Muzej Apoksiomena u Malom Lošinju radit će arhitekti
Saša Randić i
Idis Turato, jednoglasno je odlučio četveročlani Ocjenjivački sud na čijem je čelu bio Gari Cappelli, gradonačelnik grada Malog Lošinja. Žiri u kojem su sjedili i arhitekti Mario Perossa i Dubravka Kisić, Hrvoje Giaconi te konzervator Miljenko Domijan, dvije jednakovrijedne druge nagrade na ovom natječaju dodijelilo je Mariju Beusanu i Branku Silađinu.
Koncept smještaja muzeja, posvećenog brončanoj skulpturi grčkog atleta, unutar palače Kvarner osmišljen je kao scenarij prolaska kroz izložbu. Naime, arhitekti koji su pred sebe kao osnovno pitanje postavili pitanje “kako predstaviti savršenu skulpturu koja je izvan vremena kojemu je namijenjena”, zaključili su da će približavanje i udaljavanje od kipa, gledanje iz različitih perspektiva, žablje ili ptičje, omogućiti posjetitelju nezaboravan osjećaj tijekom posjeta muzeju.
Arheološka senzacija
| Približavanje i udaljavanje od kipa, promatranje iz različitih perspektiva, žablje ili ptičje, uz popratne zvukove klasične glazbe i mirise mediteranskog bilja, prema ‘scenariju’ nagrađenih arhitekata, omogućit će posjetiteljima nezaboravno upoznavanje s vrijednim izloškom iz 4. stoljeća |
Muzej koji je smješten u palaču Kvarner, udaljenu 15-ak metara od mora, predlaže sljedeći scenarij: nakon ulaska u posjetitelji se uz glasnu klasičnu glazbu i mirise mediteranskog bilja kroz zamračene prolaze počinju kretati pokretnim stepenicama. Muzejem će se moći kretati grupe od po 20 posjetitelja, a prvo će ući u prostoriju koja ih uvodi u priču o hrvatskoj arheološkoj senzaciji, važnoj u međunarodnim razmjerima. U toj će se prostoriji nalaziti stolovi koji svijetle, a na njima će biti izloženi svi elementi priče o Apoksiomenu, s tim da prolaz napravljen u obliku meandra osigurava dobar pogled na svaki izložak. U amfiteatru će zatim posjetitelji moći vidjeti film posvećen ovoj grčkoj skulpturi iz 4. stoljeća, a nakon toga po pet posjetitelja ulaze u sobu u kojoj s pomoću periskopa mogu promatrati skulpturu. Kolona zatim započinje uspon uz rampu koja vodi do samog kipa. Sam kip je u bijeloj sobi kristalično osvijetljenih zidova, a dodatno je osvijetljen s nekoliko spot-reflektora. Posjet završava na krovu s kojeg se pruža pogled na Lošinj.
|
 |
Pronađen među stijenama
|
U Muzej Apoksiomena ulazit će skupine od po dvadeset posjetitelja. Najprije će se na svijetlećim stolovima upoznati s osnovnim podacima o skulpturi. U amfiteatru će se prikazivati film o tom velikom arheološkom otkriću, zatim slijedi razgledavanje skulpture s pomoću periskopa te uspon do samoga kipa koji će biti smješten u prostoriji u obliku kristala.
|
Izborom najboljeg rada Grad Mali Lošinj približio se otvaranju Muzeja, za koji se natjecao s gradovima Rijekom i Zadrom, a najviše se govorilo o Zagrebu kao o mogućem mjestu smještaja vrijednog otkrića. Ipak, pobijedio je glas javnosti koja je nedvojbeno bila za to da se kip smjesti onamo gdje je pronađen, uz uvjet da se osiguraju potrebni mikroklimatski uvjeti, što je i učinjeno. Naime, Apoksiomena je prije 10 godina otkrio belgijski ronilac Rene Wouters u arhipelagu otočića Veli Orjule pokraj Malog Lošinja. Skulptura teška oko 300 kilograma bila je uglavljena između dvije stijene. Nakon što je Wouters kontaktirao hrvatske vlasti, krenulo se u akciju vađenja iz mora.
Iako je skulptura stara dva tisućljeća, na njoj je jedino bio uništen prst lijeve ruke. Slijedili su komplicirani procesi restauracije i konzervacije skulpture. Primjerice, samo je proces desalinizacije, uklanjanja soli sa skulpture, trajao godinu dana. U priču se aktivno uključio i British Museum, a skulptura je zatim bila izložena i u Firenci. Nastala je u Lizipovoj školi, a riječ je o jednom od samo sedam prikaza Apoksiomena u svijetu.
Patricia Kiš
