Trend zapošljavanja nepušača koji je, ako se može suditi prema riječima članice Europskog parlamenta Catherine Stihler, počeo zahvaćati poslodavce u Europskoj Uniji, mogli bi prihvatiti i poslodavci u Hrvatskoj, ako se takav zakon donese.
Naime, Stihler je prošlog tjedna u Europskom parlamentu postavila pitanje smiju li se u natječajima za zapošljavanje diskriminirati pušači, i to potaknuta pozivima svojih birača iz Škotske koji su se žalili na natječaje za zapošljavanje u kojima se posebno ističe da se "pušači ne trebaju javljati". Međutim, nije objasnila je li kampanja protiv pušača počela iz higijenskih i zdravstvenih razloga ili zato što postoji teza da su pušači neučinkoviti radnici s obzirom na to da za vrijeme radnog vremena popuše i do kutiju cigareta, zbog kojih često moraju odlaziti u posebne prostorije, dok za to vrijeme posao stoji.
Kako kaže Krešimir Sever, jedan od naših sindikalnih vođa, poslodavcu se teško može prigovoriti ako ne želi zaposliti pušača jer će svaki put kada želi zapaliti cigaretu uzeti pauzu i za to vrijeme ne raditi, ali navodi da se u tom slučaju može onda prigovoriti i ostalima koji primjerice moraju često ići na WC.
Pušači i neradnici
- Činjenica da netko puši ne može umanjivati njegove životne šanse. Kada bi se kod nas dogodilo da poslodavci samo zbog pušenja ne žele nekoga zaposliti, to ne bi bilo u skladu sa Zakonom o radu ni u skladu s Ustavom. Nisam čuo da u Hrvatskoj postoji tvrtka koja nije htjela zaposliti pušača, ali sudjelovao sam u razgovorima u kojima su poslodavci bili spremni poticati nepušenje i pomoći radnicima da se ostave pušenja, pa čak ih i nagraditi - rekao je Sever i nadodaje da se često koristi fraza da pušači na radnim mjestima manje rade upravo zbog pušenja, ali ističe da je zadatak poslodavca da se pobrine za to koliko će radnici vremena utrošiti na pušenje.
Osim toga, barem kada su hrvatski poslodavci u pitanju, kandidati su navikli na razna čudna pitanja prilikom razgovora za posao, a nije isključeno i da im se do sada postavilo i pitanje da li puše.
- Takvo pitanje ne bi smjelo biti postavljeno kandidatima na razgovoru za posao, ali kod nas se svašta ljude pita na tim razgovorima, pa čak i to. Iako se ne smije postaviti, to se pitanje postavlja - tvrdi Sever.
Bi li ovakav zakon, ako bi se usvojio u Hrvatskoj, radikalno promijenio pravila na tržištu rada, teško je procijeniti, ali stručnjaci koji se bave ovim područjem očekuju da će hrvatski poslodavci prihvatiti i iskoristiti nova pravila.
- Kod nas će se taj zakon sigurno preslikati jer usvajamo sve više pravila koja vrijede u Europskoj Uniji. Isto tako, poslodavci nastoje u svojim radnim sredinama što više i učinkovitije eliminirati svaki oblik ovisnosti, pa tako i pušenje koje se smatra jednim oblikom ovisnosti. Istina je da vlada nekakva fama da su pušači neproduktivniji jer svako malo izlaze van zapaliti cigaretu, ali na kraju oni ipak obave svoj posao, pa makar to značilo da će ostati malo duže na poslu. Na našem portalu, na kojem se godišnje ostavlja više od dvadeset tisuća oglasa za posao, rijetko se definira pušač i nepušač. Međutim, za neke specifične poslove, primjerice u labaratoriju, zbog nekih normi pušač sigurno ne može izlaziti na pauzu zapaliti cigaretu kada hoće - istaknuo je Kristijan Pakšec, izvršni direktor portala Moj Posao.
Pakšec tvrdi da bi usvajanjem ovakvog zakona nepušači postali poželjni radnici, što bi mogao biti problem. Naime, budući da nepušači sada tvrde kako su diskriminirani od pušača na radnom mjestu jer postaju pasivni pušači, tako će pušači imati potpuno pravo reći da su diskriminirani jer zbog cigarete ne mogu dobiti posao ili moraju prestati pušiti.
Trijumf nepušača?
- Tanka je linija pri određivanju je li takav odnos poslodavca prema pušačima diskriminacija ili ne. U svakom slučaju to jest diskriminacija i bit će zanimljivo vidjeti u kom pravcu će se ta priča razvijati - rekao je Pakšec.
Prema praksi koju su do sada domaće tvrtke primjenjivale prilikom odabira kandidata za posao, pa čak i one najveće, ovo pravilo do sada uopće nije zaživjelo, a većina se pridržava zakonskih normi o zabrani pušenja u zgradama osim u za to posebno predviđenim prostorijama. Primjerice, neke od najvećih tvrtki u Hrvatskoj, T-Mobile ili ZABA, poput mnogih drugih, izrazito su orijentirane na prava nepušača pa su tako za pušače odredili prostorije gdje mogu zapaliti cigaretu, dok je ostatak zgrade oslobođen dima, ali isto tako ne diskriminiraju potencijalne kandidate po kriteriju pušenja, odnosno, prilikom postupka selekcije kandidata uopće ne postavljaju pitanje je li osoba pušač ili nije.
Ipak, bit će zanimljivo vidjeti kako će izgledati budućnost radnika i njihovih prava te kojom će brzinom tvrtke usvojiti nova pravila jer sjećamo se da se ne tako davno na radnim mjestima moglo pušiti svugdje, a većina tvrtki posebne su prostorije za pušače uvele kod nas tek prije nekoliko godina. Pušači su se tada bunili, a nepušači likovali. Hoće li nepušači, unatoč stalnom isticanju kako se krše njihova prava, još jednom pobijediti?
Merita Arslani
Naime, Stihler je prošlog tjedna u Europskom parlamentu postavila pitanje smiju li se u natječajima za zapošljavanje diskriminirati pušači, i to potaknuta pozivima svojih birača iz Škotske koji su se žalili na natječaje za zapošljavanje u kojima se posebno ističe da se "pušači ne trebaju javljati". Međutim, nije objasnila je li kampanja protiv pušača počela iz higijenskih i zdravstvenih razloga ili zato što postoji teza da su pušači neučinkoviti radnici s obzirom na to da za vrijeme radnog vremena popuše i do kutiju cigareta, zbog kojih često moraju odlaziti u posebne prostorije, dok za to vrijeme posao stoji.
Kako kaže Krešimir Sever, jedan od naših sindikalnih vođa, poslodavcu se teško može prigovoriti ako ne želi zaposliti pušača jer će svaki put kada želi zapaliti cigaretu uzeti pauzu i za to vrijeme ne raditi, ali navodi da se u tom slučaju može onda prigovoriti i ostalima koji primjerice moraju često ići na WC.
Pušači i neradnici
- Činjenica da netko puši ne može umanjivati njegove životne šanse. Kada bi se kod nas dogodilo da poslodavci samo zbog pušenja ne žele nekoga zaposliti, to ne bi bilo u skladu sa Zakonom o radu ni u skladu s Ustavom. Nisam čuo da u Hrvatskoj postoji tvrtka koja nije htjela zaposliti pušača, ali sudjelovao sam u razgovorima u kojima su poslodavci bili spremni poticati nepušenje i pomoći radnicima da se ostave pušenja, pa čak ih i nagraditi - rekao je Sever i nadodaje da se često koristi fraza da pušači na radnim mjestima manje rade upravo zbog pušenja, ali ističe da je zadatak poslodavca da se pobrine za to koliko će radnici vremena utrošiti na pušenje.
Osim toga, barem kada su hrvatski poslodavci u pitanju, kandidati su navikli na razna čudna pitanja prilikom razgovora za posao, a nije isključeno i da im se do sada postavilo i pitanje da li puše.
- Takvo pitanje ne bi smjelo biti postavljeno kandidatima na razgovoru za posao, ali kod nas se svašta ljude pita na tim razgovorima, pa čak i to. Iako se ne smije postaviti, to se pitanje postavlja - tvrdi Sever.
Bi li ovakav zakon, ako bi se usvojio u Hrvatskoj, radikalno promijenio pravila na tržištu rada, teško je procijeniti, ali stručnjaci koji se bave ovim područjem očekuju da će hrvatski poslodavci prihvatiti i iskoristiti nova pravila.
- Kod nas će se taj zakon sigurno preslikati jer usvajamo sve više pravila koja vrijede u Europskoj Uniji. Isto tako, poslodavci nastoje u svojim radnim sredinama što više i učinkovitije eliminirati svaki oblik ovisnosti, pa tako i pušenje koje se smatra jednim oblikom ovisnosti. Istina je da vlada nekakva fama da su pušači neproduktivniji jer svako malo izlaze van zapaliti cigaretu, ali na kraju oni ipak obave svoj posao, pa makar to značilo da će ostati malo duže na poslu. Na našem portalu, na kojem se godišnje ostavlja više od dvadeset tisuća oglasa za posao, rijetko se definira pušač i nepušač. Međutim, za neke specifične poslove, primjerice u labaratoriju, zbog nekih normi pušač sigurno ne može izlaziti na pauzu zapaliti cigaretu kada hoće - istaknuo je Kristijan Pakšec, izvršni direktor portala Moj Posao.
Pakšec tvrdi da bi usvajanjem ovakvog zakona nepušači postali poželjni radnici, što bi mogao biti problem. Naime, budući da nepušači sada tvrde kako su diskriminirani od pušača na radnom mjestu jer postaju pasivni pušači, tako će pušači imati potpuno pravo reći da su diskriminirani jer zbog cigarete ne mogu dobiti posao ili moraju prestati pušiti.
Trijumf nepušača?
- Tanka je linija pri određivanju je li takav odnos poslodavca prema pušačima diskriminacija ili ne. U svakom slučaju to jest diskriminacija i bit će zanimljivo vidjeti u kom pravcu će se ta priča razvijati - rekao je Pakšec.
Prema praksi koju su do sada domaće tvrtke primjenjivale prilikom odabira kandidata za posao, pa čak i one najveće, ovo pravilo do sada uopće nije zaživjelo, a većina se pridržava zakonskih normi o zabrani pušenja u zgradama osim u za to posebno predviđenim prostorijama. Primjerice, neke od najvećih tvrtki u Hrvatskoj, T-Mobile ili ZABA, poput mnogih drugih, izrazito su orijentirane na prava nepušača pa su tako za pušače odredili prostorije gdje mogu zapaliti cigaretu, dok je ostatak zgrade oslobođen dima, ali isto tako ne diskriminiraju potencijalne kandidate po kriteriju pušenja, odnosno, prilikom postupka selekcije kandidata uopće ne postavljaju pitanje je li osoba pušač ili nije.
Ipak, bit će zanimljivo vidjeti kako će izgledati budućnost radnika i njihovih prava te kojom će brzinom tvrtke usvojiti nova pravila jer sjećamo se da se ne tako davno na radnim mjestima moglo pušiti svugdje, a većina tvrtki posebne su prostorije za pušače uvele kod nas tek prije nekoliko godina. Pušači su se tada bunili, a nepušači likovali. Hoće li nepušači, unatoč stalnom isticanju kako se krše njihova prava, još jednom pobijediti?
Merita Arslani