Nekoliko je dana hrvatska javnost iščekivala hoće li se čelni čovjek Hrvatske biskupske konferencije, zadarski nadbiskup Želimir Puljić oglasiti o potpisu dvojice biskupa pod opskurnu inicijativu da se u službenu upotrebu uvede ustaški pozdrav “Za dom spremni”. I oglasio se. Oni koji su se ponadali da će se nadbiskup ograditi od postupka dvojice radikalnodesnih biskupa i javnosti poslati jasnu poruku u čemu to oni zapravo sudjeluju - prevarili su se. Puljićeva naizgled neutralna izjava koja predlaže staloženu stručnu i znanstvenu raspravu o “dvoznačnim” i “nedovoljno definiranim pojmovima” daje više razloga za zabrinutost i od same peticije. Jer predlagati tobožnju stručnu i znanstvenu raspravu o notornom, proskribiranom pozdravu “Za dom spremni” za kojeg nema ni jednog relevantnog povijesnog dokaza da je ono što mu potpisnici peticije pripisuju, zazivati mogući referendum o njemu i sve to s pozicije predsjednika HBK, doista je zabrinjavajuće.
Posebno zapanjuje tvrdnja prvog čovjeka HBK da su akcije poput spomenute peticije primjer “slobode govora” i dokaz da živimo u “ozračju demokratskog društva”. Biskupu bi netko trebao objasniti da zahtjev za uvođenjem službenog pozdrava zloglasnog režima koji je donosio i provodio rasne zakone, istrebljivao pripadnike druge vjere, nacije i političkog uvjerenja, nema ama baš ničeg zajedničkog sa slobodom govora i “ozračjem demokratskog društva” već je štoviše izravno upereno protiv njih. Trebao bi ga, naposlijetku, netko podsjetiti da je rečeni pozdrav zabranjen i kažnjiv prema propisima Republike Hrvatske.
Nadasve je mučan dio izjave u kojoj nadbiskup o opskurnoj peticiji govori kao o “zanimljivoj inicijativi” i prigovara da je “šteta ako (takve inicijative op. a) nemaju znanstvenu i stručnu podlogu”. Jučerašnja nepodnošljvo relativizirajuća Puljićeva izjava silno podsjeća na njegov javni istup u ožujku 2012. nakon što su žrtve seksualnog zlostavljanja progovorile o dugogodišnjim pedofilskim rabotama bibinjskog župnika don Nedjeljka Ivanova. Nadbiskup Puljić tada je novinarima objašnjavao kako se “pojedini biskupi nisu snašli u tome što je to pedofilija”, zatim “da se o ovoj tematici kao društvenom fenomenu nije ozbiljno znanstveno pristupilo” te retorički upitao:”Što znači pedofilija? Gdje počinje? Gdje završava?”. U istom tonu Puljića bismo danas mogli upitati: monsinjore - što su to opasni procesi u društvu? Gdje počinju?