BLEIBURG - Na komemoraciji pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora u Bleiburgu bilo je više od 9000 ljudi iz svih krajeva Hrvatske, Hercegovine i središnje Bosne, sudeći prema natpisima na zastavama i transparentima.
Unatoč najavama da će austrijske vlasti zabraniti nošenje crnih odora i vojno znakovlje iz 2. svjetskog rata, na komemoraciji su bili primijećeni oni koji su ih nosili, no prije i tijekom komemoracije osiguranje nije dopuštalo da osobe u crnim odorama polažu vijence ispred spomenika. Prema podacima austrijske policije, ove je godine u odnosu na 2007. bilo više onih koji su nosili crne odore i vojno znakovlje, ali taj broj ne prelazi jedan posto, što su ocijenili marginalnom pojavom.
Na komemoraciji su bili ministar Berislav Rončević u ime Vlade, Josip Friščić u ime Sabora, Zoran Jašić, veleposlanik RH u Austriji u ime predsjednika Stjepana Mesića, zatim Antun Drobnič, predsjednik Nove slovenske zveze, te Idriz Bešić u ime Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj. Komemoraciji su, među ostalima, službeno prisustvovali i hrvatski predstavnici Parlamenta BiH. Josip Friščić se u govoru založio za to da se saznaju pojedinosti o masovnim ubijanjima nakon 2. svjetskog rata.
Krvnici, budite hrabri, priznajte zlodjela i pokajte se kako bi narod doznao cijelu istinu
Biskup Štambuk
Naglasio je kako je civilizacijska tekovina da zločinci trebaju biti kažnjeni, aludirajući na apologete partizanskih zločina, i rekao da ne stoji teza kako svaki zločin može imati opravdanje. U tom kontekstu usporedio je Bleiburg i Vukovar, budući da ni u ovom slučaju nisu kažnjeni zločinci.
- Bojimo se da i ovaj put pravi krvnici neće biti kažnjeni - rekao je Friščić.
U svom je govoru citirao Alojzija Stepinca, rekavši da je Hrvatska žrtva velikih zala. Friščić je zatražio procesuiranje zločina počinjenih krajem i nakon 2. svjetskog rata, budući da su žrtve pogubljene bez suđenja. Rekao je da vrijeme radi za počinitelje.
Rudolf Popović je u ime Počasnog bleiburškog voda najavio gradnju hrvatskog vojnog groblja na koje će biti preneseni posmrtni ostaci “naših sunarodnjaka s okolnih groblja”. Popović je, uz ostalo, pozvao da se prestane diskriminirati žrtve prema ideološkim kriterijima.
Na komemoraciji je govorio i Idriz efendija Bešić, predstavnik Mešihata Islamske zajednice u RH, koji je rekao da je Bleiburg najveća grobnica muslimana. Rekao je i to da dosadašnje brojke o broju ubijenih muslimana ne odgovaraju istini i da je prema istraživanjima taj broj mnogo veći.
Misno slavlje predvodio je
msgr. Slobodan Štambuk, biskup hvarsko-bračko-viški. U uvodu svoje propovijedi on je rekao da ima dvije velike stranke, a to su Katolička crkva i Hrvatska. Naglasio je da postoji vapaj za istinom i da ne želi govoriti nepromišljeno o brojevima ubijenih. Upitao je gdje su grobnice i jame, tko je naređivao i tko je ubijao. Zatražio je od krvnika da budu hrabri te priznaju zlodjela i pokaju se kako bi narod doznao cjelovitu istinu. Rekao je i to da među ubojicama ima i onih koji su nagrađivani za zlodjela.
- Ne želim uspoređivati Bleiburg i Jasenovac. Zločin je zločin, i u Jasenovcu i u Bleiburgu, ali zbog Jasenovca su mnogi platili glavom, a žrtve su imale i imaju svoj cvijet, u doslovnom i u prenesenom smislu. Žrtve Bleiburga nije se smjelo ni spominjati jer se i sam spomen na njih tretirao zločinom - rekao je, među ostalim, biskup Štambuk te dodao da je to ogromna i konkretna razlika između žrtava u Jasenovcu i žrtava na križnim putevima.
Biskup Štambuk pozvao je pravnu državu Hrvatsku da se istraže zločini.
- Službe, dajte se na posao, povjesničari, istražite - rekao je Štambuk i naglasio da je posljedica križnih puteva 1300 masovnih grobnica u kojima su ubijeni hrvatski vojnici i civili bez suđenja.
Bleiburg je samo prva postaja križnog puta hrvatskog naroda. Biskup Štambuk je rekao da nam je danas poznata zapovjedna odgovornost, pa bi prema tome trebalo procesuirati nalogodavce i izvršitelje zločina.
- Reci, državo, je li grijeh biti Hrvat i biti katolik - upitao se, uz ostalo, biskup Štambuk.
Nakon misnog slavlja delegacije su položile vijence ispred spomenika bleiburškim žrtvama.
• Milovan Đilas i Mate Meštrović: 20.000
• Franjo Tuđman: od 35 do 40.000
• Vladimir Žerjavić: oko 50.000
• Hrvoje Matković: deseci tisuća
• Ivan Mužič: 100.000
• Vinko Nikolić: Više od 200.000
• emigracija - ‘od 200 do 300 tisuća žrtava’
• Mate Šimundić: između 245.000 i 295.000
• Ivan pl. Jelačić: više od 294.000
• John Ivan Prcela: 600.000
• Jože Dežman: 100.000 (samo na području Slovenije )
BROJ ŽRTAVA
Procjene broja ubijenih na Bleiburgu:
|
Bleiburg kao simbol stradanja Hrvata ‘45.
U blizini austrijskog grada Bleiburga se 15. svibnja 1945. predala glavnina snaga vojske Nezavisne Države Hrvatske (95.000 vojnika i časnika), praćenih brojnim civilnim izbjeglicama.
Bleiburg je postao simbol i metafora hrvatskih stradanja od komunista 1945. iako je manji dio vojnika i civila ubijen na samoj Bleiburškoj poljani i u okolici. Većina zarobljenika ubijena je na marševima kroz Jugoslaviju i u zarobljeničkim logorima od svibnja do kolovoza 1945. To je u hrvatskoj emigrantskoj literaturi nazvano Križni put (ponekad u množini Križni putevi), pa je danas termin u općoj upotrebi u Hrvatskoj.
(Ivica Radoš)
|
Ivica Radoš