Novo stranačko vodstvo ovih je dana dobio i HSS. Branku Hrgu članstvo je pokazalo “palac dolje” nakon samo jednog mandata.
Novi šef “seljaka” Krešo Beljak pred delegate koji su mu u ime oko 50 tisuća članova dali povjerenje, donio je “punu vreću darova”. Vratit će ih politici Stjepana Radića, pretvorit će ih u pravu stranku koja neće biti trgovačka, koja neće tražiti ono što im ne pripada, neće napuštati Domoljubnu koaliciju na nacionalnoj razini, provodit će politiku u kojoj će se slušati glas lokalnih organizacija, a HSS će svojim istupima jasno pokazati da su antifašistička i antikomunistička stranka.
Visoko podignuta Beljakova ljestvica međutim lako bi se upravo njemu mogla srušiti na glavu. Jer gotovo jednaka obećanja slušali su HSS-ovci i 2011. kada je stranku preuzeo Hrg. I on je pred razdraganim članovima stranke na valu svoje pobjede nad protukandidatom Damirom Bajsom poručivao da HSS ne želi ništa što ne zaslužuje, da ih više nitko neće nazivati trgovačkom strankom i da se odluke više neće donositi u središnjici već na nižim razinama jer će provesti demokratizaciju stranke.
Četiri godine su prošle, a Hrgu je isto članstvo koje ga je dočekalo kao spasitelja, sada okrenulo leđa. Kad je tražio povjerenje za još četiri godine, mislio je da u rukama ima nepobjedive “argumente” - danas smo u vlasti, imamo Klub zastupnika, predsjednika saborskog Odbora za poljoprivredu, zamjenika ministra i tri pomoćnika te zastupnicu u EU parlamentu. Ali članstvo je to doživjelo kao mrvice koje im je dao HDZ. Pa kako i ne bi kad im je upravo Hrg, nakon što je stavio svoj potpis na sporazum o suradnji s HDZ-om i Domoljubnom koalicijom, najavljivao da će imati šest ili sedam saborskih mandata, jednog ili dva ministra, potpredsjednika Vlade ili barem potpredsjednika Sabora, da će se njihov glas čuti i slušati jer su strateški partner. Prošli su izbori, prošlo je iscrpljujuće i dugotrajno slaganje Vlade, a HSS-a je spao na dva slova. Na izborima su osvojili jedan mandat, a drugi im je HDZ milostivo prepustio. Ministra nemaju niti jednog, a kamoli koji drugu višu dužnost u Vladi ili Saboru. O utjecaju u Vladi mogu samo sanjati.
Spirala HSS-ova propadanja počela je puno prije Hrga. Prije 12 godina imali su 16 zastupnika, tri ministra, potpredsjednika Vlade, predsjednika Sabora, osam župana i bili su važna stranka čije su se programske želje itekako slušale i uvažavale. Odlaskom Budišinog HSLS-a postali su strateški Račanov partner, pa su na krilima te euforije kojoj je zamah dao upravo preveliki utjecaj u Vladi, odlučili na izbore 2003. izaći samostalo. Osvojili su deset mandata i otišli u oporbu. Otada su na putu prema dolje.
Političko lutanje od SDP-a do HDZ-a, a prvenstveno zavlačenje birača da oni mogu s lijevima i s desnima, dovelo ih je ovdje gdje su danas - od strateškog partnera HDZ-a postali su stranka koju se ništa ne pita. Od njih se okrenuo i najpouzdaniji partner - biračka baza na lokalnoj razini pa danas imaju svega dva župana, četiri puta manje 2002.
HSS je stranka koja od 2003. nije ispunila niti jedno svoje važnije predizborno obećanje - odustali su od ZERP-a, nikad nije proveden referendum o ulasku u NATO, nikad u obnovu hrvatskog sela nije uloženo 6 milijardi kuna kako bi mladi ostajali tamo živjeti već i dalje radije idu u Zagreb, nikada nije uvedena državna mirovina za starije od 65.
Osim toga, već jako dugo vremena, da ne kažemo godina ne zna se uopće koga HSS zastupa odnosno koja je njihova programska politika. Iz zadnje kampanje ostalo je upamćeno tek njihovo obećanje o smanjenju PDV-a na hranu na 10 posto. No, i ono bi, kako sada stvari stoje, također moglo ostati neispunjeno.
Uporno svi njihovi čelnici ponavljaju da nisu samo stranka sela i poljoprivrede, ali u stvarnosti od toga nema ništa. Više ne zastupaju ni seljake niti poljoprivredne proizvođače, pa kako onda očekivati da iznesu prijedlog koji se tiču nekih od trenutno najvažniih problema u državi, poput smanjenja deficita, privlačenja investicija, problema malih i srednjih poduzetnika, blokiranih, žilet-žice na granici... Ideološki su potpuno nedefinirani. Ustrajno su šutjeli oko ćirilice o Vukovaru, o maršu pet tisuća ljudi Zagrebom koji su uzvikivali fašistički pozdrav, o postavljanju na čelo resora kulture čovjeka koji je u mladosti veličao NDH, o porastu nacionalne nesnošljivosti. Dio su Vlade koja provodi “lustraciju” svih koji misle drugačije i čiji članovi prijete bacanjem političkih protivnika s mosta, a od HSS-a niti riječ o tome. Valjda u strahu da ne ostanu i bez tih mrvica koje im HDZ povremeno baci.
I onda se sada već bivši predsjednik čudi što ih zovu trgovačkom strankom.
Novi najavljuje da će se njegovim predsjedanjem to sve promijeniti. Kune se Beljak da više neće biti laži i obmana i da imenom stranke ne misli trgovati. A upravo je on prije samo nekoliko mjeseci, premda potpredsjednik stranke koja je imala potpisan sporazum s HDZ-om, pregovarao o svojem mjestu na listi SDP-ove koalicije. Beljak danas nije zastupnik lijeve koalicije samo zato jer mu Milanović nije dao dovoljno visoko mjesto na listi koje jamči ulazak u Sabor. Nije doduše trgovao za “grbom i zastavom HSS-a” za što optužuje Hrga, ali je sa svojim gradonačelničkim mandatom koji je osvojio kao kandidat svoje stranke. Da nije bio u HSS-u, tko zna bi li ikad postao gradonačelnik i bi li se mogao prodavati Milanoviću za mjesto u Saboru.
HSS je promijenio predsjednika, ali za promjenu politike koja bi im vratila staru slavu treba puno više od upečatljivih i slatkorječivih dodvoravanja, previše su ih se i članovi HSS-a i birači naslušali u proteklih 12 godina. Samo u posljednje četiri godine prepolovila im se naklonost birača, a napuštaju ih i članovi. Beljak je obećao vraćanje stranke politici Stjepana Radića. Ako i on ne misli nakon četiri godine postati bivši, bolje mu je se drži one Radićeve: “Kad bi od nas, gospodo, svakog što nas je ovdje, samo deseti dio onoga uradio što ovdje s tolikim zanosom govori ili odobrava, Hrvatska bi bila spašena.” Ili da parafraziramo: HSS bi bio spašen.