Hoće li se jučer uglavljeni dogovor sindikata s Vladom ocjenjivati kao Sanaderov trijumf ili Sanaderova kapitulacija? Za Vladin je pregovarački tim šteta što dogovor nije postignut na maratonskim sastancima u utorak. Jer masovni odaziv na započeti štrajk prosvjetara ojačao je pregovaračku poziciju sindikata. Rad je obustavljen u cjelokupnom sustavu obrazovanja, pa su najave da bi se u štrajku - uključivanjem zdravstva i socijale - trebalo naći oko sto tisuća ljudi zvučale sasvim realno. Postizanje dogovora za Sanadera je značajan uspjeh. Masovni štrajk javnih službenika nekoliko dana prije izbora, a pogotovo za subotu zakazani završni prosvjed, svaka bi vlast shvatila kao veliku opasnost. Zaustavljanjem štrajka i sporazumom sa sindikatima vladajućem se HDZ-u predizborna situacija osjetno relaksira.
Usto, premijer se potvrđuje kao čovjek koji donosi rješenja. Ta mu je reputacija u posljednje vrijeme značajno atrofirala. Sporazum sa sindikatima, za koji će pobrati sve zasluge, može djelovati revitalizirajuće. Uostalom, i sindikalni su ga lideri zazivali kao spasitelja. Po njima, višemjesečni su pregovori bili neuspješni samo zato što se premijer nije uključio. Njegove su pregovarače prozvali kao potpuno nesposobne - ministar Šuker im je autist, Jadranku Kosor nazivaju “drvenom Marijom“. Čak su pale optužbe da Sanaderu rade iza leđa - ne informiraju ga o tijeku pregovora, “znam pouzdano da mu lažu“, kaže jedan od sindikalista. Sindikati su tako premijera oslobodili svake odgovornosti, čak mu prostrli crveni tepih kao čovjeku koji je jedini sposoban donijeti rješenje.
Ali dogovorom sa sindikatima Sanader istodobno pokazuje i svoju slabost. Morao je pristati na ono što je njegova Vlada do sada uporno odbijala. Nije uspio preduhitriti pokretanje štrajka, morao ga je zaustavljati kapitulirajući pred sindikalnim zahtjevima. Takvim raspletom ujedno otkriva šifru na koju se otvaraju njegova vrata. Na znanje svima koji će se ubuduće svojim zahtjevima konfrontirati s Vladom. Dogovor je za sindikate velik uspjeh. Dobit će ono što već mjesecima uzaludno traže: čim kriza mine, Vlada će im vratiti skresane plaće, čak se obavezuje da će ih usklađivati s onima u privatnom sektoru.
Žilavošću u pregovorima pokazali su da imaju petlju, tempiranjem sindikalnih akcija u vrijeme finiširanja izborne kampanje demonstrirali odlučnost, masovnost započetog štrajka otkrila je do sada neviđenu podršku. Prosvjedi su trenutak istine ne samo za vladajuću politiku nego i za sindikalne lidere. Zato ih se vlast boji, sindikati - dok mogu - izbjegavaju. Ovoga puta njihova je energija sindikate pretvorila u pobjednika. Sindikati su, vjerojatno, moralni pobjednici, ali do potkraj iduće godine ništa konkretno neće staviti u džep. Uskraćene će se plaće vratiti tek kad privredi krene. Problem je što trenutno nitko ne zna kako će Hrvatska i njezina ekonomska bilanca u to vrijeme izgledati. Hoće li dogovor Vlade i sindikata ostati mrtvo slovo na papiru zavisi prije svega od dubine ekonomskog pada, o čemu će javnost više moći saznati tek nakon izbora.
Jelena Lovrić
Usto, premijer se potvrđuje kao čovjek koji donosi rješenja. Ta mu je reputacija u posljednje vrijeme značajno atrofirala. Sporazum sa sindikatima, za koji će pobrati sve zasluge, može djelovati revitalizirajuće. Uostalom, i sindikalni su ga lideri zazivali kao spasitelja. Po njima, višemjesečni su pregovori bili neuspješni samo zato što se premijer nije uključio. Njegove su pregovarače prozvali kao potpuno nesposobne - ministar Šuker im je autist, Jadranku Kosor nazivaju “drvenom Marijom“. Čak su pale optužbe da Sanaderu rade iza leđa - ne informiraju ga o tijeku pregovora, “znam pouzdano da mu lažu“, kaže jedan od sindikalista. Sindikati su tako premijera oslobodili svake odgovornosti, čak mu prostrli crveni tepih kao čovjeku koji je jedini sposoban donijeti rješenje.
Ali dogovorom sa sindikatima Sanader istodobno pokazuje i svoju slabost. Morao je pristati na ono što je njegova Vlada do sada uporno odbijala. Nije uspio preduhitriti pokretanje štrajka, morao ga je zaustavljati kapitulirajući pred sindikalnim zahtjevima. Takvim raspletom ujedno otkriva šifru na koju se otvaraju njegova vrata. Na znanje svima koji će se ubuduće svojim zahtjevima konfrontirati s Vladom. Dogovor je za sindikate velik uspjeh. Dobit će ono što već mjesecima uzaludno traže: čim kriza mine, Vlada će im vratiti skresane plaće, čak se obavezuje da će ih usklađivati s onima u privatnom sektoru.
Žilavošću u pregovorima pokazali su da imaju petlju, tempiranjem sindikalnih akcija u vrijeme finiširanja izborne kampanje demonstrirali odlučnost, masovnost započetog štrajka otkrila je do sada neviđenu podršku. Prosvjedi su trenutak istine ne samo za vladajuću politiku nego i za sindikalne lidere. Zato ih se vlast boji, sindikati - dok mogu - izbjegavaju. Ovoga puta njihova je energija sindikate pretvorila u pobjednika. Sindikati su, vjerojatno, moralni pobjednici, ali do potkraj iduće godine ništa konkretno neće staviti u džep. Uskraćene će se plaće vratiti tek kad privredi krene. Problem je što trenutno nitko ne zna kako će Hrvatska i njezina ekonomska bilanca u to vrijeme izgledati. Hoće li dogovor Vlade i sindikata ostati mrtvo slovo na papiru zavisi prije svega od dubine ekonomskog pada, o čemu će javnost više moći saznati tek nakon izbora.
Jelena Lovrić