Rade Šerbedžija: Formalno sam Slovenac

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 09.03.2007. u 09:00

Najpoznatiji domaći "Rus" u Hollywoodu, nepobitna glumačka veličina i ikona jugonostalgije, najčešći su opisi Rade Šerbedžije, glumca kojeg svojataju i Srbija i Hrvatska, a koji novac u mirovinski fond uplaćuje u Sloveniji i žali za vremenima zajedništva.

Mukotrpan rad doveo ga je do velikih hollywoodskih uloga, a posljednji film "Battle in Seattle", u kojem tumači jednu od vodećih uloga, snimio je s jednom od najpoznatijih glumica svijeta Charlize Theron i glumačkim imenima kao što su Ray Liotta, Woody Harlesson, Andre Benjamin i Joshua Jackson. U filmu Rade kao liječnik spašava prosvjednike, među kojima je i Charlize, jednom kada prosvijed eskalira.

Nakon završetka snimanja "Battle in Seattle" i serije "24 sata" Rade Šerbedžija, ili Sherbedgia, kako mu Amerikanci pišu prezime, a prije novih projekata odmara se, uživa u banjolučkim ćevapima i, za Studio otkriva, sanja o koncertu u Lisinskom.

• Kada je završeno snimanje filma "Battle in Seattle"?

Tumačim ulogu doktora koji je član humanitarne organizacije Doktori bez granica, organiziranih pri Ujedinjenim narodima. U scenariju je to bio švedski doktor, no režiser me zamolio da izaberem neko ime s ovih naših prostora jer je želio da mu film bude što autentičniji
- Snimanje je završeno početkom studenog, a nedavno sam završio i osam epizoda u američkoj TV seriji "24", koja se upravo prikazuje ovdje u Americi. Sada se već mjesec dana odmaram, igram tenis s prijateljima te sa ženom Lenkom radim na ovogodišnjoj glavnoj kazališnoj produkciji Shakespearova "Hamleta".

• U filmu ste doktor Aleksandar Marić. Kako je došlo do angažmana i doktora Marića?

- Budući da moje filmove poznaju, ne trebam više prolaziti kroz, uvijek nelagodne, audicije te su me za film "Battle in Seattle" odabrali producenti filma, casting direktori i režiser. Tumačim ulogu doktora koji je član humanitarne organizacije Doktori bez granica, organiziranih pri Ujedinjenim narodima. U scenariju je to bio švedski doktor, no režiser me zamolio da izaberem neko ime s ovih naših prostora jer je želio da mu film bude što autentičniji.

Predložio sam da taj divni humanist bude doktor Aleksandar Marić iz Sarajeva. Aleksandar zato što me podsjeća na mojega Aleksandra iz makedonsko-engleskog filma "Prije kiše" koji mi je toliko puno značio u karijeri i u životu, a Sarajevo je od svih naših gradova ušlo najdublje u svijest američke filmske publike.

• Kako je bilo raditi sa zvijezdom kao što je Charlize Theron?

- Ovo je moj drugi film s njom. Prvi put smo surađivali u Disneyjevom projektu "Mighty Joe Young". Bila je to njezina prva glavna uloga u velikim studijskim filmovima i odlično smo surađivali. Tada je bila dosta neiskusna, lijepa i šarmantna, dok je sada sigurna, sjajna i prepametna te još uvijek zanosno lijepa. Jednostavna je i draga osoba i nimalo ne izigrava zvijezdu. Film je zanima, ne samo kao glumicu, nego je počela producirati i vlastite filmove. U vrijeme snimanja našega filma u Vancouveru, putovala je odmah poslije završenih scena u neki mali kanadski gradić gdje je producirala svoj vlastiti, niskobudžetni film.

 
  Charlize Theron Jessica Alba

• Družite li se s američkim kolegama i izvan filmskog seta?

- Pa, to je dosta drukčije nego kod nas. Čak i kada se snima izvan Los Angelesa i kad su svi uglavnom u istom hotelu, glumci i filmski radnici općenito, malo se druže. Svatko je u nekoj svojoj priči i kada su slobodni, stalno su na telefonima sa svojim agentima i ne prekidaju filmsku borbu za nove uloge. Ja, pak, uživam biti sam. Otkrivam dobre restorane i uglavnom se sprijateljim s konobarima. Osim toga, u svakom od tih američkih gradova imam poneke prijatelje rasute po svijetu, a u Vancouveru je i moj glazbeni menadžer Predrag, s kojim sam provodio vrijeme planirajući koncerte za Beograd, Ljubljanu, Sarajevo, Novi Sad. Velika mi je želja održati koncert u Lisinskom. U Torontu, gdje sam snimao prošle godine, družio sam se sa svojim velikim prijateljem Zlatkom Arslanagićem. On jedini još uzima gitaru u ruke kad sretne nekog prijatelja, pa smo tako sjedili, pili crno vino i pjevali nezaboravne hitove Crvene jabuke."Nekako s proljeća… uvijek meni doluta.. neka čeznja davna…".

• Dosta snimate, pa je 2006. godine vaša biografija upotpunjena brojnim filmovima i serijama. Kakvi su vam planovi za 2007. godinu?

- Da, zaista sam mnogo snimao posljednjih godina, a nekoliko filmova će se tek početi prikazivati. Sljedećeg tjedna počinjem snimati film u nazvan 'The Eye' u kojem glavnu ulogu slijepe violinistice tumači glumica Jessica Alba, dok ja glumim dirigenta. Što se tiče domaćih filmova, hrvatsko-srpsko-bosansko-slovenskih i makedonskih, imam dva projekta. To je projekt Đorđa Balaševića koji će se snimati najesen i film moga sina Danila, o Ličanima. A tu je i film Igora Gala koji svojom pričom podsjeća na legendarni Tanhoferov H8, iako je sličnost samo prividna. To je film o našoj bliskoj tragediji i katastrofalnom sudaru na cesti 'Bratstva i jedinstva'...

• Što s kazalištem Ulysses pripremate na Brijunima ovog ljeta?

- Ne bih prije službene konferencije za tisak želio odavati detalje. No, reći ću tek da je cijelo naše sljedeće ljeto posvećeno velikom književniku Miroslavu Krleži.

• Družite li se s drugim glumcima s ovih naših prostora koji su u Americi i kako provodite slobodno vrijeme?

- Goran Višnjić je toliko zauzet snimanjem svoje uspješne serije da on vjerojatno nema vremena ni za svoje najbliže. Putevi nam se ne križaju. Šteta, jer volio bih s njim raditi. Sergeja Trifunovića ponekad sretnem u kafeu Aroma, najboljem mjestu u LA-u, koji drži moj prijatelj Adem iz Banje Luke. Pljeskavica mu je prošle godine bila na trećem mjestu među svim jelima svih restorana Los Angelesa. Uživam tamo i u ćevapima.

• Hrvatski mediji redovito vas potpisuju kao hrvatskoga glumca, a srpski mediji kao srpskoga glumca. Što biste vi rekli za sebe: jeste li hrvatski ili srpski glumac?

- Formalno sam slovenski glumac jer tamo mi teče staž i tamo uplaćujem novac u mirovinski fond. Realno, glumio sam na svim prostorima bivše države te sam, na neki način, bio svačiji glumac. Bilo je i godina kada sam postao ničiji glumac, ali danas sam opet svoj na svome, onako kako su me nekada doživljavali moji gledatelji. Najviše sam zapravo bio zagrebački glumac, a i sam osjećam da je u svim mojim množinama taj lik u meni najsnažniji jer glumačka snaga je njegov jezik, a moj jezik je bio i ostao hrvatski.

Tina Perić

Izdvajamo