarici, treba im pružiti mogućnost da ga drže u više košarica. Na taj način korist se čini ljudima koji imaju novac i još više onima koji ga nemaju. Time će se osloboditi dodatna sredstva za jedinice lokalne samouprave koja mogu usmjeriti u druge projekte. Drugi prijedlog tiče se objedinjene javne nabave. Naime, proračuni županije, istarskih gradova i općina iznose oko 1,4 milijarde kuna, od čega se oko 450 milijuna koristi za investicije. Ako bi se koordinirano provodila nabava za investicije, moglo bi se godišnje uštedjeti oko 45 milijuna kuna - pojašnjava Cuccurin.
Budući da predloženi projekti ne nailaze na reakciju ili podršku postojećih vlasti, članovi Ladonje odlučili su da idu na sljedeće lokalne izbore.
- Neosporne su zasluge IDS-a koji je Istru uspio sačuvati od podjela i ekstremnog nacionalizma 90-ih godina i vratiti osjećaj pripadnosti ovoj regiji u vremenu kad je postojao osjećaj da se to pokušavalo zatrti. Vrijeme kada se to dešavalo je prošlost, sada živimo u vremenu kada je Hrvatska otvorenija i za kratko vrijeme postat ćemo dio europske obitelji, nestat će granice. Danas je vrijeme kada želimo još bolju Istru. Mora se voditi politika koja će nas ujediniti oko projekata budućeg razvoja Istre. Zato postojeće strukture trebaju mijenjati način razmišljanja i prilagođavati se i odgovarati novim prilikama, ali i novim izazovima, posebno onima koji se odnose na koncept daljnjega gospodarskog razvitka, gospodarenja prirodnim resursima, prije svega zemljištem i s tim u vezi očuvanjem zaštitom okoliša, poboljšanjem standarda građana, osobito onih slabijih prihoda, umirovljenika, osoba s invaliditetom i slično - kaže Cuccurin koji Istru uspoređuje sa snažnim automobilom kojem je sada, nakon 18 godina, potrebna nova, dodatna snaga.
Prvo na predizbore
Kako bi se “pomoglo” strankama na vlasti u Istri, Udruga Ladonja je ovih dana donijela odluku o predizborima koji će iznjedriti kandidata Ladonje za istarskog župana. Predizbori su, bez daljnjega, novost u Hrvatskoj.
- Članovi Ladonje i njeni simpatizeri sudjelovat će na lokalnim i županijskim izborima. Što se tiče izbora za župana, spremni smo kroz sustav predizbora provesti postupak koji će iznjedriti kandidata za župana. Naime, namjera je da se svakom građaninu omogući da sudjeluje u postupku kandidiranja i biranja kanidata za župana koji će biti predstavnik i kandidat “Ladonje-saveza za još bolju Istru”.
Građani koji nisu članovi političkih stranaka bili su jednim dijelom hendikepirani, nisu mogli biti birani. Zato je Ladonja donijela i odluku da će pružiti potrebnu stručno-administrativnu podršku svima koji se žele pojaviti na lokalnim izborima, pod uvjetom da prihvate načela Ladonje: otvorenost, konsenzus, održiv razvoj, vlasničko uključivanje građana, participaciju zaposlenika u privatizacijskim projektima, zapošljavanje mladih, brigu o umirovljenicima i dr. Konačno, želimo govoriti o projektima, a ne o stvarima koje su u konačnici nebitne, a ljudima odvlače pozornost od bitnih stvari - dodaje Cuccurin.
Neizvjesna kandidatura
Na izravno pitanje hoće li se i osobno kandidirati za župana, jer rezultati anketa koje provode vladajuće strukture pokazuju da bi, u slučaju kandidature, u drugi krug za istarskoga župana ušli Jakovčić i on - Cuccurin odgovara:
- Mi sada radimo na sustavu predizbora, postupak kandidiranja otvoren je za sve, što podrazumijeva da je otvoren i za mene. Onaj kandidat koji u predizborima dobije najviše glasova, natjecat će se na izborima za župana kao kandidat “Ladonje - saveza za još bolju Istru”. Što se mene tiče, najprije se moram natjecati na predizborima - rekao je Cuccurin koji naglašava da, s obzirom na to da je materijalno situiran, želi “učiniti nešto za širu zajednicu”, kao što je uradio i za svoje Bale.
- Otvoren sam i iskren, nemam skrivenih namjera koje mi neki žele imputirati. Kroz tri godine razmjene iskustva i stvaranja prijateljskih odnosa s nezavisnim listama i udrugama građana Istre i Primorsko-goranske županije, pokazalo se da je potreba rada za zajednicu šira od općine Bala - zaključio je Cuccurin.
Cuccurini su se iz Italije doselili u Istru u 16. stoljeću iz Friulija, a podaci o Cuccurinima u Balama datiraju iz 17. stoljeća. Baljanski Cuccurini u prošlosti su se bavili ratarstvom. Plinijev otac je rođeni Baljan, a majka iz Metkovića.
Nakon osnovne škole u Balama i gimnazije u Rovinju, diplomirao je pravo u Rijeci, 1994. godine položio pravosudni ispit, a 1989. godine nostrificirao diplomu u Italiji, 1994. položio javnobilježnički ispit, a 1996. upisao poslijediplomski studij.
Poslovnu karijeru, što je zanimljivo, Plinio Cuccurin je počeo sa 15 godina kao berač bresaka, potom je radio kao konobar, a za vrijeme studija tri je godine vodio turističku zajednicu u Balama. Budući da je bio i stipendist Tvornice duhana Rovinj (TDR), nakon studija zaposlio se u tvornici cigareta kao pravni referent. Poslije je napredovao do voditelja pravnih i kadrovskih poslova i pravnog savjetnika, a od pretvorbe i privatizacije TDR-a (Adrisa grupe) je član Uprave.
- Vlasnik sam paketa dionica Adris grupe - kaže Cuccurin. Na pitanje za koliko bi prodao svoje dionice u Adris grupi, odgovara: - Nemam namjeru prodavati svoj udjel u Adris grupi jer sam zajedno s kolegama sudjelovao u njenom rastu i razvoju. Uspjeli smo od male lokalne tvornice vlastitim znanjem stvoriti jake robne marke i postati regionalni div. I što je ne manje važno, kompanija je u vlasništvu hrvatskih građana, od kojih pretežiti dio živi u Istri. TDR je u pretvorbi startao kao vlasništvo 700 radnika, umirovljenika i vojnih invalida. Prevorba i privatizacija TDR-a izvršene su među prvima u Hrvatskoj, još 1990., zakonito i transparentno, što su u nekoliko navrata potvrdili Državna revizija i druga nadležna tijela. Vrijednost TDR-a, sada Adrisa, do sada je narasla više oko 80 puta, što je zasluga prije svega zauzimanja i rada rukovodstva i zaposlenika - priča Cuccurin. Ipak, dok opušteno šeta Balama i razgovara s građanima, Cuccurin uopće ne želi ostaviti dojam da je jedan od najbogatijih ljudi u Hrvatskoj.
- I danas živim slično kao i prije deset godina, a moram priznati da sam najsretniji bio kad sam s prikupljenim vlastitim sredstvima 1986. kupio prve cigle za svoju obiteljsku kuću - dodao je Plinio Cuccurin.
Ivica Radoš
Mon Perin
- Sve je krenulo od entuzijazma grupe vršnjaka i naše odlučnost da sami pokrenemo razvoj svog mjesta, ne čekajući da to učini netko sa strane. U središtu našeg interesa bio je običan čovjek, stanovnik Bala kojemu je bilo potrebno osigurati uvjete života kao u drugim razvijenijim djelovima Istre. Prvi korak u tome bio je osnivanje udruge Mon Perin kao jezgre oko koje su se okupili svi oni koji su željeli sudjelovati u projektima razvoja Bala. Projekti koje smo predložili konsenzusom su prihvatili i građani i općinske vlasti. Realizacijom tih projekata u Balama je u protekle četiri godine Općina stvorila novu vrijednost u visini od više od 70 milijuna kuna - priča Cuccurin.
Među ostalim pogodnostima, mladima ćemo omogućiti 107 građevinskih čestica koje će moći kupiti od Općine Bale za simboličnu cijenu od jedne kune
|
- U godini dana - nastavio je Cuccurin - sagradili smo školu, višenamjensku školsku dvoranu. Cijena koju je Općina platila je oko 14 milijuna kuna, a tržišna vrijednost toga je više od 22 milijuna kuna. Uređena su četiri velika parkirališta, otvorena jedna umjetnička galerija, dječji vrtić, uređeni gradski trgovi, pročelja kuća u središtu mjesta, sagrađena infrastruktura u autokampovima, a počeli smo i graditi gradsku kanalizaciju.
Također, zainteresiranim obiteljima, njih oko stotinu, Općina je na korištenje dala oko 400 hektara poljoprivrednog zemljišta za uzgoj maslina, a osnovana je i poljoprivredna zadruga koja će se, među ostalim, baviti otkupom i preradom maslina. Za mlade smo predvidjeli, uz ostalo, 107 građevinskih čestica za jednu kunu, a upravo ovih dana Općina je preko natječaja dodijelila prve takve čestice za gradnju. Svi studenti dobivaju stipendije, a umirovljenici dva puta godišnje novčanu pomoć itd. Ne rasipamo se, samo se ponašamo domaćinski - priča Plinio Cuccurin.
Kako pojašnjava, to je bilo moguće ostvariti u Balama jer je Općina usvojila razvojne dokumente. Prije usvajanja građanima je dana prilika da se na zborovima izjasne o tim dokumentima.
Sve političke stranke preuzele su obvezu provedbe tako utvrđenog programa razvoja.
- Naš pristup razvoju polazi od načela održivog razvoja, on mora biti takav da donosi koristi sadašnjim, ali i budućim generacijama - pojašnjava Cuccurin.
Zato općinska uprava u Balama nije dopustila rasprodaju “obiteljskoga blaga”. Primjerice, nije dana dozvola da se devet kilometara obale urbanizira, da se naprave vile i apartmani za deset tisuća ležajeva.
| U prosincu 2005. osnovano je društvo Mon Perin, koje je zamišljeno kao jezgra oko koje su se okupili svi koji su željeli djelovati u projektima razvoja Bala, (u sredini slike uz Plinija Cuccurina i Edi Pastrovicchio) |
|
Doprinos svih mještana
- Kako bi obala bila od koristi i našim potomcima, mi smo predvidjeli gradnju hotela sa 1800 ležajeva, i to na udaljenosti 600 metara od mora. Bilo je dilema da li zemljište prodati ili ga dati u zakup, ali smo odlučili da se zemljište ne prodaje, za što smo dobili podršku građana, osobnim i tajnim izjašnjavanjem.
Mi sada u Udruzi Ladonja organiziramo predizbore, postupak je otvoren za sve, pa i za mene, a onaj tko pobijedi natjecat će se za župana
|
|
- Građani danas svoj udio mogu prodati za 50 posto višu cijenu. Mislimo da je to pravičan pristup. Naime, u stvaranju vrijednosti postoji doprinos svih mještana - pojašnjava Cuccurin.
Tako je, eto, općina Bale dobila prijateljsku tvrtku preko koje ostvaruje dodatni prihod. Primjerice, dok su bivši zakupci plaćali zakupninu 250 tisuća, Mon Perin plaća istu 1,5 milijuna kuna. U međuvremenu izvršena je dokapitalizacija Mon Perina koja je donijela ukupno 30 milijuna kuna temeljnog kapitala tvrtke. Dosad je Mon Perin uložio u razvoj priobalja više od 15 milijuna kuna.
Plinio Cuccurin je, naime, tako dokazao da lokalna zajednica, okupljena oko projekata u kojima ljudi imaju interesa i “vide sebe”, može biti uspješna.
Na sljedećim lokalnim izborima članovi i vodstvo Udruge Ladonja žele priču iz Bala, kao iskustvo, proširiti na Istru, i to na svim razinama i oko zajedničkih projekata.
Osim stambenog rješavanja pitanja mladih na primjeru iz Bala, jedan od njih je i plinofikacija Istre.
Jednostavan model
- Pristup prema kojem bi se plinofikacija Istre financirala uzimanjem kredita od banaka, pri čemu bi račun za to bio ispostavljen krajnjim korisnicima, ne smatramo dobrim već smatramo da se uzimanje kredita može zamijeniti dokapitalizacijom trgovačkog društva. Riječ je o sličnom načelu kao i u slučaju Mon Perina. Smatramo da bi se time postigla dva cilja: građani koji raspolažu određenim kapitalom mogli bi ga uložiti u siguran biznis i zato bi dobili dionice, a s druge strane time bi se skupio kapital potreban za plinofikaciju, dakle bez uzimanja kredita. Sve to bi u konačnici osiguralo jeftiniju gradnju, a time i povoljnije cijene za korisnike. Zašto uzimati skupe kredite koje će na kraju otplaćivati građani ako postoji mogućnost prikupljanja kapitala od samih građana? - pita se Cuccurin koji je, kad govori o tome, vrlo precizan. Njegov model razvoja je, zapravo, jednostavan i svodi se na to da domaći ljudi ulože svoja sredstva u sve što donosi profit.
| U prepunoj sportskoj dvorani, pred više od 1000 ljudi iz svih dijelova Istre, u svibnju ove godine osnovana je Udruga građana Ladonja. Za predsjednika je izabran Plinio Cuccurin
|
 |
Ladonja na izborima
- Zašto ne koristiti taj novac?! Ljudi koji imaju novac ne žele ga držati u jednoj košarici, treba im pružiti mogućnost da ga drže u više košarica. Na taj način korist se čini ljudima koji imaju novac i još više onima koji ga nemaju. Time će se osloboditi dodatna sredstva za jedinice lokalne samouprave koja mogu usmjeriti u druge projekte. Drugi prijedlog tiče se objedinjene javne nabave. Naime, proračuni županije, istarskih gradova i općina iznose oko 1,4 milijarde kuna, od čega se oko 450 milijuna koristi za investicije. Ako bi se koordinirano provodila nabava za investicije, moglo bi se godišnje uštedjeti oko 45 milijuna kuna - pojašnjava Cuccurin.
Budući da predloženi projekti ne nailaze na reakciju ili podršku postojećih vlasti, članovi Ladonje odlučili su da idu na sljedeće lokalne izbore.
- Neosporne su zasluge IDS-a koji je Istru uspio sačuvati od podjela i ekstremnog nacionalizma 90-ih godina i vratiti osjećaj pripadnosti ovoj regiji u vremenu kad je postojao osjećaj da se to pokušavalo zatrti. Vrijeme kada se to dešavalo je prošlost, sada živimo u vremenu kada je Hrvatska otvorenija i za kratko vrijeme postat ćemo dio europske obitelji, nestat će granice. Danas je vrijeme kada želimo još bolju Istru. Mora se voditi politika koja će nas ujediniti oko projekata budućeg razvoja Istre. Zato postojeće strukture trebaju mijenjati način razmišljanja i prilagođavati se i odgovarati novim prilikama, ali i novim izazovima, posebno onima koji se odnose na koncept daljnjega gospodarskog razvitka, gospodarenja prirodnim resursima, prije svega zemljištem i s tim u vezi očuvanjem zaštitom okoliša, poboljšanjem standarda građana, osobito onih slabijih prihoda, umirovljenika, osoba s invaliditetom i slično - kaže Cuccurin koji Istru uspoređuje sa snažnim automobilom kojem je sada, nakon 18 godina, potrebna nova, dodatna snaga.
Prvo na predizbore
Kako bi se “pomoglo” strankama na vlasti u Istri, Udruga Ladonja je ovih dana donijela odluku o predizborima koji će iznjedriti kandidata Ladonje za istarskog župana. Predizbori su, bez daljnjega, novost u Hrvatskoj.
- Članovi Ladonje i njeni simpatizeri sudjelovat će na lokalnim i županijskim izborima. Što se tiče izbora za župana, spremni smo kroz sustav predizbora provesti postupak koji će iznjedriti kandidata za župana. Naime, namjera je da se svakom građaninu omogući da sudjeluje u postupku kandidiranja i biranja kanidata za župana koji će biti predstavnik i kandidat “Ladonje-saveza za još bolju Istru”.
Građani koji nisu članovi političkih stranaka bili su jednim dijelom hendikepirani, nisu mogli biti birani. Zato je Ladonja donijela i odluku da će pružiti potrebnu stručno-administrativnu podršku svima koji se žele pojaviti na lokalnim izborima, pod uvjetom da prihvate načela Ladonje: otvorenost, konsenzus, održiv razvoj, vlasničko uključivanje građana, participaciju zaposlenika u privatizacijskim projektima, zapošljavanje mladih, brigu o umirovljenicima i dr. Konačno, želimo govoriti o projektima, a ne o stvarima koje su u konačnici nebitne, a ljudima odvlače pozornost od bitnih stvari - dodaje Cuccurin.
Neizvjesna kandidatura
Na izravno pitanje hoće li se i osobno kandidirati za župana, jer rezultati anketa koje provode vladajuće strukture pokazuju da bi, u slučaju kandidature, u drugi krug za istarskoga župana ušli Jakovčić i on - Cuccurin odgovara:
- Mi sada radimo na sustavu predizbora, postupak kandidiranja otvoren je za sve, što podrazumijeva da je otvoren i za mene. Onaj kandidat koji u predizborima dobije najviše glasova, natjecat će se na izborima za župana kao kandidat “Ladonje - saveza za još bolju Istru”. Što se mene tiče, najprije se moram natjecati na predizborima - rekao je Cuccurin koji naglašava da, s obzirom na to da je materijalno situiran, želi “učiniti nešto za širu zajednicu”, kao što je uradio i za svoje Bale.
- Otvoren sam i iskren, nemam skrivenih namjera koje mi neki žele imputirati. Kroz tri godine razmjene iskustva i stvaranja prijateljskih odnosa s nezavisnim listama i udrugama građana Istre i Primorsko-goranske županije, pokazalo se da je potreba rada za zajednicu šira od općine Bala - zaključio je Cuccurin.
Cuccurini su se iz Italije doselili u Istru u 16. stoljeću iz Friulija, a podaci o Cuccurinima u Balama datiraju iz 17. stoljeća. Baljanski Cuccurini u prošlosti su se bavili ratarstvom. Plinijev otac je rođeni Baljan, a majka iz Metkovića.
Nakon osnovne škole u Balama i gimnazije u Rovinju, diplomirao je pravo u Rijeci, 1994. godine položio pravosudni ispit, a 1989. godine nostrificirao diplomu u Italiji, 1994. položio javnobilježnički ispit, a 1996. upisao poslijediplomski studij.
Poslovnu karijeru, što je zanimljivo, Plinio Cuccurin je počeo sa 15 godina kao berač bresaka, potom je radio kao konobar, a za vrijeme studija tri je godine vodio turističku zajednicu u Balama. Budući da je bio i stipendist Tvornice duhana Rovinj (TDR), nakon studija zaposlio se u tvornici cigareta kao pravni referent. Poslije je napredovao do voditelja pravnih i kadrovskih poslova i pravnog savjetnika, a od pretvorbe i privatizacije TDR-a (Adrisa grupe) je član Uprave.
- Vlasnik sam paketa dionica Adris grupe - kaže Cuccurin. Na pitanje za koliko bi prodao svoje dionice u Adris grupi, odgovara: - Nemam namjeru prodavati svoj udjel u Adris grupi jer sam zajedno s kolegama sudjelovao u njenom rastu i razvoju. Uspjeli smo od male lokalne tvornice vlastitim znanjem stvoriti jake robne marke i postati regionalni div. I što je ne manje važno, kompanija je u vlasništvu hrvatskih građana, od kojih pretežiti dio živi u Istri. TDR je u pretvorbi startao kao vlasništvo 700 radnika, umirovljenika i vojnih invalida. Prevorba i privatizacija TDR-a izvršene su među prvima u Hrvatskoj, još 1990., zakonito i transparentno, što su u nekoliko navrata potvrdili Državna revizija i druga nadležna tijela. Vrijednost TDR-a, sada Adrisa, do sada je narasla više oko 80 puta, što je zasluga prije svega zauzimanja i rada rukovodstva i zaposlenika - priča Cuccurin. Ipak, dok opušteno šeta Balama i razgovara s građanima, Cuccurin uopće ne želi ostaviti dojam da je jedan od najbogatijih ljudi u Hrvatskoj.
- I danas živim slično kao i prije deset godina, a moram priznati da sam najsretniji bio kad sam s prikupljenim vlastitim sredstvima 1986. kupio prve cigle za svoju obiteljsku kuću - dodao je Plinio Cuccurin.
|
Korijeni i karijera
|
Ivica Radoš