Strane škole i poslovni tornjevi preselili elitu na istok grada

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 23.06.2007. u 08:00

Stanovanje u zapadnom dijelu Zagreba uvijek je bilo atraktivnije, cjenjenije i poželjnije nego na istoku. Na zapadnom su dijelu najprije nicale urbane vile, novi shopping centri, grad se brže širio na zapad.

Potražnja za stambenim prostorima na zapadu rasla je iz godine u godinu, pa su mnogi gradili kuće, stambene zgrade ili kupovali stanove za najam. Koliko ih se god nudilo, potražnja je uvijek bila veća. Štogod se nudilo na Svetom Duhu, Pantovčaku, Črnomercu... brzo je našlo kupca ili najmoprimca. I odjednom, prije godinu do dvije, priča se okrenula.

Atraktivan je postao istok, kaže Marina Mihaljinac iz agencije Zagrebwest, specijalizirane za najam i prodaju skupljih stanova i kuća, uglavnom stranim diplomatima i menadžerima. Strujanje su preokrenule naizgled sporedne činjenice - premještaj američke, njemačke i francuske škole s Pantovčaka i Zelengaja na istočniji dio grada.

A za školama krenuli su i stranci, koji žele stanovati što bliže kako bi vožnja djece u školu i iz nje bila što kraća i jednostavnija. Štoviše, prava je pomama nastala za novim VMD-ovim vilama u Babonićevoj jer gledaju u "leđa" američke škole, pa djeca mogu i pješice.

Za strancima, pak, kreću investitori, jer sam boravak stranih diplomata i menadžera u nekom kvartu čini taj kvart elitnijim i privlačnijim, za strancima kreću i domaći kupci i najmoprimci, uglavnom bolje stojeći.

Osim škola, drugi razlog velikog premještaja "in" lokacija na istok su novi poslovni tornjevi, koji su također nikli istočno od Savske - uz Miramarsku, Radničku, Heinzelovu... Strancu je istok zato definitivno puno povoljniji jer brže prebaci djecu do škole i brže stiže na posao.

U Jazbini, na Čretu, Prilesju ili Oboju prije je bilo teško iznajmiti kuću, ma kako dobro bila uređena, kaže Marina Mihaljinac.

Danas ih, pak, u tom dijelu grada nema dovoljno. Kuće od tristotinjak kvadrata bez problema se iznajmljuju za tri do četiri tisuće eura mjesečno, dok slične u zapadnom, nekad znatno traženijem dijelu, jedva postižu upola niže cijene. Tako je Jazbina postala dvostruko skuplja od Vinogradske, Vrhovca ili Svetog Duha.

  Cvjetni trg   Gračani

Stanovi u novim urbanim vilama u Babonićevoj, koje su odmah do američke škole, iznajmljuju se tek neznatno jeftinije - za dvije do tri tisuće eura, dok su oni u Jurjevskoj, na Mlinovima ili Šestinskoj cesti po 1500 do 2000 eura.

Ne traže se samo elitne i ekskluzivne vile ili najveći stanovi na istočnom dijelu grada. Borongaj je donedavno bio potpuno neatraktivan kvart, koji je malo koga privlačio, a sada je apsolutni hit, baš kao i Zavrtnica, Bužanova, Banjavčićeva i ostale ulice oko Kvatrića.

Stanovi od 55 do 85 kvadrata, dvosobni ili trosobni, ako su u novogradnji i novonamješteni, rentaju se za 600 do 800 eura mjesečno. Uglavnom ih traže stranci samci.

Slika novih zagrebačkih zona stoga se potpuno promijenila. Prva, najatraktivnija, gdje se traže kuće za rezidencije, i dalje su Pantovčak, Tuškanac i dijelovi Šalate, poput Bijenićke, Voćarske, Alagovićeve... Bitno je da ulica u kojoj je kuća bude široka, dvosmjerna, te da sama kuća ima veliko parkiralište.

Cijene su pet do deset tisuća eura mjesečno. Marina Mihaljinac podsjeća da je kod takvih kuća bitno elegantno i jednostavno uređenje, a ne cijena namještaja. Naravno, za rezidenciju se namještaj ne kupuje u Ikei, ali ne treba biti vrijedan niti milijune eura. Ekskluzivne komade najmoprimci ionako donose sa sobom.

U prvoj stambenoj zoni Zagreba još su i Jurjevska, Remete, Mlinovi, Šestinska cesta, Horvatovac, Zelengaj, Voćarska, Gračanska... ali i niži i prometno pristupačniji dijelovi tih naselja i ulica.

Druga su zona Zavrtnica, Rapska, Bužanova, Banjavčićeva, već spomenuti Borongaj, u kojima se uglavnom traže srednji ili veći stanovi. Sve zapadnije od Vinogradske postalo je treća zona, kaže Mihaljinac.



Uz visoke cijene kvadrata kakve vladaju tržištem posljednjih godina, nije svejedno gdje kupiti stan, a da mu vrijednost narednih godina ostane ista ili čak poraste. Savjeti agenata su jasni: Šalata, Pantovčak, Tuškanac, ali obavezno niži dijelovi, oni bliži centru grada.

Vrijedni ostaju i stanovi u samom centru grada, ali valja voditi računa da to budu neprometne ulice, dakle ne zeleni val i ulice kojima vozi tramvaj. U takvima se kvadrat može naći za 1500 do 1600 eura.

Cijenu će sačuvati i novogradnje u zoni tramvaja u istočnom dijelu, do Maksimira. Vrijednost stanova na Jarunu već je znatno narasla, a slično se događa i oko Bundeka. Pravilo je da cijene nekretnina rastu tamo gdje nastane neki zanimljiv javni sadržaj, kao što su sportski i rekreacijski centri, te da padaju u "preizgrađenim" naseljima, poput novog dijela Vrbika, Trešnjevke i slično.

To pravilo trebali bi imati na umu i investitori u novogradnje, jer ih vlastiti apetit za što više kvadrata na što manjoj parceli može dovesti u situaciju da stanove ne mogu prodati, ili ih moraju prodati po znatno nižoj cijeni od one na koju su računali.

Kupci naprosto traže dovoljno prostora ne samo unutar svoga stana nego i u okolini, pa sve teže pristaju na pretrpana naselja i preuske ulice.

Gdje rastu, a gdje padaju vrijednosti nekretnina


Branka Stipić

Izdvajamo