KOMENTAR NINA ĐULE

PRAZNI PRAZNIK RADA Most je učvrstio na vlasti ljude za koje su čak i u njihovim strankama mislili da su ih se otarasili

    AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 01.05.2016. u 18:00

EPH

Nakon silnih mjeseci ispunjenih tobožnjom neizvjesnošću, evo nas točno tamo gdje smo i bili: četiri najutjecajnija čovjeka u hrvatskoj politici bit će i u vremenu koje je pred nama Tomislav Karamarko, Milijan Brkić, Zoran Milanović i Ranko Ostojić.

Dobro, možda se kod prve dvojice u međuvremenu i dogodila neka mala korekcija u odnosima moći: trenutačni je dojam da je Brkić nešto jači, sutra možda bude opet Karamarko, ili ne bude, i tako redom. U Milanovićevu i Ostojićevu slučaju skladni tandem samo je potvrđen i može se nastaviti neometano nadopunjavati.

Čestitke Mostu i svima koji su se na Most prikopčali na očito izvanrednim rezultatima u pospremanju i preslagivanju hrvatske političke scene. Bilo je navodno zamišljeno da će izvesti takav vatromet ideja i principa koji će momentalno prouzročiti smjenu navika i generacija u politici, ali uspjelo im je baš suprotno.

Učvrstili su na vlasti i pozicijama ljude za koje su čak i u njihovim vlastitim strankama vjerovali, ili barem priželjkivali, da su ih se otarasili.

Mostov pristup doveo je do toga da u SDP-u pobijede oni koji su zbog nerada izgubili izbore, a da se u HDZ-u spase i ugnijezde oni koji te servirane izbore jednostavno nisu uspjeli osvojiti.

Ako je netko očekivao da će se od masovnoga protestnog glasanja za Most barem protresti velike stranke, mora da se razočarao: ne samo da se nisu prosijale, nego su se njihove stare strukture potvrdile, ili su upravo pred potvrđivanjem, i to barem 90 posto njih. Čak ni reforme nisu nove, nego su ih prepisali iz papira od prije dvije godine.

Prema tome, tu su i dalje i Milanović koji ne može sastaviti vladu, i Karamarko koji ne može biti premijer, i Bernardić koji ne može osvojiti Zagreb, i Ranko Ostojić koji si ne može pomoći, i brojni drugi.

Pa i šire od najvećih stranaka, sve je isto k’o i lani, a dosta toga i kao preklani. Recimo, i Bandić je, hvala na pitanju, i dalje vrlo dobro, kopa novu fontanu, nabavlja automobile i usput malo čeprka po vladajućoj koaliciji.

Na mala vrata vraća se i Jambo, krhotine Živog zida opet se slažu u neki mogući rezultat, a živnuo je čak i Stipe Mesić. Ispada da su valjda jedino Gordan Jandroković i Siniša Hajdaš Dončić nastradali od intenziteta izgaranja za svoje vođe pa ih više nema u rukovodstvima.

Ništa, dakle, od svih tih pokušaja (prg)ometanja HDZ-a i SDP-a. Ostali smo s neformiranim stranaka koje nam obećavaju reforme.

No, oni koji ne mogu mijenjati ni sebe teško da će promijeniti prilike u državi. Kakav prazni praznik rada.

Izdvajamo