Rekonstrukcija kule od karata

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 09.10.2008. u 08:05

Fuller je izmislio automobil koji devet ljudi može prevoziti brzinom od 80 km/h uz potrošnju od jedne litre goriva na 100 kilometara. Stvorio je "geodesic dome", kuću koja se sada, pedeset godina kasnije naziva ekološkom, aktivnom, pametnom i sličnim nazivima. Napravio je najrealniju projekciju zemaljske kugle na zemljopisnu kartu. No, čak i čovjek takvih kapaciteta nije mogao shvatiti koncept dionica, trgovanja nečim što ne postoji plaćajući nečim drugim što ne postoji, tj. novcem koji nije potpuno pokriven zlatnim rezervama.

Ishodište problema











Blythe Masters
JP Morgan
Desetak godina nakon njegove smrti, 1983. godine, šefica odjela globalnih kreditnih derivata JP Morgana, Blythe Masters, došla je na ideju da kreira još jedan u nizu financijskih derivata kojima bi se moglo trgovati. Radilo se o tzv. „credit default swaps“, zapravo ugovoru između dvije strane kojim se omogućuje trgovanje kreditnim rizikom barem jedne treće osobe.

Pojednostavljeno, kladite se da netko neće moći vratiti svoj kredit, u ovom slučaju drugu hipoteku koju ste podigli na svoju kuću, a niste baš pretjerano kreditno sposobni.

Nakon što je derivat stigao na tržište, Warren Buffet se užasnuo i prorekao da će upravo takav vrijednosni papir srušiti svjetsko gospodarstvo. JP Morgan Mafia, kako su nazivali grupaciju menadžera oko Blythe Masters, proglasila ga je senilnim starcem i nastavila promicati najnoviji izum za igranje tuđim novcem i problemima.











Dick Fuld
Lehman Brothers
PR je odradio svoje i veliki igrači ukrcali su se na ono što su mislili da je vožnja života. Najaktivniji i najagresivniji ulagač bio je glavni menadžer Lehman Brothersa Dick Fuld. Unatoč upozorenjima, Fuld je veliku većinu sredstava banke ubacio na tržište koje je u međuvremenu naraslo na veličinu tri njujorške burze po obujmu prometa, i to bez ikakve regulacije od strane države.

Ostalo je već povijest. Lehman Brothers više ne postoji, Dick Fuld je u džep spremio 300 milijuna dolara plaće i bonusa u zadnjih osam godina. Investicijske banke u SAD su, prodajom Merrill Lyncha, prestale postojati nakon 80 godina uspješne povijesti. Kula od karata se urušila.

No, svjetsko gospodarstvo bazira se upravo na konceptu dioničarstva, virtualne trgovine virtualnim novcem i klađenju na ishode koji nemaju veze s egzaktnim pokazateljima. Npr., kupujete berbu krumpira u Idahu 2012. godine. Obično su veliki, okrugli i ima ih puno, ali moguće je da će baš te godine biti nezapamćena suša, pa će vaš novac otići u vjetar. Moguć je i potpuno obrnut scenarij.

MMF procjenjuje da će porezni obveznici SAD-a potrošiti otprilike 1.400 milijardi dolara na sanaciju financijskog sustava.
I bez obzira na to što je novac koji vi trošite vama stvaran, kada ga dignete na bankomatu, u banci ili pošti i spremite u novčanik, sve dok nije u vašem džepu i on je u tom virtualnom svijetu. Stavite ga na knjižicu, i on je opet tamo, na milost i nemilost Blythe Masters i sličnih "likova" s Cambridgea, Harvarda, Stanforda, Whartona i ostalih prestižnih sveučilišta.

S druge strane, plaćate i porez. Ako ste građanin neke od razvijenih zemalja, trenutno se vaš uplaćen porez troši na sanaciju banaka koje su upropastili manageri u Lamborghinijima, Aston Martinima i Ferrarijima koji primaju plaće od par desetaka milijuna nečeg vrlo konvertibilnog godišnje.

U srijedu su svjetske vlade smanjile kamatne stope: koordiniranom akcijom Feda, kineske središnje banke, ECB.-a, Bank of England, kanadske, švedske i švicarske centralne banke, stope su srušene. Osim toga, sve veći broj zemalja podiže garantirane iznose štednje. Irci su bili prvi, a slijede ih SAD, Grčka, Velika Britanija, Madžarska, Rumunjska i još cijeli niz zemalja. Austrija, dapače, garantira sve uloge bez obzira na njihovu visinu.

U vjerojatno najironičnijem obratu sudbine, Island je sa svojih 300 tisuća stanovnika došao na rub kolapsa gospodarstva nakon što se ustanovilo da su sve islandske banke u vrlo teškom stanju zbog krize, tj. i njihovi su se menadžeri i brokeri zaigrali u krivom pješčaniku. Rješenje je nađeno za 24 sata, nacionalizacijom banaka i posudbom 4 milijarde dolara od .... Rusije!!?

Kako dalje?

MMF procjenjuje da će porezni obveznici SAD potrošiti otprilike 1.400 milijardi dolara na sanaciju financijskog sustava, bez ikakve garancije da će državna blagajna ikad vidjeti taj novac. Do sada su centralne banke svijeta ubacile oko 500 milijardi dolara po najnižoj mogućoj kamatnoj stopi u financijske tokove svjetskog gospodarstva kako bi osigurale likvidnost i potaknule novi ciklus kreditiranja.

Ma kako se kula od karata činila nestvarnom, zbog nje ljudi gube vrlo materijalne stvari – kuće, stanove, automobile, ušteđevinu, mirovinu ... Hrvatske se banke (u stranom vlasništvu) kunu da niti one niti njihovi vlasnici nisu izloženi kreditnoj krizi, ali kako Hrvati tradicionalno ne vjeruju previše bankama, dionice im padaju kao jesensko lišće. Naravno, i ostatak burze, bez obzira na kvalitetu i fundamente koje analitičari vole spominjati.

Tako su svjetski čelnici, zauzeti ratovanjima i prepucavanjima, prisiljeni sjesti na pod u krug i zajednički ponovno napraviti novu kulu od karata. Nadajmo se da će ovoga puta temelji biti kvalitetniji nego prošli put, jer u pitanju je naš novac i budućnost.

Smanjenje kamatnih stopa:

SAD: s 2% na 1,5%; Kanada: s 3% na 2,5%; ECB: s 5% na 4,5%; V. Britanija: s 5% na 4,5%; Švicarska: s 2,75% na 2,25%; Švedska: s 5% na 4,25%; Kina: s 7,24% na 6,93%; Hong Kong: s 3,5% na 2,5%: Japan: ostale na 0.5%



Damir Klemenčić

Izdvajamo