Učenici preopterećeni brojem predmeta

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 16.10.2009. u 06:33

Siguran sam da bi rezultati ispita iz matematike, kad bi se odnosili na pravu, a ne na probnu maturu, bili neusporedivo bolji zbog bolje pripreme učenika i njihove veće motiviranosti i odgovornosti. Pitanja su, naime, tako postavljena da bi svi gimnazijalci na njih trebali znati odgovor, a učenici strukovnih škola koji takvu maturu ne mogu položiti nemaju što tražiti u nastavku školovanja.

Što se tiče programa iz matematike i preopterećenosti učenika, to se pitanje ne tiče samo matematike nego više reforme srednje škole.

Učenici nisu preopterećeni programom matematike jer on je takav već stotinjak godina i u međuvremenu se samo reducirao, i po količini sadržaja, ali, na žalost, i po broju sati.

Osnovni je problem preopterećenosti u tome što naši učenici imaju prevelik broj predmeta, čak i do 17, što je nonsens. Ako želimo promjene, onda se moramo ugledati na razvijene zemlje koje imaju znatno manji broj predmeta, pa i u gimnazijama.

Drugi je problem to što su svi predmeti u našoj školi jednako važni, čak i statistički.

U našoj školi svaka ocjena ima jednaku težinu, zbog čega se svi predmeti uče na isti način. No, tu ne treba osuđivati djecu, jer je to u ovakvim uvjetima jedino moguće.

Drugim riječima, ona usvojeno gradivo temeljeno na informacijama moraju zaboraviti kako bi napravila mjesta za novu količinu informacija. U takvom kontekstu najviše stradaju upravo oni predmeti iz kojih se gradivo uči u kontinuitetu i u kojima se nova znanja nastavljaju na prethodna, a najbolji je primjer za to matematika.

Kod reduciranja programa iz matematike treba biti oprezan jer znanja koja učenici trebaju usvojiti ne određujemo mi, nego to nameće svjetski trend s kojim moramo biti kompatibilni. U protivnom, umjesto zemlje znanja postat ćemo svjetska

znanstvena i tehnološka periferija. Nisam protivnik državne mature, neka ona zamijeni prijemne ispite, no bojim se da bi ovako zamišljena matura mogla proizvesti pogubne posljedice.

Smatram da sve što se nalazi u planovima i programima predmeta treba biti sastavni dio ispita na maturi, bez obzira na odabrane razine. Težina se pitanja uvijek može prilagoditi i ispitivati samo bitan dio gradiva. Važno je da se ne preskače gradivo završnih razreda, što se sada događa.

Naime, ispit iz matematike na državnoj maturi na osnovnoj razini trenutačno ispituje samo gradivo osnovne škole s malim dijelom gradiva iz prvog i drugog razreda. Nedopustivo je da učenici koji  završavaju prirodoslovno-matematičku gimnaziju mogu odabrati osnovnu (nižu) razinu i u ovako zamišljenom sustavu dobivati potvrde o završenom školovanju i stečenim kompetencijama temeljem ispita koji se temelji gotovo isključivo na gradivu osnovne škole.

Situacija ni s A-programom nije bolja. Ovakvom tipu testa prilagodit će se i nastava matematike. Postoji, naime, realan strah da će u završnom razredu nastavnici učenike pripremati za tu i takvu maturu umjesto da im daju znanja bitna za nastavak školovanja.

Stoga se bojim da učenici koji budu položili takvu maturu neće biti adekvatno pripremljeni za nastavak školovanja, posebice ne na tehničkim fakultetima. Razlučivost mature bit će lošija od razlučivosti koja se temelji na prijemnim ispitima, što znači da će fakulteti dobiti lošiji odabir studenata.

Problemi o kojima govorimo u školama su se akumulirali desetljećima, a matura je samo lakmus-papir koji je to obznanio.

(N. Elezović je profesor matematike na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, autor udžbenika iz matematike)

prof. dr. Neven Elezović

Izdvajamo