Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u svijetu koja ima visok udio žena u vojsci (8,25 posto te se nalazi ispred velikih zemalja poput Velike Britanije, Belgije, Francuske, Danske, Grčke, Njemačke i Italije. Time je potvrđeno da stoljećima uvriježeno mišljenje kako su ratovi samo za muškarce i kako je vojska svijet muškaraca, a biti vojnik muško zanimanje, nikako ne stoji.
U Hrvatskoj vojsci je trenutno 569 časnica, a od toga su dvije brigadirke, 19 je pukovnica, 87 bojnica, jedna kapetanica korvete, 164 satnice, jedna poručnica fregate, 96 natporučnica, 7 poručnica korvete i 192 poručnice.
Svima im je zajedničko da moraju biti u izvrsnoj fizičkoj kondiciji, a da časnica može biti brža i jača od svojih kolega, potvrđuje Darja Gvozdenčević, jedina žena u Hrvatskoj vojsci koja je završila "mornarički West Point", odnosno Unated State Naval Academy u američkom Annapolisu u državi Maryland, te postala prva žena zapovjednica oružnog brodskog odreda na topovnjači "Kralj Dmitar Zvonimir". Ustajanje u 6 sati, trčanje po Marjanu, zdrav doručak, šminkanje i odlazak na posao. Prvi trening na preprekama, zatim teretana, dizanje "bench press" te obavljanje svakodnevnih vojničkih dužnosti u splitskoj Lori, ponovno trening…, svakodnevica je hrvatske G. I. Jane koja se trenutno nalazi na dužnosti časnika za međunarodnu vojnu suradnju u, kako kaže, najboljem odjelu zapovjedništva HRM-a, Odjelu za obrambeno planiranje i MVS.
Hrvatski mornari prvi su se put našli u situaciji da slušaju zapovijedi žene, poručnice fregate, koja im je u svim vježbama ili rješavanjima kriznih situacija parirala, a u nekima bila čak i bolja od njih. Stoga nije ni čudo što je među mornarima, dočasnicima na glasu kao žena koju poštuju jednako kao i kolege muškarce. No, sama činjenica da je Darja bila jedna od najboljih u klasi 900 kadeta, a diplomu joj je uručio George W. Bush, vojnicima ne daje mogućnosti da je ne slušaju samo zato što je žena.
- U početku im je bilo čudno, nisu navikli na ženu na brodu, a kamoli da im izdaje zapovijedi, ali ja sam se izborila za respekt na brodu i među kolegama u Hrvatskoj ratnoj mornarici. Trudila sam se, nekad možda i više od muškaraca, samoj sebi pokazati što i koliko mogu - priča hrvatska G. I. Jane koja kaže da u privatnom životu ipak nikoga ne tjera da pravi sklekove niti izdaje zapovijedi. Sebe smatra običnom ženom koja se šminka, dotjeruje, odlazi u nabavu namirnica i radi uobičajene kućanske poslove…
No, malo koja žena može bez problema pretrčati 22 kilometra, napraviti u 2 minute između 90 i 120 sklekova i trbušnjaka, a zna i tri borilačke vještine, obavezne na Akademiji: džudo, hrvanje i boks. Također, rijetko se koja žena može pohvaliti da je bila zapovjednik oružnog brodskog odreda raketne topovnjače "Dmitar Zvonimir" koja ima posadu od 20 mornara, 12 dočasnika, ukupno 32 vojnika i šest časnika. Osnovna namjena topovnjače jest izvođenje raketno-topničkog napada po neprijateljskim brodovima, a Dariji Gvozdenčević korištenje protubrodskih projektila RBS 15, kojih je na brodu osam, i topa Bofors SAK 57 L 70 Mk nije nepoznanica. Zapovjedniku broda Milanu Blaževiću, kapetanu korvete, nije smetalo što je u posadi broda i žena, no njoj nije bilo lako probiti led.
koje mogu
pretrčati 22 km
ili napraviti
120 sklekova
- Kada sam se prijavila na natječaj za kadetkinju u USNA u Annapolisu, nisam očekivala da ću proći među 200 kandidata jer se radi o jednoj od tri službene vojne akademije SAD-a u koje nije lako upasti. Tamo sam bila četiri godine, a prva godina je najgora, jer tada otpada najviše kadeta. Svim kadetima je cilj imati visoke ocjene i biti u izvrsnoj fizičkoj kondiciji.
Naime, dva puta godišnje testira se fizička spremnost i ako tijekom školovanja padneš tri puta na testu fizičke spremnosti, bez problema te izbace van, iako si došao možda i do četvrte godine - priča Darija Gvozdenčević. Što se tiče odnosa prema njoj kao žene u vojsci, kaže da s tim nema problema, te dodaje da kada si časnik OS-a RH, onda si to 24 sata na dan. Ne vidi, dodaje, zašto žena ne bi mogla biti načelnik stožera.
Mirjam Antolić jedna je od samo dvije brigadirke u HV-u i šefica kabineta načelnika stožera. Nedavno je dobila poziv da pohađa Ratnu školu za koju ju je predlagao kadrovski savjet Glavnog stožera.
- Ove godine obveze su me spriječile da pohađam ratnu školu, ali iduće ću pokušati to ostvariti - kaže Mirjam koja je u listopadu 1990. dala otkaz u tvrtki gdje je radila te se priključila HV-u u vrijeme kada je počeo buktati Domovinski rat. Prvo je, na poziv kabineta tadašnjeg ministra obrane, radila kao prevoditeljica, a nakon toga u Inspektoratu obrane.
- Kako sam diplomirala engleski i talijanski jezik, izravno su me pozvali iz kabineta ministra jer im je trebao netko tko će objektivno prevoditi i da je čovjek od povjerenja. Pristala sam i od tada sam u HV-u - priča Antolić koja od 2000. radi u kabinetu načelnika stožera. Iako je jedna od dvije brigadirke u HV-u te je samo jedan korak od čina brigadirnog generala, misli kako je ipak pri kraju karijere. Za 8 godina imat će uvjete za mirovinu.
- Odlučila sam se tada posvetiti svojoj prvoj ljubavi, jezicima, te se baviti prevođenjima - kaže Mirjam koja nikad nije imala problema sa kolegama. U 17 godina, koliko radi u MORH-u, ne bi ništa promijenila te kaže da nema razlike među ženama i muškarcima.
S tom tvrdnjom slaže se i Violeta Pilić koja čin pukovnice nosi već četiri godine. Voditeljica je Odsjeka za logistiku Zapovjedništva Hrvatske ratne mornarice. I ona je okusila kako je školovati se u SAD-u. U Teksasu je osim naprednog specijalističkog tečaja engelskog jezika završila i dva važna tečaja u Obalnoj straži Virginia, Upravljanje u kriznim situacijama za više menadžere te Međunarodni tečaj za više pomorske časnike.
Nisam ljubitelj pucanja, ali i to je dio vojske. Znam žene koje su spretnije od muškaraca
- Školovanje je bilo predivno i nezaboravno iskustvo, a tome pridonosi činjenica da sam bila jedina žena viša časnica iz Oružanih snaga RH koja je završila takve škole u SAD-u - rekla je pukovnica Pilić, koja na pitanje kako se osjeća kao žena u vojsci spremno odgovara da se "drukčijom" osjeća samo kada joj se postavljaju takva pitanja.
- Vojni poziv podjednako je težak i odgovoran i za žene i za muškarce. Ne volim govoriti o posebnosti žena unutar ičega jer odgovarajući na takva pitanja zapravo stvaramo dojam kao da pokušavamo vlastitu karijeru razviti samo na činjenici da smo žene. Ipak, u ovih 15 godina službe u Oružanim snagama RH postala sam svjesna da su mnogi ljudi skeptični prema ženama u uniformama 'muških zanimanja' - rekla je Pilić, koja se u vojsku prijavila početkom rata. Kaže kako su tada svi bili vojska. I njena kći Leta, koja je tada imala šest godina, disciplinirano je čučala u nesigurnom skloništu. Javila se u 114. brigadu, prvu pričuvnu brigadu u Hrvatskoj.
- Tada nisam razmišljala hoću li biti pravnica ili ratnica. Jednostavno sam došla. U zapovjedništvu je odlučeno da ću biti najkorisnija na poslovima kadrovskog odabira i skrbi. Kasnije sam bila i pravna savjetnica, vojnostegovna tužiteljica, kadrovikinja, logističarka, radila sam i u kopnenoj vojsci i mornarici - rekla je Pilić kojoj su, kaže, poslovi skrbi bili najemotivniji dio; neutješni ponosni roditelji, supruge, djeca poginulih, ranjenih.
Još jedna pukovnica od njih 17 u OS-u je Sanja Jurić Banai koja je u MORH-u od samih početaka stvaranja Hrvatske, a vojsci se 1991. pridružila jer je imala osjećaj obveze da pomogne kao liječnica.
- Prvo sam radila kao liječnica u Jastrebarskom. Kao žena nisam imala nikakvih problema, svi su me čuvali, mazili i tetošili - kaže Jurić Banai koja je završila Temeljnu časničku školu. Kaže kako baš ne voli pucati, ali smatra da je pucanje sastavni dio vojnog poziva. S njom se slaže i pukovnica Svjetlana Doričić koja je do 1996. bila na raznim ratištima: Lika, Posavina, Velebit... U SAD-u je završila jedan segment napredne časničke škole i u Hrvatskoj je kao prva časnica dobila diplomu Zapovjedne stožerne škole.
- Sudjelovala sam u radu stožera na svim razinama, a kolege se nisu bunili što sam žena. Na ratištima smo svi bili jednaki - kaže Doričić koja je ponosna što je sudjelovala u Domovinskom ratu. Prošla je sve, od spavanja po rovovima, podrumima, i ne žali ni za čim.
- U ratu sam se uvjerila u hrabrost i nesebičnost naših ljudi. Malo je država koje imaju tako kvalitetne ljude - kaže Svjetlana Doričić kojoj roditelji cijelo vrijeme Domovinskog rata nisu znali da im je kći na samim ratištima. Nije, kaže, željela da roditelji strahuju za njen život.
Još jedna časnica bojnica, Vesna Tadić, također je za vrijeme rata postala dio Hrvatske vojske. Obitelj, suprug i dvoje djece prihvatili su njen posao kao i svaki drugi. Završila je Pravni fakultet i Temeljnu časničku školu.
- Nisam ljubitelj pucanja, ali kako je to sastavni dio vojske, pucam. Znam žene koje su čak spretnije u gađanju mete od svojih kolega. Jedna od njih je stomatologinja koja ima vrlo mirnu ruku - kaže Tadić.
Pukovnica je četiri godine. Voditeljica je Odsjeka za logistiku Zapovjedništva Hrvatske ratne mornarice. Školovala se u SAD-u
Pukovnica koja se vojsci pridružila 1991. jer je osjećala obvezu da pomogne kao liječnica. Završila je Temeljnu časničku školu
Jedna je od samo dvije brigadirke u HV-u i šefica kabineta načelnika stožera. Nedavno je dobila poziv da pohađa Ratnu školu
Časnica bojnica postala je dio Hrvatske vojske za vrijeme Domovinskog rata. Završila je Pravni fakultet i Temeljnu časničku školu
Pukovnica koja je do 1996. bila na raznim ratištima. Prva je časnica koja je u Hrvatskoj dobila diplomu Zapovjedne stožerne škole
Prva je žena u Hrvatskoj koja je postala zapovjednica oružanog brodskog odreda na ratnoj topovnjači 'Kralj Dmitar Zvonimir'
Helena Kucelin je prije četiri godine postala prva brigadirka u HV-u. Načelnica je katedre Zrakoplovno-tehničke struke u Zrakoplovnom nastavnom središtu "Rudolf Perišin" u Zemuniku. Kada je promaknuta iz pukovnice u brigadirku, bila je jako iznenađena jer je riječ o promaknuću koje je korak do "generala". Bilo je, navodi, nepravdi u dodjeljivanju činova u kojima su žene bile zakinute zbog spola. Brigadirka Helena Kucelin karijeru je počela u Štabu teritorijalne obrane u Zadru, kao školovana operativka, a 1990., početkom rata, taj je štab formirao prve postrojbe ZNG-a. Izravno je sudjelovala i u formiranju najpoznatije zadarske brigade, 112., a kasnije i Zrakoplovnog nastavnog središta.
Kao žena vojnik nije imala negativnih iskustava u ratu, a nema ih ni danas. Rat joj je bio traumatično iskustvo, a bila je i zarobljena. Spašavala je zarobljenike, ali joj je najgore bilo što nije bila sa svojom djecom.
Piše Tea Kvarantan
U Hrvatskoj vojsci je trenutno 569 časnica, a od toga su dvije brigadirke, 19 je pukovnica, 87 bojnica, jedna kapetanica korvete, 164 satnice, jedna poručnica fregate, 96 natporučnica, 7 poručnica korvete i 192 poručnice.
| Darja, Mirjam, Violeta, Sanja, Svjetlana, Vesna i Helena obične su žene koje rade muški posao. I moraju biti jače, brže, a često i hrabrije od njih |
Hrvatski mornari prvi su se put našli u situaciji da slušaju zapovijedi žene, poručnice fregate, koja im je u svim vježbama ili rješavanjima kriznih situacija parirala, a u nekima bila čak i bolja od njih. Stoga nije ni čudo što je među mornarima, dočasnicima na glasu kao žena koju poštuju jednako kao i kolege muškarce. No, sama činjenica da je Darja bila jedna od najboljih u klasi 900 kadeta, a diplomu joj je uručio George W. Bush, vojnicima ne daje mogućnosti da je ne slušaju samo zato što je žena.
- U početku im je bilo čudno, nisu navikli na ženu na brodu, a kamoli da im izdaje zapovijedi, ali ja sam se izborila za respekt na brodu i među kolegama u Hrvatskoj ratnoj mornarici. Trudila sam se, nekad možda i više od muškaraca, samoj sebi pokazati što i koliko mogu - priča hrvatska G. I. Jane koja kaže da u privatnom životu ipak nikoga ne tjera da pravi sklekove niti izdaje zapovijedi. Sebe smatra običnom ženom koja se šminka, dotjeruje, odlazi u nabavu namirnica i radi uobičajene kućanske poslove…
No, malo koja žena može bez problema pretrčati 22 kilometra, napraviti u 2 minute između 90 i 120 sklekova i trbušnjaka, a zna i tri borilačke vještine, obavezne na Akademiji: džudo, hrvanje i boks. Također, rijetko se koja žena može pohvaliti da je bila zapovjednik oružnog brodskog odreda raketne topovnjače "Dmitar Zvonimir" koja ima posadu od 20 mornara, 12 dočasnika, ukupno 32 vojnika i šest časnika. Osnovna namjena topovnjače jest izvođenje raketno-topničkog napada po neprijateljskim brodovima, a Dariji Gvozdenčević korištenje protubrodskih projektila RBS 15, kojih je na brodu osam, i topa Bofors SAK 57 L 70 Mk nije nepoznanica. Zapovjedniku broda Milanu Blaževiću, kapetanu korvete, nije smetalo što je u posadi broda i žena, no njoj nije bilo lako probiti led.
koje mogu
pretrčati 22 km
ili napraviti
120 sklekova
|
Malo je žena
|
Naime, dva puta godišnje testira se fizička spremnost i ako tijekom školovanja padneš tri puta na testu fizičke spremnosti, bez problema te izbace van, iako si došao možda i do četvrte godine - priča Darija Gvozdenčević. Što se tiče odnosa prema njoj kao žene u vojsci, kaže da s tim nema problema, te dodaje da kada si časnik OS-a RH, onda si to 24 sata na dan. Ne vidi, dodaje, zašto žena ne bi mogla biti načelnik stožera.
Mirjam Antolić jedna je od samo dvije brigadirke u HV-u i šefica kabineta načelnika stožera. Nedavno je dobila poziv da pohađa Ratnu školu za koju ju je predlagao kadrovski savjet Glavnog stožera.
- Ove godine obveze su me spriječile da pohađam ratnu školu, ali iduće ću pokušati to ostvariti - kaže Mirjam koja je u listopadu 1990. dala otkaz u tvrtki gdje je radila te se priključila HV-u u vrijeme kada je počeo buktati Domovinski rat. Prvo je, na poziv kabineta tadašnjeg ministra obrane, radila kao prevoditeljica, a nakon toga u Inspektoratu obrane.
- Kako sam diplomirala engleski i talijanski jezik, izravno su me pozvali iz kabineta ministra jer im je trebao netko tko će objektivno prevoditi i da je čovjek od povjerenja. Pristala sam i od tada sam u HV-u - priča Antolić koja od 2000. radi u kabinetu načelnika stožera. Iako je jedna od dvije brigadirke u HV-u te je samo jedan korak od čina brigadirnog generala, misli kako je ipak pri kraju karijere. Za 8 godina imat će uvjete za mirovinu.
- Odlučila sam se tada posvetiti svojoj prvoj ljubavi, jezicima, te se baviti prevođenjima - kaže Mirjam koja nikad nije imala problema sa kolegama. U 17 godina, koliko radi u MORH-u, ne bi ništa promijenila te kaže da nema razlike među ženama i muškarcima.
S tom tvrdnjom slaže se i Violeta Pilić koja čin pukovnice nosi već četiri godine. Voditeljica je Odsjeka za logistiku Zapovjedništva Hrvatske ratne mornarice. I ona je okusila kako je školovati se u SAD-u. U Teksasu je osim naprednog specijalističkog tečaja engelskog jezika završila i dva važna tečaja u Obalnoj straži Virginia, Upravljanje u kriznim situacijama za više menadžere te Međunarodni tečaj za više pomorske časnike.
Nisam ljubitelj pucanja, ali i to je dio vojske. Znam žene koje su spretnije od muškaraca
|
- Vojni poziv podjednako je težak i odgovoran i za žene i za muškarce. Ne volim govoriti o posebnosti žena unutar ičega jer odgovarajući na takva pitanja zapravo stvaramo dojam kao da pokušavamo vlastitu karijeru razviti samo na činjenici da smo žene. Ipak, u ovih 15 godina službe u Oružanim snagama RH postala sam svjesna da su mnogi ljudi skeptični prema ženama u uniformama 'muških zanimanja' - rekla je Pilić, koja se u vojsku prijavila početkom rata. Kaže kako su tada svi bili vojska. I njena kći Leta, koja je tada imala šest godina, disciplinirano je čučala u nesigurnom skloništu. Javila se u 114. brigadu, prvu pričuvnu brigadu u Hrvatskoj.
- Tada nisam razmišljala hoću li biti pravnica ili ratnica. Jednostavno sam došla. U zapovjedništvu je odlučeno da ću biti najkorisnija na poslovima kadrovskog odabira i skrbi. Kasnije sam bila i pravna savjetnica, vojnostegovna tužiteljica, kadrovikinja, logističarka, radila sam i u kopnenoj vojsci i mornarici - rekla je Pilić kojoj su, kaže, poslovi skrbi bili najemotivniji dio; neutješni ponosni roditelji, supruge, djeca poginulih, ranjenih.
Još jedna pukovnica od njih 17 u OS-u je Sanja Jurić Banai koja je u MORH-u od samih početaka stvaranja Hrvatske, a vojsci se 1991. pridružila jer je imala osjećaj obveze da pomogne kao liječnica.
- Prvo sam radila kao liječnica u Jastrebarskom. Kao žena nisam imala nikakvih problema, svi su me čuvali, mazili i tetošili - kaže Jurić Banai koja je završila Temeljnu časničku školu. Kaže kako baš ne voli pucati, ali smatra da je pucanje sastavni dio vojnog poziva. S njom se slaže i pukovnica Svjetlana Doričić koja je do 1996. bila na raznim ratištima: Lika, Posavina, Velebit... U SAD-u je završila jedan segment napredne časničke škole i u Hrvatskoj je kao prva časnica dobila diplomu Zapovjedne stožerne škole.
- Sudjelovala sam u radu stožera na svim razinama, a kolege se nisu bunili što sam žena. Na ratištima smo svi bili jednaki - kaže Doričić koja je ponosna što je sudjelovala u Domovinskom ratu. Prošla je sve, od spavanja po rovovima, podrumima, i ne žali ni za čim.
- U ratu sam se uvjerila u hrabrost i nesebičnost naših ljudi. Malo je država koje imaju tako kvalitetne ljude - kaže Svjetlana Doričić kojoj roditelji cijelo vrijeme Domovinskog rata nisu znali da im je kći na samim ratištima. Nije, kaže, željela da roditelji strahuju za njen život.
Još jedna časnica bojnica, Vesna Tadić, također je za vrijeme rata postala dio Hrvatske vojske. Obitelj, suprug i dvoje djece prihvatili su njen posao kao i svaki drugi. Završila je Pravni fakultet i Temeljnu časničku školu.
- Nisam ljubitelj pucanja, ali kako je to sastavni dio vojske, pucam. Znam žene koje su čak spretnije u gađanju mete od svojih kolega. Jedna od njih je stomatologinja koja ima vrlo mirnu ruku - kaže Tadić.
Pukovnica je četiri godine. Voditeljica je Odsjeka za logistiku Zapovjedništva Hrvatske ratne mornarice. Školovala se u SAD-u
Pukovnica koja se vojsci pridružila 1991. jer je osjećala obvezu da pomogne kao liječnica. Završila je Temeljnu časničku školu
Jedna je od samo dvije brigadirke u HV-u i šefica kabineta načelnika stožera. Nedavno je dobila poziv da pohađa Ratnu školu
Časnica bojnica postala je dio Hrvatske vojske za vrijeme Domovinskog rata. Završila je Pravni fakultet i Temeljnu časničku školu
Pukovnica koja je do 1996. bila na raznim ratištima. Prva je časnica koja je u Hrvatskoj dobila diplomu Zapovjedne stožerne škole
Prva je žena u Hrvatskoj koja je postala zapovjednica oružanog brodskog odreda na ratnoj topovnjači 'Kralj Dmitar Zvonimir'
|
VIOLETA PILIĆ
|
 |
|
SANJA JURIĆ BANAI
|
 |
|
MIRJAM ANTOLIĆ
|
 |
|
VESNA TADIĆ
|
 |
|
SVJETLANA DORČIĆ
|
 |
|
DARJA GVOZDENČEVIĆ
|
 |
Helena Kucelin je prije četiri godine postala prva brigadirka u HV-u. Načelnica je katedre Zrakoplovno-tehničke struke u Zrakoplovnom nastavnom središtu "Rudolf Perišin" u Zemuniku. Kada je promaknuta iz pukovnice u brigadirku, bila je jako iznenađena jer je riječ o promaknuću koje je korak do "generala". Bilo je, navodi, nepravdi u dodjeljivanju činova u kojima su žene bile zakinute zbog spola. Brigadirka Helena Kucelin karijeru je počela u Štabu teritorijalne obrane u Zadru, kao školovana operativka, a 1990., početkom rata, taj je štab formirao prve postrojbe ZNG-a. Izravno je sudjelovala i u formiranju najpoznatije zadarske brigade, 112., a kasnije i Zrakoplovnog nastavnog središta.
Kao žena vojnik nije imala negativnih iskustava u ratu, a nema ih ni danas. Rat joj je bio traumatično iskustvo, a bila je i zarobljena. Spašavala je zarobljenike, ali joj je najgore bilo što nije bila sa svojom djecom.
|
HELENA KUCELIN: Spašavala sam zarobljene kolege
|
Piše Tea Kvarantan