Kolege s kojima je bio u domu tijekom studija, znali su ga kao povučenog i vrlo ambicioznog "štrebera" koji je, dok su oni tulumarili po novootkrivenom Zagrebu, u svojoj sobi pripremao ispite. Upravo kada su počeli uživati u tranzicijskom eldoradu mlitavo reguliranog hrvatskog tržišta, baš su im njega doveli za šefa. Svima je bilo jasno da slijedi teško razdoblje privikavanja.
• Kad je Hanfa krenula 1. siječnja prošle godine, na tržištu je vladao priličan kaos. U kojoj se mjeri današnja situacija razlikuje od one prije godinu dana?
- Odradili smo udarnički posao. Imali smo nekoliko fronta: organizirati samu Hanfu, što znači urediti stvari tako da tri bivše institucije funkcioniraju ujedinjeno kao jedna, nastaviti aktivno sudjelovanje u pregovorima s Europskom Unijom, a istodobno je kroz taj proces spajanja trebalo spojiti ego ljudi i njihove različite navike, a to je, vjerujte, bila katastrofa. Ono gdje smo stvarno izgubili dobrih pet - šest mjeseci prošle godine, bila je Pliva koju je nas petero - šestero iznijelo na vlastitim leđima. Tada smo pokazali da imamo i stručni i administrativni kapacitet. A to nije bila samo bitka za stolom, nego se vodila i ispod njega.
• U to se vrijeme ta bitka često shvaćala osobno, kao sukob između vas i Plivina šefa Željka Čovića.
- Ako sam ja personifikacija onoga što je učinjeno, onda mi je doista drago što se to smatra bitkom između mene i Čovića. U tom slučaju ne bih volio da me se bilo kako drukčije tretira. Međutim, važno je da se percipira da smo mi unijeli društvene promjene jer njih nije lako donositi, a još manje uglaviti ih u sustav u kojemu živimo. Ako ste oportunist, a uz to još i kukavica, onda zaista nećete donijeti nikakve promjene i nema šanse da promijenite ovu šnitu svijeta gdje djelujemo. Tako sam se bio postavio i u Plivinu slučaju, ali nismo izlazili iz zakonskih okvira. No, danas je na Državnom odvjetništvu da otvori i istraži moju samoprijavu te kaže tko je i što radio.
• Još se, znači, vuku Plivini repovi?
- Vuku se.
• Jeste li u bilo kakvom kontaktu sa Željkom Čovićem?
- Baš ništa nemam s njim, ni s bilo kim s te, recimo, suprotne strane u Plivinu slučaju.
• Povezuju li i dalje svaku Hanfinu akciju uz vas osobno?
- Oduzeli smo brokerske licence nekim brokerskim kućama, ali rade njihova društva za upravljanje fondovima. Tu nema nikakvih personifikacija, niti odnosa Samodol protiv nekoga. Zaista je riječ o institucionaliziranim odnosima. I ja bih volio da se kaže da je ovo ili ono učinila Hanfa, a ne da je to učinio Samodol.
• Hanfa je zamišljena kao nezavisna institucija. Je li Vlada ili bilo koja druga državna ustanova ikad pokušavala upravljati procesima koji se ovdje događaju?
Mnogo je hipokrizije među brokerima jer svi bi htjeli pravnu državu, ali ne u svom dvorištu. Dugo sam za neke mislio da mogu hodati po vodi, ali kad sam počeo raditi ovaj posao, uvidio sam da sam bio u teškoj zabludi.
- Da ne bi bilo zabune, moje imenovanje jest političko. Nisam član nijedne stranke, pozvan sam kao stručnjak, a procesima upravlja isključivo Uprava temeljem desetak zakona prema kojima radimo. Hanfa je nezavisna institucija koja se financira isključivo od industrije. Nismo potrošili niti jednu proračunsku lipu. To znači da smo i financijski nezavisni. S druge strane, ovaj posao ne možete raditi ako ne surađujete s Vladom i ministrima, ako ne odlazite u Sabor, na koordinacije Vlade ili u Ministarstvo financija kada se pišu zakoni. Kada mi god netko kaže da sam zbog takve suradnje politički ovisan, ja mu kažem da jesam.
• Znači li to da iz Vlade može stići signal da Hanfa negdje treba zažmiriti? Recimo, prošle godine u tzv. slučaju Verona?
- Ma kakvi! Ja sam i tada bio rekao da zaista nisam u to vrijeme imao nikakav kontakt ni s jednim od sudionika toga navodnog sastanka: ni s Čovićem, ni sa Žužulom, ni s premijerom. Štoviše, ono što se tamo navodno događalo, uopće me se ne tiče. Nama se u to vrijeme pripisivalo da smo petljali s nekim stvarima prije nego što su uopće u Hrvatsku upućeni dokumenti o kojima smo navodno tada već bili sve odlučili. U to sam vrijeme, tvrdoglav kakav jesam, branio svoju čast. Što sam drugo, uostalom, mogao učiniti? Moliti Čovića ili nekoga drugog da me ostave na miru jer sam ja pošten dečko? Ma, branio sam se svim raspoloživim sredstvima! S druge strane, ovdje se baš ništa ne može skriti. Kada donosimo odluke, svi predmeti su već prošli proceduru tehničkog osoblja. Sve je vidljivo. Točno je da je na početku bilo drukčije. Jednom smo kolegi, pravniku, nakon što su se klijenti počeli buniti, u ladici pronašli više od 200 neriješenih predmeta. Toga više nema. No, ni ja ne mogu određivati prioritete u redoslijedu obrade predmeta. Proceduralne stvari moraju se automatizirati tako da sustav radi sam od sebe.
• Ipak se povremeno čuje da baš Hanfa namješta datume objave pojedinih javnih ponuda dionica.
- Ma slušajte, zašto bismo to radili? I ja sam pročitao da Hanfa pomiče rok prodaje Ine i Atlantica zbog HT-a. To su gluposti. Točno je da upozoravamo na detalje za koje smatramo da nisu dobro pripremljeni. Baš sada pred sobom imam prospekt HT-a i sasvim sigurno ćemo vrlo brzo poslati popis svojih zahtjeva. Tada će i oni morati raditi preko vikenda kako bismo svi stigli rokove koje smo si zadali, a HT-ov prospekt mora biti odobren 13. rujna. Sigurno ćemo tražiti da se objasni politika amortizacije koja je promijenjena. Sigurno ćemo tražiti da se objasni spor koji se vodi s potrošačima. No, tako je na svakom prospektu. Nikada nismo nekome vratili prospekt s riječima da ne valja. Prvo naše stručne službe odrade svoj posao, a onda njima kažemo što ne valja i što oni trebaju učiniti.
• Kako Hrvatska stoji kada je riječ o promjenama financijskih standarda i njihovu usklađivanju sa zahtjevima Europske komisije?
- Ni u čemu ne kasnimo. Napravili smo sve što smo se dogovorili.
• Hanfini službenici smiju kupovati dionice...
- Smiju, ali moraju prijaviti što su, kada i preko koga kupili.
• Je li uopće moguće da netko u Hanfi nema povlaštene informacije o nekoj dionici?
- Kada bi bilo točno ono što se čini ljudima koji nas promatraju izvana - da mi o svakoj dionici znamo sve - onda se nama nikada ne bi događale situacije u kojima idemo ad hoc i dijelimo packe i lekcije, pa se ponekad moramo i ispričavati. Mi ne znamo sve. Činjenica je da je u zakonu ostalo tako da ljudi smiju kupovati dionice. No, za to imamo poseban pravilnik i u kući smo organizirali poseban odjel kojemu se moraju prijaviti svi koji ulaze u takve transakcije. O tome se zatim obavještava i javnost putem Hine. Zapravo, iznimno malo ljudi sudjeluje u takvim poslovima. Osobno volim pogledati koji čovjek preko koje brokerske kuće posluje. Sigurno nikoga nećemo poslati da nadzire svog brokera.
• Imate li vi dionice?
- Nemam. Prodao sam što sam imao još prije nego što sam otišao u Ministarstvo financija, a dionice Nava banke riješio sam prije Hanfe. No, sada imam osobnu dvojbu na čije rješenje možda neću moći utjecati u potpunosti onako kako bih želio. Moja je supruga, naime, 13 godina radila u Ini i ima pravo na određen broj dionica. Nagovaram je da odustane, ali ona kaže da je to njezino stečeno pravo i da je baš briga što će tko reći i što će tko pisati o meni. Odluči li ona kupiti te dionice, ja ću to, naravno, prijaviti, ali očito je ne mogu spriječiti u toj namjeri.
• Kada ste došli i kada je profunkcionirala Hanfa, brokeri su to shvatili kao katastrofu. Često su vas proglašavali glavnom kočnicom razvoja tržišta. U kakvim ste danas odnosima s brokerskim kućama?
- Mnogo tih ljudi znam otprije jer je to relativno malo društvo, a ja sam broker iz druge hrvatske generacije, one koja je položila brokerski ispit 1992. godine. Bio sam i član uprave banke, diler u banci, ulagao sam u dionice… Mislim, zapravo, da među brokerima nije bilo nikakvih radikalnih događanja, kao i na tržištu, sve do prodaje banaka strancima 2001. i 2002. godine. Tada je krenulo. Mnogo je hipokrizije među brokerima jer svi bi htjeli pravnu državu, ali ne u svom dvorištu. Doista sam dugo za neke od njih mislio da mogu hodati po vodi, ali kada sam počeo raditi ovaj posao, vrlo sam brzo uvidio da sam u teškoj zabludi. Prva godina bila je uistinu očajna. Grozna! No, da nisam u ožujku prošle godine molio direktora jedne banke da pristane da sadašnji direktor Burze bude na tome mjestu, on to ne bi bio. Da nisam osobno 12. travnja prošle godine pozvao Zagrebačku i Varaždinsku burzu i da nismo otvorili pregovore koji su trajali od jutra do večeri, mislim da bi pitanje objedinjavanja tih dviju burzi još bilo daleko. Moram priznati da sam se nakon toga više puta ugrizao za jezik i sve što sam mislio o mnogima od tih ljudi koji su bili na tim sastancima, i što sam mislio o organizaciji Zagrebačke burze, baš i nije bilo tako. Kada smo u Hanfi napravili prve analize tko što i kako radi, osobno sam bio prilično neugodno iznenađen kada su neki od mojih starih znanaca bili u pitanju. No, to je moj osobni problem. Brokerske kuće i Hanfa su samo dvije strane jednog te istog posla i tako gledamo na odnose s brokerskim kućama.
• Niste li vi i rodbinski povezani s direktorom Burze, Robertom Motušićem?
- Nismo rodbina, ali smo stari prijatelji i obitelji nam se dobro poznaju. Međutim, posve sam svjestan činjenice da je novac najemocionalnije od svih pitanja u životu. Kada su došli u situaciju da se zapitaju žele li novac ili Samodola za prijatelja, vjerujem da su mnogi od mojih starih kolega, negdje u dubini duše, promislili nekoliko puta. Tako mi je bilo s Burzom, tako je i s brokerskim kućama.
• Nedavno ste upozorili na moguće nepravilnosti u javnoj ponudi Magme, odnosno na, prema vašoj procjeni, 'suviše prijateljski' pristup dodjeli dionica.
- Nije u redu da netko raspiše javnu ponudu, a poslije, nakon završenog upisa, raspodjeljuje dionice onima s kojima je prijatelj ili s kojima poslovno surađuje. Neka onda raspiše privatnu ponudu. I ta mu je mogućnost otvorena.
• Što Hanfa može učiniti kada otkrije takav slučaj? Ne možete vratiti proces unatrag.
- Vratiti ne možemo, ali ako utvrdimo da su se stvari doista tako događale, možemo oduzeti licencu agentu koji je vodio prodaju.
• Tko je bio agent u Magminu slučaju?
- Zagrebačka banka.
• Što je s redovitim curenjem informacija o upisu dionica kod javnih ponuda?
- To više nećemo tolerirati. U zakonu je jasno što tko smije objaviti, a što ne smije. Nikakve brojke od agenta ili izdavatelja ne smiju ići u javnost prije isteka roka upisa ponude. Između ostalog, i zato što institucionalni investitori obično upišu veće iznose od onih koje namjeravaju kupiti. Tako na neki način rezerviraju pozicije. No, ako se podaci o njihovu upisu objave, to automatski utječe na interes ostalih, pa i na konačno formiranje cijene dionice. Tako se događa da cijena, bez ikakvih fundamentalnih pokazatelja, u prvih pet dana na burzi ode 70 posto naviše.
• Surađuje li Hanfa u akcijama poput Maestra?
- Uvijek odradimo svoj dio posla, iako se većina spominjanih slučajeva odigravala uglavnom izvan područja našeg djelovanja. Na inicijativu europskog izaslanika u Hrvatskoj, Vincenta Degerta, potpisali smo sporazum s MUP-om, Uredom za sprečavanje pranja novca, USKOK-om, Poreznom upravom, Državnim odvjetništvom i SOA-om na temelju kojega razmjenjujemo informacije i surađujemo. Taj sporazum je bio pun pogodak.
• Kakvo je mišljenje Hanfe o posebnim namjenskim kreditima koje banke nude za kupnju pojedinih dionica?
- Postoji općeniti stav u društvu da se ne smije podići kredit i založiti dionice. Mislim da je takav stav posve pogrešan. Riječ je o legitimnom poslu koji ne treba povezivati s nekim situacijama iz prošlosti kada su, u ranom privatizacijskom razdoblju, direktori otkupljivali kompanije menadžerskim kreditima koje su vraćali novcem od kompanija koje su često završile u stečaju. Ne bude li kredita, ljudi nikad neće imati dovoljno novca da bi ih mnogo kupovalo dionice.
• Zakon o preuzimanju trgovačkih društava trebao je biti usvojen u Saboru po hitnom postupku. Zašto je vraćen u redovnu proceduru? Je li riječ je o tome da bi taj zakon dao goleme ovlasti Hanfi da istražuje moguću međusobnu povezanost sudionika na tržištu?
- Nije riječ o tome. Zakon bi trebao proći na drugom saborskom čitanju, a vraćen je na inicijativu jednog od članova tima pregovarača s EU. Ni nama baš nije jasan pravi motiv njegove intervencije jer je zakon usklađen sa svim direktivama EU.
Koliko su se nakon Plive, kada se radilo na drugim slučajevima, osjećali pritisci na Agenciju?
-Pliva se dogodila iznenada. To tada nitko nije očekivao. Mi smo u to vrijeme imali zacrtan plan donošenja nekih zakona i kanili smo raditi na Agenciji. To je bio plan. Plivu smo svi radili u grču. Znali smo da to moramo odraditi. Uveo sam tada u agenciju doslovno zatvorski sustav mjera - strogi dnevni red ponašanja, tko što zaključava i otključava tko može ući u koju sobu, tko ima ključeve od sefa, tko su ovlaštene osobe, tko može davati odgovore na pitanja…
Bio sam nasjeo na telefone jer sam shvatio da zastupnici jedne grupacije uporno zovu Agenciju. Morao sam , grubo rečeno, rezati glave i donositi odluke. A tako možete funkcionirati jedino kada ste posve sigurni da radite u skladu s postojećim zakonom i da sami znate što hoćete. Mnogo tih poslova, kada se donese Zakon o preuzimanju dioničkih društava, nećemo više raditi mi, nego Središnja depozitarna agencija.
U to smo vrijeme sami odrađivali sve poslove - od komunikacije s Islandom, do rada s garancijom od dvije milijarde eura. Barr je, recimo, poslao original garancije. To možete naplatiti samo ako taj original fizički sačuvate. Nosili smo je u banku i čuvali u posebnom sefu. Mislim da bi se od toga mogla napraviti odlična priča o jednom segmentu društvenog života u tranzicijskom razdoblju. Uz sve ove pritiske posla, tiskale su nas i medijske špekulacije i nagađanja, odvjetnici…
Razgovarao Viktor Vresnik
• Kad je Hanfa krenula 1. siječnja prošle godine, na tržištu je vladao priličan kaos. U kojoj se mjeri današnja situacija razlikuje od one prije godinu dana?
- Odradili smo udarnički posao. Imali smo nekoliko fronta: organizirati samu Hanfu, što znači urediti stvari tako da tri bivše institucije funkcioniraju ujedinjeno kao jedna, nastaviti aktivno sudjelovanje u pregovorima s Europskom Unijom, a istodobno je kroz taj proces spajanja trebalo spojiti ego ljudi i njihove različite navike, a to je, vjerujte, bila katastrofa. Ono gdje smo stvarno izgubili dobrih pet - šest mjeseci prošle godine, bila je Pliva koju je nas petero - šestero iznijelo na vlastitim leđima. Tada smo pokazali da imamo i stručni i administrativni kapacitet. A to nije bila samo bitka za stolom, nego se vodila i ispod njega.
• U to se vrijeme ta bitka često shvaćala osobno, kao sukob između vas i Plivina šefa Željka Čovića.
- Ako sam ja personifikacija onoga što je učinjeno, onda mi je doista drago što se to smatra bitkom između mene i Čovića. U tom slučaju ne bih volio da me se bilo kako drukčije tretira. Međutim, važno je da se percipira da smo mi unijeli društvene promjene jer njih nije lako donositi, a još manje uglaviti ih u sustav u kojemu živimo. Ako ste oportunist, a uz to još i kukavica, onda zaista nećete donijeti nikakve promjene i nema šanse da promijenite ovu šnitu svijeta gdje djelujemo. Tako sam se bio postavio i u Plivinu slučaju, ali nismo izlazili iz zakonskih okvira. No, danas je na Državnom odvjetništvu da otvori i istraži moju samoprijavu te kaže tko je i što radio.
• Još se, znači, vuku Plivini repovi?
- Vuku se.
• Jeste li u bilo kakvom kontaktu sa Željkom Čovićem?
- Baš ništa nemam s njim, ni s bilo kim s te, recimo, suprotne strane u Plivinu slučaju.
• Povezuju li i dalje svaku Hanfinu akciju uz vas osobno?
- Oduzeli smo brokerske licence nekim brokerskim kućama, ali rade njihova društva za upravljanje fondovima. Tu nema nikakvih personifikacija, niti odnosa Samodol protiv nekoga. Zaista je riječ o institucionaliziranim odnosima. I ja bih volio da se kaže da je ovo ili ono učinila Hanfa, a ne da je to učinio Samodol.
• Hanfa je zamišljena kao nezavisna institucija. Je li Vlada ili bilo koja druga državna ustanova ikad pokušavala upravljati procesima koji se ovdje događaju?
Mnogo je hipokrizije među brokerima jer svi bi htjeli pravnu državu, ali ne u svom dvorištu. Dugo sam za neke mislio da mogu hodati po vodi, ali kad sam počeo raditi ovaj posao, uvidio sam da sam bio u teškoj zabludi.
|
• Znači li to da iz Vlade može stići signal da Hanfa negdje treba zažmiriti? Recimo, prošle godine u tzv. slučaju Verona?
- Ma kakvi! Ja sam i tada bio rekao da zaista nisam u to vrijeme imao nikakav kontakt ni s jednim od sudionika toga navodnog sastanka: ni s Čovićem, ni sa Žužulom, ni s premijerom. Štoviše, ono što se tamo navodno događalo, uopće me se ne tiče. Nama se u to vrijeme pripisivalo da smo petljali s nekim stvarima prije nego što su uopće u Hrvatsku upućeni dokumenti o kojima smo navodno tada već bili sve odlučili. U to sam vrijeme, tvrdoglav kakav jesam, branio svoju čast. Što sam drugo, uostalom, mogao učiniti? Moliti Čovića ili nekoga drugog da me ostave na miru jer sam ja pošten dečko? Ma, branio sam se svim raspoloživim sredstvima! S druge strane, ovdje se baš ništa ne može skriti. Kada donosimo odluke, svi predmeti su već prošli proceduru tehničkog osoblja. Sve je vidljivo. Točno je da je na početku bilo drukčije. Jednom smo kolegi, pravniku, nakon što su se klijenti počeli buniti, u ladici pronašli više od 200 neriješenih predmeta. Toga više nema. No, ni ja ne mogu određivati prioritete u redoslijedu obrade predmeta. Proceduralne stvari moraju se automatizirati tako da sustav radi sam od sebe.
• Ipak se povremeno čuje da baš Hanfa namješta datume objave pojedinih javnih ponuda dionica.
- Ma slušajte, zašto bismo to radili? I ja sam pročitao da Hanfa pomiče rok prodaje Ine i Atlantica zbog HT-a. To su gluposti. Točno je da upozoravamo na detalje za koje smatramo da nisu dobro pripremljeni. Baš sada pred sobom imam prospekt HT-a i sasvim sigurno ćemo vrlo brzo poslati popis svojih zahtjeva. Tada će i oni morati raditi preko vikenda kako bismo svi stigli rokove koje smo si zadali, a HT-ov prospekt mora biti odobren 13. rujna. Sigurno ćemo tražiti da se objasni politika amortizacije koja je promijenjena. Sigurno ćemo tražiti da se objasni spor koji se vodi s potrošačima. No, tako je na svakom prospektu. Nikada nismo nekome vratili prospekt s riječima da ne valja. Prvo naše stručne službe odrade svoj posao, a onda njima kažemo što ne valja i što oni trebaju učiniti.
• Kako Hrvatska stoji kada je riječ o promjenama financijskih standarda i njihovu usklađivanju sa zahtjevima Europske komisije?
- Ni u čemu ne kasnimo. Napravili smo sve što smo se dogovorili.
• Hanfini službenici smiju kupovati dionice...
- Smiju, ali moraju prijaviti što su, kada i preko koga kupili.
• Je li uopće moguće da netko u Hanfi nema povlaštene informacije o nekoj dionici?
- Kada bi bilo točno ono što se čini ljudima koji nas promatraju izvana - da mi o svakoj dionici znamo sve - onda se nama nikada ne bi događale situacije u kojima idemo ad hoc i dijelimo packe i lekcije, pa se ponekad moramo i ispričavati. Mi ne znamo sve. Činjenica je da je u zakonu ostalo tako da ljudi smiju kupovati dionice. No, za to imamo poseban pravilnik i u kući smo organizirali poseban odjel kojemu se moraju prijaviti svi koji ulaze u takve transakcije. O tome se zatim obavještava i javnost putem Hine. Zapravo, iznimno malo ljudi sudjeluje u takvim poslovima. Osobno volim pogledati koji čovjek preko koje brokerske kuće posluje. Sigurno nikoga nećemo poslati da nadzire svog brokera.
• Imate li vi dionice?
- Nemam. Prodao sam što sam imao još prije nego što sam otišao u Ministarstvo financija, a dionice Nava banke riješio sam prije Hanfe. No, sada imam osobnu dvojbu na čije rješenje možda neću moći utjecati u potpunosti onako kako bih želio. Moja je supruga, naime, 13 godina radila u Ini i ima pravo na određen broj dionica. Nagovaram je da odustane, ali ona kaže da je to njezino stečeno pravo i da je baš briga što će tko reći i što će tko pisati o meni. Odluči li ona kupiti te dionice, ja ću to, naravno, prijaviti, ali očito je ne mogu spriječiti u toj namjeri.
• Kada ste došli i kada je profunkcionirala Hanfa, brokeri su to shvatili kao katastrofu. Često su vas proglašavali glavnom kočnicom razvoja tržišta. U kakvim ste danas odnosima s brokerskim kućama?
- Mnogo tih ljudi znam otprije jer je to relativno malo društvo, a ja sam broker iz druge hrvatske generacije, one koja je položila brokerski ispit 1992. godine. Bio sam i član uprave banke, diler u banci, ulagao sam u dionice… Mislim, zapravo, da među brokerima nije bilo nikakvih radikalnih događanja, kao i na tržištu, sve do prodaje banaka strancima 2001. i 2002. godine. Tada je krenulo. Mnogo je hipokrizije među brokerima jer svi bi htjeli pravnu državu, ali ne u svom dvorištu. Doista sam dugo za neke od njih mislio da mogu hodati po vodi, ali kada sam počeo raditi ovaj posao, vrlo sam brzo uvidio da sam u teškoj zabludi. Prva godina bila je uistinu očajna. Grozna! No, da nisam u ožujku prošle godine molio direktora jedne banke da pristane da sadašnji direktor Burze bude na tome mjestu, on to ne bi bio. Da nisam osobno 12. travnja prošle godine pozvao Zagrebačku i Varaždinsku burzu i da nismo otvorili pregovore koji su trajali od jutra do večeri, mislim da bi pitanje objedinjavanja tih dviju burzi još bilo daleko. Moram priznati da sam se nakon toga više puta ugrizao za jezik i sve što sam mislio o mnogima od tih ljudi koji su bili na tim sastancima, i što sam mislio o organizaciji Zagrebačke burze, baš i nije bilo tako. Kada smo u Hanfi napravili prve analize tko što i kako radi, osobno sam bio prilično neugodno iznenađen kada su neki od mojih starih znanaca bili u pitanju. No, to je moj osobni problem. Brokerske kuće i Hanfa su samo dvije strane jednog te istog posla i tako gledamo na odnose s brokerskim kućama.
• Niste li vi i rodbinski povezani s direktorom Burze, Robertom Motušićem?
- Nismo rodbina, ali smo stari prijatelji i obitelji nam se dobro poznaju. Međutim, posve sam svjestan činjenice da je novac najemocionalnije od svih pitanja u životu. Kada su došli u situaciju da se zapitaju žele li novac ili Samodola za prijatelja, vjerujem da su mnogi od mojih starih kolega, negdje u dubini duše, promislili nekoliko puta. Tako mi je bilo s Burzom, tako je i s brokerskim kućama.
• Nedavno ste upozorili na moguće nepravilnosti u javnoj ponudi Magme, odnosno na, prema vašoj procjeni, 'suviše prijateljski' pristup dodjeli dionica.
- Nije u redu da netko raspiše javnu ponudu, a poslije, nakon završenog upisa, raspodjeljuje dionice onima s kojima je prijatelj ili s kojima poslovno surađuje. Neka onda raspiše privatnu ponudu. I ta mu je mogućnost otvorena.
• Što Hanfa može učiniti kada otkrije takav slučaj? Ne možete vratiti proces unatrag.
- Vratiti ne možemo, ali ako utvrdimo da su se stvari doista tako događale, možemo oduzeti licencu agentu koji je vodio prodaju.
• Tko je bio agent u Magminu slučaju?
- Zagrebačka banka.
• Što je s redovitim curenjem informacija o upisu dionica kod javnih ponuda?
- To više nećemo tolerirati. U zakonu je jasno što tko smije objaviti, a što ne smije. Nikakve brojke od agenta ili izdavatelja ne smiju ići u javnost prije isteka roka upisa ponude. Između ostalog, i zato što institucionalni investitori obično upišu veće iznose od onih koje namjeravaju kupiti. Tako na neki način rezerviraju pozicije. No, ako se podaci o njihovu upisu objave, to automatski utječe na interes ostalih, pa i na konačno formiranje cijene dionice. Tako se događa da cijena, bez ikakvih fundamentalnih pokazatelja, u prvih pet dana na burzi ode 70 posto naviše.
• Surađuje li Hanfa u akcijama poput Maestra?
- Uvijek odradimo svoj dio posla, iako se većina spominjanih slučajeva odigravala uglavnom izvan područja našeg djelovanja. Na inicijativu europskog izaslanika u Hrvatskoj, Vincenta Degerta, potpisali smo sporazum s MUP-om, Uredom za sprečavanje pranja novca, USKOK-om, Poreznom upravom, Državnim odvjetništvom i SOA-om na temelju kojega razmjenjujemo informacije i surađujemo. Taj sporazum je bio pun pogodak.
• Kakvo je mišljenje Hanfe o posebnim namjenskim kreditima koje banke nude za kupnju pojedinih dionica?
- Postoji općeniti stav u društvu da se ne smije podići kredit i založiti dionice. Mislim da je takav stav posve pogrešan. Riječ je o legitimnom poslu koji ne treba povezivati s nekim situacijama iz prošlosti kada su, u ranom privatizacijskom razdoblju, direktori otkupljivali kompanije menadžerskim kreditima koje su vraćali novcem od kompanija koje su često završile u stečaju. Ne bude li kredita, ljudi nikad neće imati dovoljno novca da bi ih mnogo kupovalo dionice.
• Zakon o preuzimanju trgovačkih društava trebao je biti usvojen u Saboru po hitnom postupku. Zašto je vraćen u redovnu proceduru? Je li riječ je o tome da bi taj zakon dao goleme ovlasti Hanfi da istražuje moguću međusobnu povezanost sudionika na tržištu?
- Nije riječ o tome. Zakon bi trebao proći na drugom saborskom čitanju, a vraćen je na inicijativu jednog od članova tima pregovarača s EU. Ni nama baš nije jasan pravi motiv njegove intervencije jer je zakon usklađen sa svim direktivama EU.
Koliko su se nakon Plive, kada se radilo na drugim slučajevima, osjećali pritisci na Agenciju?
-Pliva se dogodila iznenada. To tada nitko nije očekivao. Mi smo u to vrijeme imali zacrtan plan donošenja nekih zakona i kanili smo raditi na Agenciji. To je bio plan. Plivu smo svi radili u grču. Znali smo da to moramo odraditi. Uveo sam tada u agenciju doslovno zatvorski sustav mjera - strogi dnevni red ponašanja, tko što zaključava i otključava tko može ući u koju sobu, tko ima ključeve od sefa, tko su ovlaštene osobe, tko može davati odgovore na pitanja…
Bio sam nasjeo na telefone jer sam shvatio da zastupnici jedne grupacije uporno zovu Agenciju. Morao sam , grubo rečeno, rezati glave i donositi odluke. A tako možete funkcionirati jedino kada ste posve sigurni da radite u skladu s postojećim zakonom i da sami znate što hoćete. Mnogo tih poslova, kada se donese Zakon o preuzimanju dioničkih društava, nećemo više raditi mi, nego Središnja depozitarna agencija.
U to smo vrijeme sami odrađivali sve poslove - od komunikacije s Islandom, do rada s garancijom od dvije milijarde eura. Barr je, recimo, poslao original garancije. To možete naplatiti samo ako taj original fizički sačuvate. Nosili smo je u banku i čuvali u posebnom sefu. Mislim da bi se od toga mogla napraviti odlična priča o jednom segmentu društvenog života u tranzicijskom razdoblju. Uz sve ove pritiske posla, tiskale su nas i medijske špekulacije i nagađanja, odvjetnici…
|
Na Plivi sam u Hanfi uveo zatvorski sustav mjera
|
Razgovarao Viktor Vresnik