Baby Girl je sve samo ne uobičajena stanovnica Londona. Gradskim ulicama šeće u uskoj kožnoj minici ukrašenoj srebrnim lancima ispod koje se naziru ružičaste tanga-gaćice.
Gornji dio tijela pokriva joj tek ljubičasti grudnjak sa zlatnim košaricama, a noge jednako neukusne smeđe kaubojske čizme. Svjesno se odijeva tako upadljivo kako bi u svih prolaznika odmah izazvala sumnju o tome da je prostitutka, spremna prodati svoje tijelo za vrlo sitan novac. Prostituiranje, međutim, nije pravi razlog zbog kojeg se Baby Girl nosi odveć nedolično, čak i za najmračnije ulice ozloglašenih londonskih kvartova - novac joj niti treba, niti je naročito zanima.
Svega je dva-tri puta doista naplatila seksualne usluge prolaznicima koji su joj takvo što predložili, no uvidjela je kako u tome nema ničeg uzbudljivog ili neočekivanog. Ono za čime ova djevojka žudi jednako je odbojno koliko i šokantno - željela bi da ju netko siluje. Zapravo, Baby Girl je i stvorena samo zato da bi ju netko silovao.
Ona, srećom, ne živi u stvarnom Londonu, već u njegovoj kompjutoriziranoj postapokaliptičkoj varijanti. Takav London središte je radnje u internetskoj igri Sociolotron, a u njemu je moguće doživjeti mnoge crne scenarije kakvi se mnogim ljudima ne dogode tijekom čitavog života, niti bi oni htjeli da ih ikada zadese. U ovoj igri možete biti lopov, razbojnik, policajac, prostitutka ili, primjerice, manijak ili ubojica, možete se udruživati s ostalim igračima u bande, možete istraživati najneobičnije seksualne fetiše, samostalno ili s drugim igračima, a naletite li na Baby Girl, koja je u Sociolotronu samo avatar nekog drugog igrača, bit će presretna ako ju silujete.
U uništenom Londonu budućnosti, kako arhitektonski, tako i moralno, razbojstva, pljačke, silovanja, ubojstva i slične radnje jednako su protuzakonite kao i u današnjoj civilizaciji. Jedina je razlika između ove i bilo koje druge igre u kojoj se uživljavate u ulogu nekog drugog, virtualnog lika u tome što u Sociolotronu sve te protuzakonite radnje ipak možete napraviti. Samo ako vas uhvati virtualna policija bit ćete odgovarajuće kažnjeni, a igra će završiti tek kada vaš lik umre, bilo prirodno ili kao žrtva ubojstva.
Da biste ipak u njoj opstali što duže, s nasiljem ćete se susretati često, a optimalna količina seksa bit će prijeko potrebna kako biste svoj lik održali živim - bude li ga premalo, past će mu razina zadovoljstva i postat će depresivan, što bi moglo dovesti do suicida, no bude li ga previše - srozat će se moralno i lako upasti u kriminalno društvo u kojem ničiji život nije dovoljno vrijedan…
Autor Sociolotrona, igre koja je koncepcijski gotovo identična megapopularnom Second Lifeu, no koja je realizirana na krajnje kontroverzan način, osmislio ju je tako da predstavlja sam duh interneta - njegovo sigurno okruženje u kojem su mogućnosti istraživanja neograničene. Ime mu je Patric Lagny, a kada su ga mediji napali zbog stvaranja ovakve igre, jedino što im je imao za reći jest kako igrači Sociolotrona mogu u udobnosti svojeg naslonjača, sa sendvičem i pićem u rukama, isprobati kakav je osjećaj biti s one strane zakona, ali i ostvariti svoje najskrivenije seksualne fantazije - u tome ne vidi ništa lošeg.
Kako se nasilje, ubijanje, pa čak i seks pojavljuju u velikoj mjeri i u drugim kompjutorskim igrama, ali i u filmovima te na televiziji i u tiskanim medijima, ono što je kod ove igre najviše uznemirilo javnost, posebice u Americi gdje je ona i nastala, jest to što je u Sociolotronu omogućeno silovanje. Upravo taj čimbenik ovu igru čini posebnom - prema tome je postala prepoznatljiva i s vremenom su je mnogi počeli doživljavati kao "igru sa silovanjem".
Doista, teško se oteti dojmu da Sociolotron ipak predstavlja korak previše prema liberalizaciji i anarahiji koju samim svojim ustrojstvom predstavlja internet. U intervjuu koji je dao američkom Wiredu, Patric Lagny tvrdi kako igra ipak nema nikakvih negativnih utjecaja na živote ljudi koju ju igraju - čak štoviše, čuo je od mnogih igrača kako su igrajući Sociolotron pronašli djevojku ili dečka, a postoji i jedan par koji se preselio kako bi mogli živjeti zajedno.
- Kao i kod svih drugih internetskih igara, postoje ljudi koji previše vremena provode igrajući se. Sociolotron u odnosu na druge igre ima dodatnu dimenziju ostvarivanja fantazija, posebno onih seksualnih. Ne želim diskriminirati ljudsku fantaziju, a moja igra ljudima omogućuje da i u stvarnom životu susretnu druge ljude koji s njima dijele istu fantaziju - pojasnio je Lagny, dodajući kako igru može igrati svatko i kako smatra da Sociolotron može biti dio pokreta koji će pomoći ljudima da budu "malo slobodniji, da izraze sebe kako žele, bez silnih prepreka koje im postavljaju naša konzervativna sadašnjost i dušobrižnici koji se bore protiv pornografije te stvari koji ljude ionako čine u svojim spavaćim sobama".
Negativni predznak koji je Sociolotron pridobio u američkoj javnosti toliko je snažan da se mnogi niti ne usuđuju isprobati ovu igru, pa čak niti posjetiti njezine službene web stranice na adresi sociolotron.amerabyte.com, kako ih nitko nikada s njome ne bi mogao povezati na bilo kakav način. Takav kolektivni strah samo je dodatno za igru zaintrigirao one manje paranoične, a Lagny i za taj fenomen ima objašnjenje:
- Čini mi se da se ne radi toliko o strahu koliko o političkoj korektnosti. Svatko se danas boji svačega, pa postoje i ljudi koji se boje zapaliti cigaretu na plažama u Kaliforniji zato da ih ne uhvati policija i ne otvori im dosje.
Isto je i s mojom igrom; u njoj je moguće silovanje i iako je to tek mali djelić igre, svima je to velika tema - tumači, pojašnjavajući kako je postoji i gomila web-stranica koje služe da bi okupljale protivnike Sociolotrona.
- Nitko ne spominje da je moguće silovati i muške avatare ili bilo koji drugi, manje šokantan detalj iz igre. To je sve politička korektnost, jer ako bilo tko kaže išta pozitivno o igri, netko drugi će mu se suprotstaviti s pričom o silovanju. Jednostavno je lakše napisati kako igra dozvoljava silovanje nego da ona nudi cyberseks - čvrst je u svojem stavu Lagny, koji argumentira i time da bi bilo irealno očekivati da će netko i u stvarnom životu postati silovatelj ako je u silovanju sudjelovao u kompjuterskoj igri, baš kao što je irealno očekivati da bi igrači Quakea ili bilo koje druge igre u kojoj se ubija - a kakvih postoji na stotine - mogli postati ubojice.
Oni vještiji u istraživanju najskrivenijih internetskih kutaka, s druge strane, mogu pronaći i igre, odnosno internetske zajednice koje bi, da za njih sazna šira javnost, zacijelo pobudile puno veći revolt javnosti od Sociolotrona. Najtajnovitije među njima su takozvane "furry" zajednice - u njima se okupljaju osobe koje igraju "role-playing" igre nalik Second Lifeu u kojima kreiraju svoj neljudski lik s ljudskim osobinama. Najčešće su to antropomorfni, humanoidni likovi životinja - medvjedi, psi, konji, ribe, pa čak i životinje iz popularnih crtića koji imaju inteligenciju, mogućnost govora i facijalnog izražavanja te nose odjeću i obuću.
Unutar "furry" zajednica, točnije u igrama koje igraju njihovi članovi, a koje ne posjeduju nikakvo grafičko sučelje već se sve svodi na razgovore u formi chata, popraćene tek elementarnom animacijom, kreirani neljudski likovi međusobno se mogu ponašati - ljudski. Tako mogu jedan drugog zavoditi, pa i prakticirati virtualni seks, ali i među njima je dozvoljeno nasilje, vrijeđanje, pa čak i ono što se Sociolotronu najviše zamjera i što se nikako ne može nazvati ljudskim - čin silovanja. Baš kao i u Sociolotronu, i u ovim igrama postoje oni koji kroz svoj avatar u takvoj fantaziji uživaju, no njihov se virtualni lik prema svoj prilici ne zove Baby Girl, već Baby Bear ili Baby Kitty.
A ctive Dolls
Omogućuje kreiranje 3D likova djevojaka preciznim definiranjem svih tjelesnih atributa. Virtualne djevojke se u igri skidaju, dodiruju i igraju seksualnim pomagalima.
Milf Warrior
Igra je zamišljena kao parodija na Kućanice. U ulozi ste vrtlara koji mora kositi travu sve dok ga "očajna kućanica" ne pozove na seksualnu seansu. Seks traje dok se ne vrati muž.
Sex Station 7
Vi ste tajni agent Dylan Owens, a zadatak vam je pomoći djevojkama koje su zarobljene u znanstvenom institutu za genetski inženjering. Zarobljenice su jako zahvalne prostitutke.
ThrillChicks
Najtvrdokornija postojeća pornografska igra. Potrebno je kreirati vlastiti virtualni 3D lik koji će se upustiti u što više seksualnih odnosa s drugim likovama.
Virtual Hottie 2
Najpopularnija seksualna igra na internetu, ponajviše zbog toga što kreirani virtualni likovi izgledaju iznimno realistično, a scene seksa vrlo eksplicitno. Moguće je svašta isprobati i sve snimiti.
Dragan Petric
Gornji dio tijela pokriva joj tek ljubičasti grudnjak sa zlatnim košaricama, a noge jednako neukusne smeđe kaubojske čizme. Svjesno se odijeva tako upadljivo kako bi u svih prolaznika odmah izazvala sumnju o tome da je prostitutka, spremna prodati svoje tijelo za vrlo sitan novac. Prostituiranje, međutim, nije pravi razlog zbog kojeg se Baby Girl nosi odveć nedolično, čak i za najmračnije ulice ozloglašenih londonskih kvartova - novac joj niti treba, niti je naročito zanima.
Svega je dva-tri puta doista naplatila seksualne usluge prolaznicima koji su joj takvo što predložili, no uvidjela je kako u tome nema ničeg uzbudljivog ili neočekivanog. Ono za čime ova djevojka žudi jednako je odbojno koliko i šokantno - željela bi da ju netko siluje. Zapravo, Baby Girl je i stvorena samo zato da bi ju netko silovao.
Ona, srećom, ne živi u stvarnom Londonu, već u njegovoj kompjutoriziranoj postapokaliptičkoj varijanti. Takav London središte je radnje u internetskoj igri Sociolotron, a u njemu je moguće doživjeti mnoge crne scenarije kakvi se mnogim ljudima ne dogode tijekom čitavog života, niti bi oni htjeli da ih ikada zadese. U ovoj igri možete biti lopov, razbojnik, policajac, prostitutka ili, primjerice, manijak ili ubojica, možete se udruživati s ostalim igračima u bande, možete istraživati najneobičnije seksualne fetiše, samostalno ili s drugim igračima, a naletite li na Baby Girl, koja je u Sociolotronu samo avatar nekog drugog igrača, bit će presretna ako ju silujete.
U uništenom Londonu budućnosti, kako arhitektonski, tako i moralno, razbojstva, pljačke, silovanja, ubojstva i slične radnje jednako su protuzakonite kao i u današnjoj civilizaciji. Jedina je razlika između ove i bilo koje druge igre u kojoj se uživljavate u ulogu nekog drugog, virtualnog lika u tome što u Sociolotronu sve te protuzakonite radnje ipak možete napraviti. Samo ako vas uhvati virtualna policija bit ćete odgovarajuće kažnjeni, a igra će završiti tek kada vaš lik umre, bilo prirodno ili kao žrtva ubojstva.
Da biste ipak u njoj opstali što duže, s nasiljem ćete se susretati često, a optimalna količina seksa bit će prijeko potrebna kako biste svoj lik održali živim - bude li ga premalo, past će mu razina zadovoljstva i postat će depresivan, što bi moglo dovesti do suicida, no bude li ga previše - srozat će se moralno i lako upasti u kriminalno društvo u kojem ničiji život nije dovoljno vrijedan…
Autor Sociolotrona, igre koja je koncepcijski gotovo identična megapopularnom Second Lifeu, no koja je realizirana na krajnje kontroverzan način, osmislio ju je tako da predstavlja sam duh interneta - njegovo sigurno okruženje u kojem su mogućnosti istraživanja neograničene. Ime mu je Patric Lagny, a kada su ga mediji napali zbog stvaranja ovakve igre, jedino što im je imao za reći jest kako igrači Sociolotrona mogu u udobnosti svojeg naslonjača, sa sendvičem i pićem u rukama, isprobati kakav je osjećaj biti s one strane zakona, ali i ostvariti svoje najskrivenije seksualne fantazije - u tome ne vidi ništa lošeg.
Kako se nasilje, ubijanje, pa čak i seks pojavljuju u velikoj mjeri i u drugim kompjutorskim igrama, ali i u filmovima te na televiziji i u tiskanim medijima, ono što je kod ove igre najviše uznemirilo javnost, posebice u Americi gdje je ona i nastala, jest to što je u Sociolotronu omogućeno silovanje. Upravo taj čimbenik ovu igru čini posebnom - prema tome je postala prepoznatljiva i s vremenom su je mnogi počeli doživljavati kao "igru sa silovanjem".
Doista, teško se oteti dojmu da Sociolotron ipak predstavlja korak previše prema liberalizaciji i anarahiji koju samim svojim ustrojstvom predstavlja internet. U intervjuu koji je dao američkom Wiredu, Patric Lagny tvrdi kako igra ipak nema nikakvih negativnih utjecaja na živote ljudi koju ju igraju - čak štoviše, čuo je od mnogih igrača kako su igrajući Sociolotron pronašli djevojku ili dečka, a postoji i jedan par koji se preselio kako bi mogli živjeti zajedno.
- Kao i kod svih drugih internetskih igara, postoje ljudi koji previše vremena provode igrajući se. Sociolotron u odnosu na druge igre ima dodatnu dimenziju ostvarivanja fantazija, posebno onih seksualnih. Ne želim diskriminirati ljudsku fantaziju, a moja igra ljudima omogućuje da i u stvarnom životu susretnu druge ljude koji s njima dijele istu fantaziju - pojasnio je Lagny, dodajući kako igru može igrati svatko i kako smatra da Sociolotron može biti dio pokreta koji će pomoći ljudima da budu "malo slobodniji, da izraze sebe kako žele, bez silnih prepreka koje im postavljaju naša konzervativna sadašnjost i dušobrižnici koji se bore protiv pornografije te stvari koji ljude ionako čine u svojim spavaćim sobama".
Negativni predznak koji je Sociolotron pridobio u američkoj javnosti toliko je snažan da se mnogi niti ne usuđuju isprobati ovu igru, pa čak niti posjetiti njezine službene web stranice na adresi sociolotron.amerabyte.com, kako ih nitko nikada s njome ne bi mogao povezati na bilo kakav način. Takav kolektivni strah samo je dodatno za igru zaintrigirao one manje paranoične, a Lagny i za taj fenomen ima objašnjenje:
- Čini mi se da se ne radi toliko o strahu koliko o političkoj korektnosti. Svatko se danas boji svačega, pa postoje i ljudi koji se boje zapaliti cigaretu na plažama u Kaliforniji zato da ih ne uhvati policija i ne otvori im dosje.
Isto je i s mojom igrom; u njoj je moguće silovanje i iako je to tek mali djelić igre, svima je to velika tema - tumači, pojašnjavajući kako je postoji i gomila web-stranica koje služe da bi okupljale protivnike Sociolotrona.
- Nitko ne spominje da je moguće silovati i muške avatare ili bilo koji drugi, manje šokantan detalj iz igre. To je sve politička korektnost, jer ako bilo tko kaže išta pozitivno o igri, netko drugi će mu se suprotstaviti s pričom o silovanju. Jednostavno je lakše napisati kako igra dozvoljava silovanje nego da ona nudi cyberseks - čvrst je u svojem stavu Lagny, koji argumentira i time da bi bilo irealno očekivati da će netko i u stvarnom životu postati silovatelj ako je u silovanju sudjelovao u kompjuterskoj igri, baš kao što je irealno očekivati da bi igrači Quakea ili bilo koje druge igre u kojoj se ubija - a kakvih postoji na stotine - mogli postati ubojice.
Oni vještiji u istraživanju najskrivenijih internetskih kutaka, s druge strane, mogu pronaći i igre, odnosno internetske zajednice koje bi, da za njih sazna šira javnost, zacijelo pobudile puno veći revolt javnosti od Sociolotrona. Najtajnovitije među njima su takozvane "furry" zajednice - u njima se okupljaju osobe koje igraju "role-playing" igre nalik Second Lifeu u kojima kreiraju svoj neljudski lik s ljudskim osobinama. Najčešće su to antropomorfni, humanoidni likovi životinja - medvjedi, psi, konji, ribe, pa čak i životinje iz popularnih crtića koji imaju inteligenciju, mogućnost govora i facijalnog izražavanja te nose odjeću i obuću.
Unutar "furry" zajednica, točnije u igrama koje igraju njihovi članovi, a koje ne posjeduju nikakvo grafičko sučelje već se sve svodi na razgovore u formi chata, popraćene tek elementarnom animacijom, kreirani neljudski likovi međusobno se mogu ponašati - ljudski. Tako mogu jedan drugog zavoditi, pa i prakticirati virtualni seks, ali i među njima je dozvoljeno nasilje, vrijeđanje, pa čak i ono što se Sociolotronu najviše zamjera i što se nikako ne može nazvati ljudskim - čin silovanja. Baš kao i u Sociolotronu, i u ovim igrama postoje oni koji kroz svoj avatar u takvoj fantaziji uživaju, no njihov se virtualni lik prema svoj prilici ne zove Baby Girl, već Baby Bear ili Baby Kitty.
A ctive Dolls
Omogućuje kreiranje 3D likova djevojaka preciznim definiranjem svih tjelesnih atributa. Virtualne djevojke se u igri skidaju, dodiruju i igraju seksualnim pomagalima.
Milf Warrior
Igra je zamišljena kao parodija na Kućanice. U ulozi ste vrtlara koji mora kositi travu sve dok ga "očajna kućanica" ne pozove na seksualnu seansu. Seks traje dok se ne vrati muž.
Sex Station 7
Vi ste tajni agent Dylan Owens, a zadatak vam je pomoći djevojkama koje su zarobljene u znanstvenom institutu za genetski inženjering. Zarobljenice su jako zahvalne prostitutke.
ThrillChicks
Najtvrdokornija postojeća pornografska igra. Potrebno je kreirati vlastiti virtualni 3D lik koji će se upustiti u što više seksualnih odnosa s drugim likovama.
Virtual Hottie 2
Najpopularnija seksualna igra na internetu, ponajviše zbog toga što kreirani virtualni likovi izgledaju iznimno realistično, a scene seksa vrlo eksplicitno. Moguće je svašta isprobati i sve snimiti.
|
Pet najpopularnijih sekdualnih igara
|
Dragan Petric