Fra Ante Kukavica, franjevac kapucin, branitelj i invalid Domovinskog rata, organizator je molitvi za Domovinski rat na središnjem osječkom trgu otkako je Branimir Glavaš u zatvoru. Fra Antina propovijed u bombardiranom Osijeku bila je utjeha malobrojnim stanovnicima koji su ostali u gradu, a njegova riječ cijeni se i danas. Valjda su i stoga Glavaševi ljudi upravo u njegovu samostanu lani proslavili pobjedu na lokalnim izborima, nazdravljajući misnim vinom. Što fra Ante prebire u svojim molitvama, pokušali smo doznati u razgovoru.
• Fra Ante, zašto sada nakon uhićenja Branimira Glavaša organizirate molitve za domovinu?
- Ne znam u čemu je čudno što molim? Prisjećam se 1968. kad sam bio na odsluženju vojnog roka. Jedan oficir pričao nam je svoj ratni put. Slušali smo ga, dva bataljuna. Među inim, rekao je: 'Borio sam se i na Širokom Brijegu, protiv zloglasnih fratara. Ima li netko odotud?' Na mene je pokazao prstom vojnik Petar Šaćirović. Pitao me je: 'Šta ljudi sad tamo pričaju?' Odgovorio sam: 'Ništa! Nama je to sveto mjesto. Mi tamo molimo.' Slično su me pitali neki bogoslovi 1971. kad sam se želio štrajkom solidarizirati s kolegama na Sveučilištu: 'Šta ti je rekao biskup?' Odgovorio sam da ga nisam ni pitao.
• Je li to vaša osobna inicijativa i koliko ona ima veze s Kaptolom?
- Neki pišu ovih dana o meni da sam Crkva. On bi pisao o Crkvi, a ne zna ni kako je ona strukturirana. Eto, struktura je Papa - biskup - župnik. Nisam ništa od toga. Ja sam mali brat fratar koji moli Boga za ljude, da im bude milosrdan i da ih spasi. Ne spadam u strukturu. Molio sam u ratu: 'Bože, ako danas treba netko poginuti, sačuvaj ove dobre ljude, moje vojnike, uzmi mene umjesto njih.' Tako sam molio iz dana u dan. Molio sam i za pok. Milana Babića. Neka mu se dobri Bog smiluje. Kad su uhitili Miloševića, ipak mi ga bijaše žao. Čudan sam ja fratar.
Isus nikad nije bio na strani Velikog svećenika, ni kralja Heroda, ni guvernera Pilata. Ali je bio na strani bludnice, razbojnika, stranca i inovjerca. Vjerojatno me stoga lokalni biskup smatra nerazboritim, a neki novinar neevangeliziranim. Imaju i jedan i drugi pravo. Da sam razborit, šutio bih. Da sam mudar, slušao bih Soroša i ine daleko i blizu. Podrepašu je toplo, ali smrdljivo. Grize ga smrad, muhe i gnjide i grize on sve okolo. Ja nerazborit, uvijek na vjetrometini, ali na čistom zraku. Za pare ne marim, kao taj 'evangelizirani' novinar.
• Kakav je to novinar?
- On uredno piše da dobije plaću. Razumijem ga, ali takav ne mogu biti. Nisam plaćenik. Nisam ni kao dragovoljac dobivao plaću. Istina, nisam do kraja evangeliziran. Zato se stalno udaram u prsa, priznajući: 'Moj grijeh i moj preveliki grijeh.' A 'evangelizirani' novinar bi udarao u tuđa prsa i govorio: 'Tvoj grijeh, tvoj preveliki grijeh.' Samo je stvar u spoznaji da ne možemo drugoga mijenjati. To je prisila. Možemo mijenjati samo sebe. A to je već nešto drugo. Novinar se služi rječnikom za koji sam ja mislio da je stvar povijesti. Kaže on da, eto, ja molim za 'eskadrone smrti'.
• Tko novinar ili netko drugi?
- Možda bismo bolje shvatili njegove evangelizatorske pokliče kad bismo malo ispitali u kojoj je bio brigadi, a u kojoj njegov otac. Ako je, umjesto u vodi, snijegu i kiši, gledajući stalno smrti u oči, leškario u toploj sobi, da ne budem prost, ili, recimo, ako je bio pobjegulja, dezerter, onda nije baš u redu da nam sada drži lekcije.
Bio bi red da pokrije to usrano trtaroško i izdajničko lice, pa da šuti. Nitko ga ne progoni jer da je ovo pravna država, bio bi optužen zato što se nije odazvao na zov domovine. Možda bi se i po koji veliki tatek trebao za to optužiti. Oni koji su od straha punili gaće i skrivali se iza ženinih leđa i maminih suknji, optužuju. Kako ih nije sram?!
• Tko je za vas Branimir Glavaš?
- Branimir Glavaš je čovjek koji se zauzeo da Osijek bude nepokoreni grad. Glavaša je zapovjednik 1. operativne zone - 's kojim je bilo časno biti i u blizini', tako sam mu poručio preko Radio Žute podmornice za odlazak - general Karlo Gorinšek imenovao zapovjednikom obrane grada. Nije pogriješio. Nekima je, očito, žao što Osijek nije Ocek.
• Proveli ste rat s hrvatskim vojnicima na fronti. Jeste li čuli da je Glavaš bio na bilo koji način upleten u likvidacije civila u Osijeku?
- Glavaša nikada nitko nije spominjao u tom kontekstu. Glavaš se mogao mnogima zamjeriti. Mnogi su očekivali od njega, a on nije imao toliko fotelja. Zato su mu se ulizivali, ali i postajali neprijatelji. A neke je izazvao možda i svojim postupkom. To je neizbježno.
• Što kažete na Glavaševu izjavu da je nevin kao Franjo Kuharić?
- On je u pravu, ali je izabrao pogrešnu usporedbu.
• Što ste vi govorili u svojim propovijedima za bombardiranja Osijeka?
- Sada se sjetiti što sam tada govorio, veoma je teško. Poslužio bih se onom Isusovom na sudu: Pitajte ljude što sam govorio. Slušali su me i 'sladoledari', promatrači EU, američki Židovi, bugarski, engleski i drugi novinari. Reformirani biskup Kalvinske crkve izjavio je u TV emisiji 'Ekumena' uoči Božića 2000. godine otprilike ovako: 'Susreo sam sveca među katolicima. Fra Ante Kukavica u Osijeku je govorio javno, ja sam ga slušao: Ne smiju se oni koji su digli ruke, ni oni koji su zarobljeni, mlatiti i ubijati. Ne smije biti lova na ljude. Kad bih vidio četnika koji se predao i bila mu potrebna pomoć, prvi bih mu pomogao.' Nije sada ovdje riječ o svetosti, nego o pravoj hrabrosti za to vrijeme, kako je, očito, shvatito gospodin Endre Lang, kalvinski biskup iz Vinkovaca.
• Civili su ginuli i od snajperista u gradu. Je li bilo revanšizma u kojem su stradali i nevini?
- Snajperisti su odradili svoj posao. Pričalo se i o kamionu s minobacačem. Tome sam svjedok po tome kako su padale granate. Ipak, najvažnije je bilo signaliziranje i navođenje srbočetničkih granata. Jedna grupa inženjera, među kojima je bio gospodin Mitevski, izradila je kartu s brojem gađana, ulicu po ulicu, kuću po kuću. To nije moglo biti tako precizno bez navođenja. Pričalo se da su neke pohvatali. Što je s njima bilo, ne znam. O revanšizmu nisam ništa čuo. To sam jako žigosao. Objektivno je teško reći da su svi Srbi bili civili.
• Zašto?
- JNA je dijelila Srbima oružje. A oni otpravili na sigurno žene i djecu. S naše strane je bilo nekoliko racija. I nisu bile uzaludne. Kad takvima nisu oduzeli oružje, kod naroda se stvarao naboj protiv zapovjednika policije. Takav je jedan Srbin svjedok, kako sam čuo, protiv Glavaša.
• Ponudili ste se svjedočiti u Glavaševu korist. Što biste rekli na sudu?
- Nisam se ponudio. Ovisi što bi me pitali. Svakako bih svjedočio da nisam nikad čuo priče da je Glavaš bio naredbodavac ili izvršitelj ubojstava. Mislim da bih sigurno to čuo. Neke sam Srbe kod njega išao i zagovarati. I uspijevao sam.
• Je li ovo za vas montirani politički proces ili potraga za pravdom?
- Ovo je sigurno montirani proces.
• Kako to mislite?
- Evo, ispričat ću vam o jednom ubojstvu Srbina u Berku nakon mirne reintegracije. Netko je u Berku kod Vukovara ubio Srbina. Spletom okolnosti, nagovoren od lokalnih političara, dečko od 20 godina, k tomu malo pipit, izjavljuje policiji: 'Ja sam ubio Srbina.' Na sudu ga vlastiti odvjetnik instruira kako će priznati. Čak mu je napisao priznanje. Dečko je naučio priznanje na pamet. I sačuvao ga je.
Metodom DNK policija je otkrila krv ubojice na štapu kojim je čovjek zatučen. Međutim, vukovarski sud ne uzima u obzir krv, DNK. Obnovljeni proces - osobno sam pisao predsjedniku Vrhovnog suda - bio je prava blamaža suda. Ponovno se ne uzima u obzir nađena ubojičina krv, niti se pozivaju na sud novi svjedoci, očevici. Ubojica prijeti Marku Dumančiću, novom odvjetniku optuženog, da će ga ubiti ako ubojicu proglase krivim. U slučaj su, čini se, umiješani visoki političari, koji su izvršili pritisak na vukovarski sud. Slučaj je poznat u zatvorima diljem Hrvatske.
• Glavaš štrajka glađu u bolnici. Što biste mu savjetovali da ga vidite?
- Ne znam. Gubim riječi. Glavaš ima silno izgrađenu volju. Meni je preostalo moliti.
Zlatko Šimić
• Fra Ante, zašto sada nakon uhićenja Branimira Glavaša organizirate molitve za domovinu?
- Ne znam u čemu je čudno što molim? Prisjećam se 1968. kad sam bio na odsluženju vojnog roka. Jedan oficir pričao nam je svoj ratni put. Slušali smo ga, dva bataljuna. Među inim, rekao je: 'Borio sam se i na Širokom Brijegu, protiv zloglasnih fratara. Ima li netko odotud?' Na mene je pokazao prstom vojnik Petar Šaćirović. Pitao me je: 'Šta ljudi sad tamo pričaju?' Odgovorio sam: 'Ništa! Nama je to sveto mjesto. Mi tamo molimo.' Slično su me pitali neki bogoslovi 1971. kad sam se želio štrajkom solidarizirati s kolegama na Sveučilištu: 'Šta ti je rekao biskup?' Odgovorio sam da ga nisam ni pitao.
• Je li to vaša osobna inicijativa i koliko ona ima veze s Kaptolom?
- Neki pišu ovih dana o meni da sam Crkva. On bi pisao o Crkvi, a ne zna ni kako je ona strukturirana. Eto, struktura je Papa - biskup - župnik. Nisam ništa od toga. Ja sam mali brat fratar koji moli Boga za ljude, da im bude milosrdan i da ih spasi. Ne spadam u strukturu. Molio sam u ratu: 'Bože, ako danas treba netko poginuti, sačuvaj ove dobre ljude, moje vojnike, uzmi mene umjesto njih.' Tako sam molio iz dana u dan. Molio sam i za pok. Milana Babića. Neka mu se dobri Bog smiluje. Kad su uhitili Miloševića, ipak mi ga bijaše žao. Čudan sam ja fratar.
Isus nikad nije bio na strani Velikog svećenika, ni kralja Heroda, ni guvernera Pilata. Ali je bio na strani bludnice, razbojnika, stranca i inovjerca. Vjerojatno me stoga lokalni biskup smatra nerazboritim, a neki novinar neevangeliziranim. Imaju i jedan i drugi pravo. Da sam razborit, šutio bih. Da sam mudar, slušao bih Soroša i ine daleko i blizu. Podrepašu je toplo, ali smrdljivo. Grize ga smrad, muhe i gnjide i grize on sve okolo. Ja nerazborit, uvijek na vjetrometini, ali na čistom zraku. Za pare ne marim, kao taj 'evangelizirani' novinar.
• Kakav je to novinar?
- On uredno piše da dobije plaću. Razumijem ga, ali takav ne mogu biti. Nisam plaćenik. Nisam ni kao dragovoljac dobivao plaću. Istina, nisam do kraja evangeliziran. Zato se stalno udaram u prsa, priznajući: 'Moj grijeh i moj preveliki grijeh.' A 'evangelizirani' novinar bi udarao u tuđa prsa i govorio: 'Tvoj grijeh, tvoj preveliki grijeh.' Samo je stvar u spoznaji da ne možemo drugoga mijenjati. To je prisila. Možemo mijenjati samo sebe. A to je već nešto drugo. Novinar se služi rječnikom za koji sam ja mislio da je stvar povijesti. Kaže on da, eto, ja molim za 'eskadrone smrti'.
• Tko novinar ili netko drugi?
- Možda bismo bolje shvatili njegove evangelizatorske pokliče kad bismo malo ispitali u kojoj je bio brigadi, a u kojoj njegov otac. Ako je, umjesto u vodi, snijegu i kiši, gledajući stalno smrti u oči, leškario u toploj sobi, da ne budem prost, ili, recimo, ako je bio pobjegulja, dezerter, onda nije baš u redu da nam sada drži lekcije.
Bio bi red da pokrije to usrano trtaroško i izdajničko lice, pa da šuti. Nitko ga ne progoni jer da je ovo pravna država, bio bi optužen zato što se nije odazvao na zov domovine. Možda bi se i po koji veliki tatek trebao za to optužiti. Oni koji su od straha punili gaće i skrivali se iza ženinih leđa i maminih suknji, optužuju. Kako ih nije sram?!
• Tko je za vas Branimir Glavaš?
- Branimir Glavaš je čovjek koji se zauzeo da Osijek bude nepokoreni grad. Glavaša je zapovjednik 1. operativne zone - 's kojim je bilo časno biti i u blizini', tako sam mu poručio preko Radio Žute podmornice za odlazak - general Karlo Gorinšek imenovao zapovjednikom obrane grada. Nije pogriješio. Nekima je, očito, žao što Osijek nije Ocek.
• Proveli ste rat s hrvatskim vojnicima na fronti. Jeste li čuli da je Glavaš bio na bilo koji način upleten u likvidacije civila u Osijeku?
- Glavaša nikada nitko nije spominjao u tom kontekstu. Glavaš se mogao mnogima zamjeriti. Mnogi su očekivali od njega, a on nije imao toliko fotelja. Zato su mu se ulizivali, ali i postajali neprijatelji. A neke je izazvao možda i svojim postupkom. To je neizbježno.
• Što kažete na Glavaševu izjavu da je nevin kao Franjo Kuharić?
- On je u pravu, ali je izabrao pogrešnu usporedbu.
• Što ste vi govorili u svojim propovijedima za bombardiranja Osijeka?
- Sada se sjetiti što sam tada govorio, veoma je teško. Poslužio bih se onom Isusovom na sudu: Pitajte ljude što sam govorio. Slušali su me i 'sladoledari', promatrači EU, američki Židovi, bugarski, engleski i drugi novinari. Reformirani biskup Kalvinske crkve izjavio je u TV emisiji 'Ekumena' uoči Božića 2000. godine otprilike ovako: 'Susreo sam sveca među katolicima. Fra Ante Kukavica u Osijeku je govorio javno, ja sam ga slušao: Ne smiju se oni koji su digli ruke, ni oni koji su zarobljeni, mlatiti i ubijati. Ne smije biti lova na ljude. Kad bih vidio četnika koji se predao i bila mu potrebna pomoć, prvi bih mu pomogao.' Nije sada ovdje riječ o svetosti, nego o pravoj hrabrosti za to vrijeme, kako je, očito, shvatito gospodin Endre Lang, kalvinski biskup iz Vinkovaca.
• Civili su ginuli i od snajperista u gradu. Je li bilo revanšizma u kojem su stradali i nevini?
- Snajperisti su odradili svoj posao. Pričalo se i o kamionu s minobacačem. Tome sam svjedok po tome kako su padale granate. Ipak, najvažnije je bilo signaliziranje i navođenje srbočetničkih granata. Jedna grupa inženjera, među kojima je bio gospodin Mitevski, izradila je kartu s brojem gađana, ulicu po ulicu, kuću po kuću. To nije moglo biti tako precizno bez navođenja. Pričalo se da su neke pohvatali. Što je s njima bilo, ne znam. O revanšizmu nisam ništa čuo. To sam jako žigosao. Objektivno je teško reći da su svi Srbi bili civili.
• Zašto?
- JNA je dijelila Srbima oružje. A oni otpravili na sigurno žene i djecu. S naše strane je bilo nekoliko racija. I nisu bile uzaludne. Kad takvima nisu oduzeli oružje, kod naroda se stvarao naboj protiv zapovjednika policije. Takav je jedan Srbin svjedok, kako sam čuo, protiv Glavaša.
• Ponudili ste se svjedočiti u Glavaševu korist. Što biste rekli na sudu?
- Nisam se ponudio. Ovisi što bi me pitali. Svakako bih svjedočio da nisam nikad čuo priče da je Glavaš bio naredbodavac ili izvršitelj ubojstava. Mislim da bih sigurno to čuo. Neke sam Srbe kod njega išao i zagovarati. I uspijevao sam.
• Je li ovo za vas montirani politički proces ili potraga za pravdom?
- Ovo je sigurno montirani proces.
• Kako to mislite?
- Evo, ispričat ću vam o jednom ubojstvu Srbina u Berku nakon mirne reintegracije. Netko je u Berku kod Vukovara ubio Srbina. Spletom okolnosti, nagovoren od lokalnih političara, dečko od 20 godina, k tomu malo pipit, izjavljuje policiji: 'Ja sam ubio Srbina.' Na sudu ga vlastiti odvjetnik instruira kako će priznati. Čak mu je napisao priznanje. Dečko je naučio priznanje na pamet. I sačuvao ga je.
Metodom DNK policija je otkrila krv ubojice na štapu kojim je čovjek zatučen. Međutim, vukovarski sud ne uzima u obzir krv, DNK. Obnovljeni proces - osobno sam pisao predsjedniku Vrhovnog suda - bio je prava blamaža suda. Ponovno se ne uzima u obzir nađena ubojičina krv, niti se pozivaju na sud novi svjedoci, očevici. Ubojica prijeti Marku Dumančiću, novom odvjetniku optuženog, da će ga ubiti ako ubojicu proglase krivim. U slučaj su, čini se, umiješani visoki političari, koji su izvršili pritisak na vukovarski sud. Slučaj je poznat u zatvorima diljem Hrvatske.
• Glavaš štrajka glađu u bolnici. Što biste mu savjetovali da ga vidite?
- Ne znam. Gubim riječi. Glavaš ima silno izgrađenu volju. Meni je preostalo moliti.
Zlatko Šimić