Kada se rodi dijete, duša ti dođe veća, raširi se od osjećaja što su iznenada postali mnogostruko snažniji, osjećaja što tuku tako neobuzdano da se uplašiš da će ti slomiti rebra i prsnuti iz grudi. Kad ti babica na izlazu iz rodilišta tutne usnuli paket u ruke, shvatiš da nisi imao pojma da na svijetu ima toliko sreće. Drhtiš od navale ljubavi dodirujući mu lice, a strah da i ne spominjem.
Strah da bi se djetetu nešto ružno moglo dogoditi milijardu je puta veći od ukupnog zbroja svih užasa koje si ikada iskusio. Bijes i mržnja prema onima koji bi se usudili povrijediti tvoje dijete su toliki da bi njima mogao zapaliti čitavo euroazijsko kopno od Kamčatke do Portugala.
Klinci su hard rock, Neil Young sa svim emocionalnim pojačalima odvrnutim do kraja.
Razmišljao sam o ovome prije neki dan, držeći u naručju malenog dječaka od nekoliko tjedana. U trenutku sam preko puta uhvatio pogled njegove mame i tamo našao poznatu mješavinu blagosti, radosti i zebnje i nasmiješio joj se s razumijevanjem. I sam sam se mnogo puta našao u složenoj čuvstvenoj groznici koja roditelje trese kao struja, poznajem sreću koja puni oči suzama, ljubav koja ne da disati i nepodnošljivu stravu i bol od same pomisli na bolest ili nesreću.
Nasuprot ovome, emocija koji me je obuzela dan ili dva kasnije bila je vrlo, vrlo prosta i tvrdo jednoznačna. Našao sam u novinama da se Vatikan suprotstavlja dodjeli Nobelove nagrade medicinskom geniju koji je otkrio umjetnu oplodnju i nisam osjetio ništa osim odvratnosti. Popovska uskogrudna i bahata glupost kojom odbacuju jedno dragocjeno, prekrasno znanstveno dostignuće, blistavi trijumf pameti kojemu imamo zahvaliti rođenje, procjenjuje se, četiri milijuna života, zaslužuje zaista tek gađenje.
Moraš stvarno biti naduti imbecil da bi poricao pravo na život četiri milijuna djece, bio nezadovoljan srećom koja je obasjala četiri milijuna parova. A zašto? Samo zato jer apostol Petar ili Pavao nisu ništa o tome kazali u poslanici Korinćanima ili Efeženima. Oprostite, ali što su apostoli Petar ili Pavao uopće mogli kazati o medicinski pomognutoj oplodnji? Zaboga, pa oni ni sapun nisu imali. Već i skuhati masnoću s lukšijom da bi se oprali bilo im je nepoznata vještina.
Imate li čitav mozak u lubanji, mora vas uznemiriti slaboumna i opasna vjera da je u samo jednoj drevnoj knjizi sabrana sva mudrost svijeta, da je još prije dvije tisuće godina ili ranije, na Bliskom istoku, u glinenim potleušicama bez tekuće vode, napisan do jedan odgovor na bezbrojne moralne i intelektualne dvojbe što se svakodnevno otvaraju pred čovječanstvom. A milijuni, stotine milijuna njih gaje ovakvo strašno uvjerenje.
“Sve je u Bibliji”, reče mi jednom na ulici neka gorljiva žena, nezadovoljna mojim pisanjem. “Ja čitam samo jednu knjigu”. “Zanimljivo, gospođo”, odgovorio sam joj, “i Osama Bin Laden čini jednaku stvar”.
Uistinu, možete li se sjetiti ijedne bitne, načelne razlike između mahnitog muslimanskog terorista što misli da sve knjige osim Kurana valja baciti na lomaču i predanih kršćana koji drže da je sve u Bibliji.
Osobito ako imate na pameti da je većim dijelom riječ o istom, prepisanom štivu. Vatikansko protivljenje umjetnom začeću djelo je navlas identične zadrtosti i zapravo nije riječ o ničemu novome. To je samo jedna u beskrajno dugačkoj, stoljećima staroj niski strastvenih neukosti kojima je religija odbacila plodove intelekta.
“Hram ateizma: obmana u Krapini”, poručuje nam ovih dana s naslovnice nekakav mali časopis koji se bavi tobožnjim kršćanskim vrijednostima. Muzej pračovjeka njima je podla laž Nečastivog, nikakav pogrbljeni, dugoruki neandertalac s toljagom nikada nije lutao ovim krajevima. Dinosauri isto tako. Dinosaure su valjda komunisti izmislili. Ništa im ne vjerujte, sve one neobično velike kosti koje su iskopane po stepama, sve su to CIA i KGB tamo zakopali da bi negirali postojanje velikog i svemogućeg Boga, koji je čovjeka u subotu ujutro, između sedam i sedam i trideset, od zemlje napravio i naselio ga u polinezijskom krajoliku, gdje se dogodio poznati tragični nesporazum s jabukom.
Galileo Galilej s tvrdnjom da Zemlja nije u središtu svemira, Charles Darwin s teorijom o podrijetlu vrsta, a sada i ovaj bezbožni klipan s umjetnom oplodnjom, kilometri polica knjiga, tisuće znanstvenih dokaza, sve je vrijedno ognja jer mudri proroci i apostoli s ravne ploče, gdje je puštanje krvi bilo vrhunac medicinske njege, nisu ništa čuli o tome. Sve je znanje ljudskog roda vjerskim fanaticima beznačajno u usporedbi s recima koje je nekakav domišljati židovski pričalica jednom davno zabilježio na jarećoj koži.
Istina, ima nekih civilizacijskih postignuća koje će ipak prihvatiti. Bin Laden, na primjer, halali kalašnjikov, premda ga Prorok nikada nije spominjao. Jednako tako, mnogi će se kršćanski fundamentalisti složiti s ograničenom upotrebom nuklearnog oružja, na primjer, da sprže kakvu bezbožnu srednjeazijsku stočarsku pustoš, iako u Svetom pismu nema ni osnova atomske fizike. Takvi su krvavi užasi zbog nečega dobri i blagoslovljeni, no par koji se odluči za medicinski pomognutu oplodnju valja osuditi na vječno prokletstvo.
Teološka je logika teška, ali u ovom slučaju nam se jasno osvijetlila jedna lijepa istina. Smisao je religije vrlo često da ohrabri budale u neznanju. Znanje je oholost, a oholost je smrtni grijeh.
Na drugoj strani, ja ne mogu zamisliti veće, strašnije pa i, ako hoćete, nekršćanskije oholosti od toga da je netko prezreo četiri milijuna života. Gotovo cijela jedna Hrvatska nikla je iz epruvete onoga sjajnog tipa. Trebam li dokazivati postojanje Boga, meni bi ovo bio dosta uvjerljiv argument. Zaista, ne mogu zamisliti ništa božanskije od ovoga prekrasnog čuda.