Čovjek ima četrdeset četiri i htio bi, kako je red u tim godinama, u invalidsku penziju. Za nevolju, nije bio branitelj. Ili je možda i bio, ali mu mrski agresor nije nanio nikakvu trajnu i nepopravljivu tjelesnu štetu. Od toga mu je mrski agresor još mrži. Ali, nikad ne znaš s koje će ti strane sreća doći, dogodi se njemu prometna nesreća. Netko mu stražnji branik malo kvrcnuo na parkiralištu kod Baumaxa. On, istina, nije bio u automobilu, ali pusti ti to, nesreća je nesreća. Skupio tip medicinsku dokumentaciju, uzeo nekakve rendgenske snimke od pokojne matere, dijagnozu mu dala kuma, a šogor Schanzov ovratnik i evo ti njega u liječnika.
Liječnik, lisac, gleda papire i okreće snimke prema svjetlu pa reče: “Nije ti ovo, prijatelju, baš za penziju.”
“Kako nije?” začudi se iskreno ovaj naš.
“Pa eto, nije”, objasni mu liječnik. “Ovo ti je rutinska operacija na grliću maternice. Za sedam dana si kod kuće.”
“A je li bi moglo nekako...”, upita pacijent molećivo.
“Šta? Penzija?”
“Da.”
“Ne znam...”, zavrti liječnik glavom sumnjičavo. “Ne znam šta bi ti rekao, moj prijatelju... Ti si sa sela?”
“Jesam.”
“Gojiš prasad?”
“Gojim.”
“Aha!” usklikne liječnik zadovoljno. “Tu sam te čekao.”
Od ovoga nedužnog razgovora tri godine kasnije se rasplete korupcijski slučaj, jedan od najčudnijih za koji ste ikada čuli. Pisalo je o njemu u novinama prije nekoliko dana. Zagrebački liječnik Boris B. obećao je jednome iz Gvozda da će mu urediti prave dokumente za invalidsku penziju, uvjerljivije od kumine operacije na maternici, materinih snimaka kralježnice i šogorova Schanzova ovratnika, a zahvalni će mu pacijent zauzvrat u tri godine utoviti tri svinje od sto pedeset kila žive vage.
Ostatak priče rekonstruirao sam prema informacijama dvojice policijskih agenata kojima sam darovao primjerke knjige Tantrički seks.
Seljak je vrijedno ispunjavao svoje ugovorne obaveze. S proljeća bi kupio četiri svinjska mladunčeta za sebe i jedno liječniku i čitave ih godine skrbno hranio mekinjama, kukuruzom i otpacima hrane. Prve je godine pogriješio, bio i manji skandal jer ženi nije rekao za koga je peto prase. Ona se, nesretnica, čisto zabrinula. Tko zna za koga mu je prase, mislila ona u sebi, sigurno on ima ljubavnicu. Već ga je mislila otrovati, muža, ne svinju, kad joj je ovaj sve objasnio.
Svi su u kućanstvu otada bili vrlo pažljivi prema doktorskom prasetu. Čak su ga i nazvali Doktor. Ako bi ovi njihovi, domaći izgurali Doktora od korita, kandžijom bi ih ošinuli po leđima. Pazili su toga krmka jorkširske pasmine kao da im je rod rođeni, on je bio njihov zalog za budućnost. Tri svinje kao tri stupa mirovinskog osiguranja, tako su oni sebi nekako predstavili.
Doktorska prasad izrasla su u velike, čvrste životinje zdravog apetita. Žderali su žirove, gnjile jabuke, trulo zelje, krumpirove kore, ljuske jaja, vunene džempere, bukove cjepanice, trazistorske prijemnike, motorno ulje, udžbenike iz vjeronauka, beton, staklo i opeku. Jedne godine Doktor zubima zdrobio i požderao čak i tamburicu koju je neko dijete neoprezno ostavilo na zidu svinjca.
Policijski službenici s kojima sam razgovarao razilaze se u mišljenju kako je tekla primopredaja svinja. Jedan mi tvrdi da ih je ovaj iz Gvozda vlastoručno klao i donosio u Zagreb Borisu B. uzorno prerađene u šunke, slanine, kotlete, kulenove, kobasice, krvavice, čvarke, mast, tlačenice i druge svinjske čarolije. Drugi opet sasvim odbacuje tu mogućnost i inzistira da su svinje žive dovezene u prikolici do liječnikove vikendice na obronku Žumberka, gdje ih je Boris B. s prijateljima stručno raskomadao.
Kako god bilo, liječnik je prevario seljaka. Tri je godine prošlo i treća, zadnja svinja već došla pred kraj svoga zemaljskog puta, a još nikakvih medicinskih dokumenata nije bilo. Čovjek je shvatio da je uzaludno uplaćivao za penziju pa je ljutit sve prijavio organima gonjenja, koji su nakon nekoliko dana uhapsili liječnika varalicu.
Priča se ovdje ponovno račva. Prvi mi policajac pripovijeda da su Borisu B. upali u stan vrata jednog utorka u jutarnjim satima, a on da ih je vidio s balkona i krenuo žurno i u panici uništavati dokaze. Djeci je dao da brzo, bez kruha i luka, pojedu tlačenicu, žena se trebala riješiti kulena, a on se uzeo zasipati čvarcima.
“Otvaraj, policija!” začulo se sa stubišta odrješito.
“Mmm!” promumljao je Boris B. usta punih čvaraka.
Kada je policija razbila vrata i banula u kuhinju, pričaju da je zgranutoj ženi još visila kožica kulena iz usta.
Po drugoj verziji treća je svinja živa dovezena na Žumberak u prikolici zakačenoj za seljakov Golf tricu, gdje ju je Boris B. dočekao razdragan, u starim trapericama i poderanoj bijeloj kuti s izvezenim prezimenom na džepu. Uokolo u šumi šetali su policajci maskirani u lovce i berače gljiva. Štapovima su nervozno razgrtali suho lišće, čekajući znak za početak akcije. Svinja je, naime, bila ozvučena. Krmak je skriven pod uhom nosio sićušan, gotovo nevidljiv mikrofon, koji je bilježio čitav razgovor policijskog pouzdanika s osumnjičenim za kazneno djelo prevare.
Agentima u šumarku u prvi tren gotovo je prokrvarilo iz ušiju kada su svinju istjerali iz prikolice i njima divlje zaskvičalo u slušalicama. Srećom, životinja je brzo umirena komadom starog kruha i krenuo je razgovor.
“Evo mene, kako smo rekli, s trećom svinjom, a di je moja penzija?” rekao je seljak, kako su ga uputili, dikcijom kazališnog amatera.
“Neka, prijatelju, pomalo, bit će, bit će...” kazao je liječnik odmjeravajući svinju i zadovoljno trljajući ruke.
Minutu kasnije, još ne shvaćajući što ga je snašlo, ležao je s nosom u travi, ruku na leđima sputanih lisicama. Tako je okončana akcija kodnog imena Kolesterol i još jednom dokazana naša odlučnost u borbi protiv korupcije. Slijedi sudski postupak. Svinja je zadržana u pritvoru zbog mogućeg utjecaja na svjedoke.