Ma suradnja s IDS-om je gotova stvar. To samo oni malo zatežu, ali nema nikakve dvojbe da će biti dio naše predizborne koalicije - tim su me riječima prije više od mjesec dana uvjeravali visoki dužnosnici SDP-a u to kako najave iz najveće istarske regionalne stranke prema kojima još nisu odlučili hoće li ostati dio Kukuriku koalicije nisu ništa drugo nego obično mazanje očiju. Pa i šef SDP-a i Vlade Zoran Milanović bio je siguran da će se s IDS-om lako dogovoriti te da će upravo na četvrtu godišnjicu formalnog sklapanja Saveza za promjene, kako se te godine, 2011., u srpnju, nazivala današnja Kukuriku koalicija, obnoviti to savezništo.
O, kako se prevario.
Jer iz istupa IDS-ovih dužnosnika, ponajprije njihova predsjednika Borisa Miletića, jasno je da se ta stranka pokazuje kao tvrd orah. Možda ne kao OraH Mirele Holy koja za prijeizbornu suradnju sa svojom bivšom strankom ne želi ni čuti, a kamoli nešto više, ali ni puno dalje od toga.
I dok se HNS nije puno nećkao i rado je rekao “da” ponovnom braku sa socijaldemokratima, a ispruženu ruku suradnje jedva su dočekali i Laburisti, s IDS-om je situacija potpuno drukčija. A kako i ne bi kad si ta stranka, za razliku od narodnjaka i Laburista, to može priužiti. Stranka Vesne Pusić danas je na 1,5 posto potpore, čak je i stranka njihova nekadašnjeg šefa Radimira Čačića, u puno povoljnijoj situaciji. Jasno je da za HNS nema života bez suradnje sa SDP-om. Stoga se moglo i očekivati da će, koliko god se u toj stranci trudili pokazati da se i oni nećkaju hoće li na izbore sa SDP-om ili sami, u konačnici ostati predizborni partneri, kao i prije četiri godine. Jer teško da HNS, koji je bez Čačića ostao i bez značajne potpore u svojem tradicionalnom biračkom uporištu - 3. izbornoj jedinici - može samostalno osvojiti više od dva, tri mandata. A i to je itekako upitno.
Laburistima je također pitanje opstanka suradnja sa SDP-om. Od stranke koja je bila treća po snazi i koja je imala planove u drugom mandatu jurišati na njih dvostruko više nego što ih ima sada, ostale su samo razvaline. Nakon izbora EU njihova su kola neuzaustavljivo krenula nizbrdo. Dragutin Lesar dao je ostavku na mjesto predsjednika, stranka se u Saboru prepolovila jer su ju napustila tri zastupnika i danas nije ni blizu izbornog praga. I zato su Laburisti, radi opstanka na političkoj pozornici, vrlo brzo zaboravili sve uvrede koje je na njihov račun, i to javno, neuvijeno, bez rukavica, iznosio Zoran Milanović. Populisti, demagozi, varalice u politici - sve su to za Milanovića bili Laburisti.
Da, bili. Sada, valjda, više nisu jer istim tim ljudima danas nudi ruku suradnje, mjesta na listama, a zasigurno i u Vladi, pruži li mu se prilika da ju opet sastavlja.
IDS, međutim, čini se, ne zaboravlja tako lako.
Jer koliko god sad Miletić i ekipa trubili o tome da bez jasnog programa koji će jamčiti decentralizaciju uz zadržavanje Istre kao samostalne regije i jamstva za završetak Istarskog ipsilona ne namjeravaju ostati dio Kukuriku priče, sigurno da u svemu veliku ulogu ima i taština.
IDS-ovci jako dobro pamte da je “visoki izvor iz SDP-a” prije dvije i pol godine njihova tadašnjeg predsjednika Ivana Jakovčića optužio da strankom upravlja kao mafijaškom organizacijom. A nisu zaboravili ni to da je upravo Zoran Milanović uoči prošlih lokalnih izbora raspustio organizaciju svoje stranke u Istri jer je dogovorio suradnju s IDS-om te potporu njegovu kandidatu za gradonačelnika Pule. Kako bi ih dodatno ponizio, odigrao je Milanović tada još jače “ispod pojasa” - za župana istarskog podržao je netom izbačenog IDS-ovca Damira Kajina. Udarac ravan onome da, recimo, IDS danas za župana podrži Slavka Linića.
Ne treba biti naivan i misliti da IDS ne bi, poput Laburista, bio spreman sve to zaboraviti da mu buduća politička sudbina ovisi o Zoranu Milanoviću.
Lako se IDS-ovcima junačiti, tražiti silan novac za završetak Istarskog ipsilona, koketirati s drugim strankama, a bilo kakav dogovor o nastavku suradnje uvjetovati objavom datuma izbora. Znaju da to sve mogu.
Znaju da ona tri mandata koja im “velikodušno” nudi Milanović na listi u 8. izbornoj jedinici ionako mogu sami osvojiti. Pa zašto onda ne bi malo inzistirali, tražili, uvjetovali, predlagali, ucjenjivali? Kako god već nazvali ovo njihovo licitiranje o mogućim predizbornim dogovorima.
Znaju Miletić i ekipa da su poželjna udavača i da, ako neće Zoran, hoće Ivo i Ratko, a sigurno i Tomo. Josipović ne skriva da bi rado potpisao suradnju svoje Naprijed Hrvatske i IDS-a, Čačić i bivši predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić oduvijek su u odličnim odnosima, a nema nikakve dvojbe da će i predsjednik HDZ-a Karamarko, ako dobije mandat za sastavljanje Vlade, u nju pozvati i IDS.
Ako, pak, priliku da vodi Vladu i iduće četiri godine dobije Milanović, i on će opet pokušati prigrliti IDS. Njihova dva ili tri mandata, s obzirom na to da sva istraživanja pokazuju da će odnos snaga između lijevih i desnih biti vrlo izjednačen, vrijedit će kao suho zlato. Pa ono što ne uspiju dobiti sada od SDP-a, dobit će nakon izbora.
Lako je zato IDS-u danas držati lekcije o tome kako njih zanima program, a ne fotelje. Premda je Jakovčić još 2013. priznao da je Plan 21 mrtav, iz Vlade ipak nisu izašli. Možda ipak ima nešto i u tim foteljama odnosno utjecaju na središnju vlast.
Milanoviću bi zato bilo bolje da svoju energiju, umjesto na nagovaranje IDS-a, preorijentira na to kako da njegova stranka, odnosno dogovorena koalicija, ako u njoj ne bude IDS-a, što bolje prođe u Istri. Već se, čini se, pomirio s time da neće ponoviti izborni uspjeh iz 2011. jer dio glasova odnijet će mu Linić, dio Josipović koji je dogovorio suradnju s drugom tamošnjom regionalnom strankom, PGS-om, a ima i problem u vlastitim redovima - Zlatko Komadina ne želi na listu.
Bude li u prilici sastavljati Vladu, IDS će mu, nakon izbora, ako već ne prije njih, ionako sam dotrčati u naručje.